Mirsad Mujkanović – Zli Hadžo

Mirsad Mujkanović, bloger i društveni komentator

Mirsad Mujkanović – Zli Hadžo, bloger i društveni komentator

Kultura je vrlo osjetljiva biljka koja raste i razvija se samo u uvjetima redovnog zalijevanja „zelenim mlazom“

* Čitajući vaš blog na kojemu redovito pišete i iscrpno izvještavate o gotovo svim kulturnim događanjima u Osijeku, čitatelj ima osjećaj da je Osijek kulturna metropola. Ili je, a da toga nismo svjesni?

– Hvala na komplimentu, ali „gotovo svi“ je ipak preuveličavanje. U Osijeku ima mnogo više kulturnih događaja nego što ih ja mogu pratiti…
Da je Osijek kulturna metropola, nije. No, kao i svaki veći grad s cijelim nizom kulturnih i obrazovnih ustanova, on nudi određen broj kulturnih sadržaja. On bi mogao biti još i veći, naravno, ali bože moj…

Mislim da je veći problem u tome što su Osječani izgubili onaj neki, uvjetno rečeno, renesansni duh, kad su ljudi išli na sva kulturna događanja u gradu.

Danas su ljudi više ograničeni na svoje dvorište, svoj đir, i kao da ih ne zanima ono što se događa preko tarabe i onda naravno da kukaju kako se ništa ne događa. Dakle, možda nismo kulturna metropola, ali nisu u pravu ni ti što kukaju kako je grad mrtav.

* Koliko su Osječani upoznati sa svim kulturnim događanjima? Kako kulturne vrijednosti učiniti dijelom svakodnevnog života najšireg broja građana?

– Jesu li upoznati sa svim kulturnim događanjima, nisu. S jedne strane to je posljedica tromosti samih kulturnih institucija, pogotovo onih na sisi grada ili županije, koje kao da ne vode računa o tome da je potrebno uložiti mnogo truda i rada na animiranju i privlačenju ljudi koji inače u takve ustanove ne zalaze (kazališta, muzeji, galerije…). S druge strane, problem je nezainteresiranost samih Osječana. Mislim, zar je doista big deal otići na  neki od lokalnih portala i pronaći što se toga dana događa u gradu?

Zadaća je organizatora kulturnih događaja što bolje diseminirati informacije o tome što rade, koristeći klasične medije ali i društvene mreže kao danas prevladavajući način komunikacije, i pobrinuti se da informacije budu lako dostupne, uloga medija je te informacije prenijeti što većem broju čitatelja, ali i mi kao krajnji korisnici moramo se malo potruditi do tih informacija doći.

Drugo pitanje je pitanje za širu sociološku raspravu koje obuhvaća ne samo kulturne vrijednosti već i sve druge vrijednosti koje Osijeku danas izgleda nedostaju. Grad je poseljačen, nove generacije su generacije idiota, zombija ispranih mozgova (čast iznimkama), a „stara garda“ polako ali neumitno uzmiče pa i izumire i zato dolazimo do apsurdnih situacija da u gradu od gotovo 100.000 stanovnika na kulturnim događanjima ih bude jedva stotinjak. Po meni, to je ireverzibilan proces; taj nedostatak kulturnih vrijednosti je nešto što se usađuje od malih nogu kroz odgoj i obrazovanje i postat će još izraženiji kada dođe vrijeme da današnje generacije preuzmu štafetu. Bojim se da ju jednostavno nećemo imati kome predati…

* Smatrate li da je koji od segmenata kulture zapostavljen?

– Ne, kao što rekoh u odgovoru na prvo pitanje smatram da kulturnih sadržaja u gradu ima, možda ne onoliko koliko bi svatko od nas osobno volio ali ima ih. Ovisno o afinitetima, svatko bi se mogao požaliti na nedostatak sadržaja u kulturnom segmentu koji njega zanima, ali u globalu zaslužujemo prolaznu ocjenu.

* Ako postoji, navedite temeljni problem osječke kulture?

– Mislim da je to nedostatak publike i nedostatak kulturnog senzibiliteta, pogotovo među mladima. Što je paradoksalno obzirom da imamo i UAOS i studij kulturologije. To je problem koji se itekako osjeti već danas, a pogotovo će se osjetiti kroz nekoliko godina ili desetljeća.

Možda zvučim previše pesimistično, ali za deset ili 20 godina sjećat ćemo se čak i ovog vremena danas i uzdisati kako je ovo bila mila majka u usporedbi s onim što nas čeka, pazite što vam kažem…

Drugi veliki problem odnosi se, naravno, na financiranje kulture. Kultura je naime vrlo osjetljiva biljka koja raste i razvija se samo u uvjetima redovnog zalijevanja „zelenim mlazom“ (financijskim), a svi znamo da je Grad financijski u žešćem kurcu i sve se kreše, a kultura je obično prva na udaru. Što je razumljivo; ne opravdavam, ali logičnije je kresati kulturnjacima nego socijali, vrtićima, umirovljenicima…

* Što vi vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Najveći kulturni potencijal grada je infrastruktura: mali milijun lokacija posijanih po gradu koje bi bile idealan setting za razne kulturne događaje, posebice tijekom toplijih mjeseci. Cijeli niz trgova, Školjka, amfiteatar preko Drave, katakombe, secesijski zdenac u centru, dvorište GISKO-a, dvorište Kazamata, pa su tu STUC, Barutana, mjesni odbori…

Imamo hrpu potencijalnih lokacija za održavanje različitih manifestacija, no one se ili uopće ne koriste ili se koriste na kapaljku.

