Marko Josipović

Marko Josipović, predsjednik udruge Šokačka grana

Marko Josipović, predsjednik udruge Šokačka grana

Osječka Tvrđa je najjači povijesni identitet grada Osijeka

* Što vidite kao kulturni identitet Osijeka? Je li on kao takav prepoznat i od strane Osječana kao i izvan okvira Osijeka?

– Osječka Tvrđa je najjači povijesni identitet grada Osijeka pa onda secesijska jezgra u Kapucinskoj ulici i u ulici Europske avenije, osječka konkatedrala i osječki parkovi. U Centar treba vratiti život, grad mora živjeti. Oživiti stare kavane, trgovine, obrtničke radnje. Tu je i osječka šetnica uz Dravu s pripadajućim drvećem, obližnjim parkovima, rasvjetom, pješačkim mostom, spomenicima u blizi kojih treba biti još više.

* Koje mjesto u kulturnom identitetu Osijeka zauzima tradicijska kultura?

– Osijek je živio životom srednjoeuropskog grada s poznatim secesijskim zdanjima, trgovinama u centru Osijeka, gradskim kavanama, starogradskim pjesmama, korzom, u kojem se osim hrvatskog jezika čuli „esekerski govori.“ Imao je muzej od druge polovice 19 st. HNK je počeo s radom u 20. stoljeću sa svojim repertoarom. Spominju se i Šokci kao stanovnici Osijeka ali to su uglavnom zemljoradnici. Tu je i tambura kao glazbalo od Paje Kolarića, dakle 19. stoljeća prisutna u gradskom životu, a onda i HPD Lipa.
Drugi svjetski rat i promjena strukture stanovništva Osijeka, Osijek kao industrijski grad, s radničkom klasom ne preferira tradicijsku kulturu niti urbanu, ali ni ruralnu.

Tek u drugoj polovici 20. stoljeća Radio Osijek ima tmburaški sastav kojega vodi Julije Njikoš, organizira se STD Pajo Kolarić, pjevaju se starogradske pjesme, ali i stare narodne.

Prisutan je poznati Radnički dom „B. Maslarić“ sa svojim programima mladih od plesnjaka i prve rock grupe, do izložbi. Uz Slavonsko Tamburaško društvo Paje Kolarića organizira se „Slavonsko sijelo“ koje u Osijeku postaje mjesto okupljanja građana (Hrvata) obveznim oblačenjem narodnih slavonskih nošnji, dobrom tamburaškom glazbom, tradicijskim slavonskim šokačkim jelima. U Gradu su dva poznata folklorna društva „Milica Križan“ (danas KUD 1862) i Željezničar.
Danas Osijek ima prepoznatljivu tradicijsku Udrugu Šokačka grana Osijek, koja djeluje deset godina (od 2005. godine) i radi na iznovljavanju tradicijske izvorne pjesme, igre, zaboravljenih običaja rada, ali i slavljenja (od Korizme, Uskrsa, Čijala perja, Dana kruha, Božića); iznovljavanju starih ručnih radova i izložbi ručnog rada u kojem značajno mjesto ima tehnika zlatoveza do znanstvenih istraživanja iz baštinske kulture do zapisivanja održavanja Međunarodnog okruglog stola – Urbani Šokci, 10. po redu 2015. godine te objavljivanja radova u Zborniku Urbani Šokci. Na svim manifestacijama Šokaca staro šokačko ruvo dio je tradicijskog oblačenja ove etničke zajednice. Ovim šokačkim tradicijskim programima obogaćuje se urbana kultura Osijeka.

* Na koji način taj kulturni identitet treba promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Potrebno je promicati one kulturne programe koji u sebi nose dio identiteta (srednjoeuropskoga Osijeka) s elementima tradicijske, ali i ruralne kulture koja je involvirana u različite oblike života i kulturne sadržaje dajući na taj način posebnost.
Postavljanjem postojećih kulturnih manifestacija na veću razinu i uvođenjem novih koje će postati tradicionalne, u koje će resorna ministarstva biti snažnije uključena i prisutna.

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Potencijal je u mladim ljudima, jer Osijek u studentskoj populaciji ima oko 20 tisuća stanovnika. Prepoznajemo danas izvrsne studente Umjetničke akademije, glumce i nagrađivane predstave HNK, manifestaciju “Glazbena srijeda“ u organizaciju UAOS i Muzeja Slavonije, vrsne glazbenike; pjevačka društva, izložbe…

Građani grada Osijeka, osobe iz kulture prilično dobro kotiraju, no trebamo ju kontinuirano dograđivati, obogaćivati i promovirati.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Ona je često puta vezana za novac, no ne i nužno, iako je za dobre projekte iz područja kulture potrebna značajna količina novca. No bez jesno razrađanih ideja i dobro „pogođenih“ projekata novac nema nužni i dovoljan učinak.

* Što je potrebno napraviti kako bi kulturne vrijednosti učinili dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– „Kulturu življenja s kulturom„ treba ugraditi u obrazovni program od dječje dobi (od vrtića do fakulteta).

Događanjima iz kulture treba dati više pozornosti u medijima s dužnim poštovanjem kada to događaj zavređuje.

Potrebno je dati prednost i favoriziranje kulturnoga ispred nekulturnoga.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Veći broj jednodnevnih i višednevnih izleta turista. U znamenitosti treba uključiti i ostali dio osječke regije. Kvalitetnije i s više projekata elaboriranje povijesti Osijeka. Veću gospodarsku aktivnost kao posljedicu gore navedeih stavki.

* U slučaju da ovu titulu i osvojimo, koje je infrastrukturne projekte u Osijeku potrebno izgraditi, odnosno koje programe pokrenuti kako bismo ju opravdali?

– Potrebno je modernizirati Zračnu luku, snimiti programe iz kulture svih kulturnih organizacija i udruga i financijski putem natječaja odabrati 3-5 najboljih projekata te time tempom nastaviti.

Treba izdvajati novac za kulturu prema kriterijima, pratiti uloženo i rezultati će doći – samo će se množiti.

Transparentno financirati kulturne događaje i to javno obznanjivati.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

Nadam se da ćemo naučiti sačuvati ono što je uređeno – „Umiveni“ i uređeni grad Osijek. Nastavak cjelokupne kulturne aktivnosti koja se održavala tijekom priprema, korištenje i održavanje prostora za kulturne aktivnosti. Stečena navika konzumiranja kulture i sva radna mjesta otvorena za cijeli pothvat u pripremi Osijek Grad kulture. Turističke destinacije.