Mira Sekereš

Mira Sekereš, voditeljica i predsjednica Udruge za promicanje kulture plesa Plesni studio Shine

Mira Sekereš, plesna pedagoginja, voditeljica plesnih tehnika i predsjednica Udruge za promicanje kulture plesa Plesni studio Shine

Ulaganje u kulturu je ulaganje u djecu i budućnost jer su to naši budući akademici, plesači, umjetnici, inovatori, učitelji

* Plesni studio “Shine” sve je prisutniji i u kulturnim aktivnostima u gradu Osijeku. Kako biste učinili kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana? Jesu li Osječani svjesni kako je ples kojega promovirate dio scenske umjetnosti?

– Udruga za promicanje kulture plesa Plesni studio Shine je vjerno prisutna na osječkoj kulturnoj sceni aktivno punih deset godina. Do sada nismo odbili niti jedan nastup koji se ticao unaprjeđenja kulture u Osijeku i Osječko baranjskoj županiji. Ponekada  nam je čast, ali i poraz kada ljudi iz grada upitaju moje kolege: „Jesu li ovi plesači iz Zagreba“? Čast mi je jer se u tom pitanju krije prepoznavanje kvalitete, no poraz je u slaboj prepoznatljivosti domaćih umjetnika. U Osijeku imamo jako kvalitetnu ekipu plesača ne samo u Plesnom studiu Shine već i u ostalim plesnim klubovima. To su plesači s velikim plesnim iskustvom, pedagoškim radom i intenzivnim školovanjem po raznim institucijama seminarima i radionicama.
Grad Osijek broji 16 plesni klubova, udruga, studija i skupina. Među njima se ističu klubovi koji pokušavaju biti dio Osijeka i osječke kulture.

Svi očekuju novce za sve. Ne kažem da novci nisu bitni u našem radu, stvaralaštvu ili umjetničkom dojmu. Ali mislim da nisu presudni. Bitno je kulturno djelovati i biti potpora gradu u kojem živiš i ne dopustiti da grad živi tebe.

Mi moramo živjeti grad Osijek i furati ples po ulicama, pred ljudima koji su spremni pomoći, uključiti se i izdvojiti novčiće te tako sklopiti partnerstvo i stvoriti sinergiju plesač – institucija.
Osječani su itekako svjesni da je plesna scena u gradu Osijeku jako raširena. Posjetili smo razne plesne festivale, susrete i  kulturna događanja, a postaje su nam bili Zadar, Požega, Rijeka, Zagreb, Šibenik, Pula, Motovun, Cerna, Beli Manastir, Hamburg, Beč, Rim, Linz, Budimpešta… gdje promoviramo naš grad i kulturu našega grada. Senzibilitet Osječana za ples posebno se osjeti kada  mi plesači organiziramo Međunarodni dan plesa gdje bude nekoliko stotina plesača, a duplo toliko publike željne plesa i zabave.
No, neki Osječani smatraju da u kulturni program spada samo ono što se radi i pleše u HNK-u ili u Dječjem kazalištu, ali puno se kvalitetnih plesnih događanja održava van tih institucija. Njihovi najmovi su preskupi za naše amaterske produkcije iako su one na nivou profesionalaca počevši od odabira glazbe, kostima, pokreta i samih sudionika.

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika, a s namjerom promoviranja i involviranja plesa kao scenske umjetnosti?

– Mi kao plesna udruga koja promiče kulturu plesa težimo tome da što više surađujemo s umjetnicima iz najrazličitijih područja umjetnosti pa tako ostvarujemo suradnju s osječkim HNK, Udrugom Slama, Udrugom Breza, Udrugom Tuljan, Ernestinovačkom kolonijom mladih umjetnika, i mnogim drugim umjetnicima. Također promičemo ples kroz razne institucije, a to su mnoge državne organizacije, reprezentacije, škole, dječji vrtići, razne sportske udruge i klubovi.
Naša je namjera promoviranje plesa kao integralne umjetnosti, koja je bliska svakom živom biću i koja se nalazi u srcima svih. Upravo zbog toga težimo suradnji gdje je god to moguće.

Bili bismo počašćeni kada bi se ples kao jedna od najstarijih umjetnosti više uključio u gradski program. Apeliramo ovim putem na gradske institucije da obrate pažnju na kvalitetu osječke plesne scene, a veliku zahvalu šaljemo onima koji su to već prepoznali i koji su nas podržali i to rade posljednjih 10 godina.