Tu je i Tvrđa, naravno, koja ima veliku turističku vrijednost. Dosadašnji napori Grada da Tvrđu pretvori u nekakav centar kulturnih zbivanja u gradu nisu se pokazali uspješnima. Možda treba spomenuti i onaj nesretni Kulturni centar u sklopu Eurodoma koji izgleda dijeli istu sudbinu, a to je da će biti otvoren na Sveto nikada. Potencijalno, to je multimedijski i multifunkcionalan prostor kakav ovom gradu nasušno treba, no činjenično tu nema kruha, barem za sada…
Tu su i Umjetnička akademija i studij kulturologije koji, čini mi se, ne rade dovoljno na svom predstavljanju prema van, prema javnosti, a među njima sigurno ima kreativnih i talentiranih ljudi kojima treba davati što više šansi. Potencijal dakle postoji, ali on ni izdaleka nij iskorišten.

* Kad sažmete sve dojmove, što prepoznajete kao kulturni identitet Osijeka? Što kao osječki kulturni identitet prepoznaju Osječani, a što oni izvan Osijeka?

– Iskreno, ja ga ne vidim. To je pitanje za mlatimudane u našim kulturnim ustanovama, oni vole pričati o stvarima poput „kulturnog identiteta“ ili „kulturnog brenda“.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– To ti mogu odgovoriti insajderi, ja kao ubogi pratitelj kulturnih zbivanja doista ne znam da li oni surađuju. Znam da je grad prošle godine donio strateški dokument, Strategiju kulturnog razvitka 2014. – 2020. i čak sam si dao truda pročitati taj mastodon od dokumenta koji je pun velikih planova, ali meni to u ovom trenutku izgleda poput pisma Djeda Mrazu. Popis lijepih želja, ali ništa više od toga.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Odmah da raščistimo: Ja sam otvoreni i glasni EPK skeptik i smatram da Osijek ne zaslužuje biti Europska prijestolnica kulture! Ovo je nažalost postala palanka u kojoj se za kulturu mari kao za lanjski snijeg na svim instancama, od gradske uprave do krajnjih korisnika, i jednostavno ne zaslužujemo da se tom titulom kitimo. Da ne govorim o dubioznim financijskim implikacijama jedne takve avanture zbog koje je, primjerice, Maribor gotovo završio u stečaju.

Ukoliko bi Osijek ipak postao prijestolnica kulture, to će imati za posljedicu širu prepoznatljivost grada u svijetu pa, shodno tome, možda i povećan broj turista.

(Premda, ja uvijek postavljam pitanje: koliko turista dolazi u Osijek zbog kulturnih sadržaja, npr. zbog HNK ili Muzeja Slavonije?) Ta bi titula mogla pomoći da se konačno izgradi kulturna infrastruktura koja gradu kronično nedostaje, poput KC-a, a možda zaintrigira i jedan dio apatične publike da digne lijeno dupe i počne aktivnije pratiti kulturu u gradu.

* Ako “osvojimo” ovu titulu, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za pokretanje različitih programa i izgradnju infrastrukture. Što vidite kao prioritet Osijeka?

– Najprije, treba razbiti taj mit o tome da će nam kompletna sredstva dati netko izvana, odnosno da će pasti s neba kao po duhu svetom.

Ljudi trebaju znati da europska komponenta za EPK iznosi 50-60%, dok ostatak sredstava pokriva tzv. nacionalna komponenta, dakle sam grad, država, sponzori…

Kako god okreneš to je ogroman novac, a grad je već na rubu bankrota zbog neke dvije lijeve austrijske tvrtke i onog fantomskog odlagališta otpada? Ajte molim vas! A da ne govorim o tome da grad nema love ugraditi grijanje u Barutanu da taj prostor konačno profunkcionira kao cjelogodišnje mjesto raznih kulturnih dešavanja. I takva jedinica lokalne samouprave koja nema za biber će ući u projekt vrijedan minimalno deset do petnaest milijuna eura, a vjerojatno i mnogo više? Dajte, nemojte me nasmijavati…
Prioritet bi svakako trebao biti dovršetak i stavljanje u funkciju Kulturnog centra te obnova i uređenje svih postojećih objekata kulturne namjene poput Barutane, amfiteatra i njihovo okretanje publici.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Osijek 2020. treba imati mnogo različitih kulturnih događanja, uključen velik broj kulturnih  dionika, financiranje od strane grada, županije i države (naravno i od sponzora koje bi trebalo stimulirati poreznim olakšicama na dodatna ulaganja u kulturu) te, što je najvažnije, publiku koja voli i prati kulturu u njenim najrazličitijim segmentima. Napominjem, to je Osijeku potrebno neovisno o tome hoće li dobiti titulu EPK ili ne. Također, ulaganje u kulturu mora biti bitan i važan segment za svaku gradsku upravu neovisno o političkom predznaku i novac za nju se jednostavno mora pronaći.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s