* U koliko postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Problem je što se nama, etabliranim osječkim profesionalnim plesačima ne pruža potpora. Vlastitim sredstvima iznajmljujemo kazališta i dvorane te organiziramo razne produkcije, predstave i priredbe. Šijemo vlastite kostime i organiziramo putovanja na razne festivale i plesne seminare. Dovodimo renomirane umjetnike u Osijek kako bi pružili priliku svim plesačima da prodube svoje znanje kako u plesu tako i u pedagoškom radu.

Pedagoški rad smatramo najbitnijim čimbenikom i temeljem kulture. Najmlađi polaznici naših plesnih škola već sa 4 godine se uče prepoznati naše kulturno naslijeđe i educiraju se o glazbi, plesu i stvaralaštvu. Sve je to prožeto prirodnom kreativnošću kojoj se djeca tako rado prepuštaju kad im se pruži prilika.

Trenutno smo aktivni u dva osječka vrtića, gdje se djeci pruža ples kao izborna aktivnost unutar dnevnog programa. Zaista bi bilo sjajno kada bi se u svim osječkim vrtićima omogućila ogledna plesna radionica. Tada djeca sama odluče privlači li ih ples ili ne i na jedan zreli način afirmiraju svoju vlastitu simpatiju prema plesu. To dovodi do entuzijastične i vesele ritmičke grupe, gdje svaki pojedinac ima pravo iznijeti svoje osjećaje, emocije i potrebe kroz ples, ali i verbalno. Ponekad dijete ne želi biti plesno drvo, jer se osjeća kao list. Tako smo na nastupu imali plesnu skupinu drveća i jedna je djevojčica odlučila biti plesni listić. Njena je prijateljica glumila drvo, a ona se naslonila na nju i njihala se oponašajući jesenski list kada napusti stablo. To je primjer gdje se koreografija prilagođava individui, na radost djece.

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Što je ostalo neiskorišteno?

– Najveći potencijal vidim u mogućoj sinergiji svih plesnih udruga i gradske uprave. Osnivanjem kulturno-plesnog centra po uzoru na Pulu, Rijeku ili Zagreb, ostvario bi se čvrst temelj za daljnju suradnju, obrazovanje i kvalitetu profesionalnih plesnih programa. Grad Osijek ima ogroman potencijal što se tiče profesionalnih plesača. Predstave u HNK-u uključuju baletane, break dance plesače, plesače i plesačice iz plesnog studija Shine, a i suvremene plesače. Primjer takvih predstava su „Petar Pan“ i „Orašar“ pod vodstvom koreografa Dinka Bogdanića i direktora baletnog studija HNK u Osijeku, Vuka Ognjenovića.

Zamislite, te su predstave unaprijed rasprodane. Nije li to dovoljan motiv za ulaganje u ples kao u kulturu življenja u lokalnoj zajednici, a i primjer neiskorištenosti plesnog potencijala.

* Može li Osijek u plesu tražiti svoj identitet? Prema čemu ga treba usmjeriti?

– Naravno da može!

Upravo ovih dana pregovaramo o osječkom plesokazu koji se zove „Legokaz“. On je dio projekta „Zaplešimo Zajedno“ koji plesni studio Shine provodi već 10 godina. U projekt planiramo uključiti sve plesače grada Osijeka, kao i razne plesne „lege“ iz drugih gradova.

A prema čemu ga treba usmjeriti? Pa prema publici, naravno. Ljudima koji nas mogu financijski poduprijeti i popratiti naš trud i pozitivnu energiju. Time bi smo učinili prvi korak u stvaranju nove osječke tradicije. A publika se nalazi i van Osijeka. Jednako je velik potencijal kako kod domaće publike tako i kod strane. U mnogim bi gradovima gostovanje „Legokaza“ na odličan način prezentiralo Osijek kao grad koji će, mi se nadamo, 2020. godine biti Europska prijestolnica kulture.

* Na koji način treba promicati i zaštititi kulturni identitet Osijeka na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini?

– Ples je kao takav od samih početaka povijesti prisutan u ljudskom društvu i civilizaciji. Sastavni je dio življenja, i rekla bih, jedan od ključnih sastojaka za sretan i ispunjen život. U plesu možete pronaći mjesto za izražavanje kreativnosti, ispušni ventil ili prijatelje i potporu. To su vrijednosti koje promovira ples i koje su prihvaćene u cijelom svijetu. Ples nije vezan jezičnim barijerama niti granicama. On leži u svakome i bez obzira jeste li iz Afrike, Osijeka, Berlina ili Australije kroz ples ćete se razumjeti i prenijeti one osnovne vrijednosti. Ljubav, zajedništvo i stvaralaštvo.
Time stvaramo mostove koji se ne mogu srušiti.

* Koje su prednosti koje bi Osijek mogao imati ako ponese titulu Europska prijestolnica kulture?

– Velika bi to bila čast za grad Osijek i veliko priznanje za sve umjetnike koji godinama stvaraju i ispisuju stranice osječke umjetničke povijesti. Pažnja koja bi se usmjerila u odnos institucija i nositelja projekata dovela bi do jednakosti i stvorio bi se zdrav krug suradnje i međusobnog poštivanja, potpore i ulaganja u centre za razvoj kulture i u umjetničke projekte i ideje, eksponiranost umjetnosti i angažiranost koja će dodatno motivirati i pružiti priliku mladim umjetnicima za ostvarivanje vlastitih snova.

* Smatrate li da je u Osijeku potrebno izgraditi nešto novo, a što bi opravdalo titulu Europska prijestolnica kulture ili je dovoljno obnoviti staru infrastrukturu i pokrenuti nove programe?

– Toliko je starih i napuštenih lokacija unutar stare gradske jezgre, kao i van nje koje samo čekaju na par spremnih ruku da ih urede u mjesta gdje će se okupljati ljudi svih dobnih skupina. To je naša kulturna baština, stare gradske zidine i prostori unutar nje. Napuštene tvornice i velike hale. Slijedeći primjer velikih gradova kao što su Berlin, Barcelona, London i mnogi drugi, želimo stare prostore preurediti i uključiti u naslijeđe generacija koje nam tek dolaze.

Osnovana je Zadruga „Art & Land“ gdje plesni studio Shine surađuje s još šest udruga koje dijele iste temeljne vrijednosti. Cilj nam je oživjeti jedan od starih prostora i preurediti ga u kulturni centar.

Više o tome ćete saznati uskoro. Računamo da će nam titula pomoći u suradnji s drugim zemljama te da ćemo do tada uz pomoć hrvatskih institucija i potpora Europske Unije ostvariti svoju čaroliju ne samo mi, nego i mnogi drugi koji se odazovu na taj poziv. Poziv na buđenje i promjene.
Kazalište koje bi udomilo plesnu scenu. Lutkarsko kazalište. Kazalište na otvorenom. Amatersko kazalište. Ljudski resursi postoje i spremni su. Svojim samostalnim radom to pokazuju. Već godinama uspješno održavaju osječku kulturnu scenu živom. S novom snagom koja se upravo pruža nad gradom Osijekom, ja sam uvjerena da će naš grad procvjetati i ponosno nositi titulu Europske prijestolnice kulture.

* Što nam treba ostati u godinama nakon te 2020. godine?

– Mogućnosti. Prilike. Pozivi na umjetnička druženja i stvaranja. Mjesta gdje ćemo se prepoznati. Infrastruktura koja bi povezala sve umjetnike i razvijala projekte za dobrobit grada. Najveći gradovi u povijesti su i najveće kulturne prijestolnice.

Ulaganje u kulturu je i ulaganje u djecu i budućnost. To su naši budući akademici, plesači, umjetnici i inovatori. To su učitelji koji će vašu djecu voditi kroz školske klupe i stvarati primjer samopouzdanja i ostvarenja. S ponosom će reći da su u svom gradu mogli ostvariti sve svoje potencijale. To je budućnost.

Osijek je moj grad po mjeri. I Obožavam svaki trenutak u njemu. Onaj dobar i onaj manje dobar. Znam da nisam jedina koja tako osjeća. Tu želim stvarati i dijeliti ono što nosim u srcu, a to je ples.
Uložimo u prave ljudske vrijednosti. Stvorimo zajedno prostor za sve ljude koji se žele iskazati, i sudjelovati u zajednici. Puno kazališta, dvorana i centara. Još voditelja, redatelja i kreativaca. Probudimo u svima želju. Želju za plesom koji dolazi iz dubine našeg bića.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s