Kreativna agencija Adverta

Marin Seleš, Ivan Grgić, Nikolina Pokorić, Dario Kemenc, osnivači Kreativne agencije Adverta

Marin Seleš, Ivan Grgić, Nikolina Pokorić, Dario Kemenc, osnivači Kreativne agencije Adverta

Sredstava se ulažu u projekte koji „sigurno prolaze“,  no za ostalo nemamo i nismo spremni uložiti

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Temeljni problem je marginaliziranje kulture u svakodnevnom životu građana, nedovoljno poznavanje iste i stavljanje u kontekst „nužnog zla“ potrebnog financirati. Iako možda zvuči grubo, no percepcija onih koji trebaju odvajati sredstva za kulturu, pa i samih građana koji je financiraju kroz razne poreze i prireze, je takva da smatraju kulturu potpuno neprofitabilnom stavkom u financijskom planu. Ako daš 1000 nečega, a to ti ne vrati opipljivih 1000 ili više tada to ne valja. No, stvar je u onih mnogo neopipljivihkoji nastaju kao produkt kvalitetnog kulturnog djelovanja.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Izuzev nekih većih projekata poput Osječkog ljeta kulture, Noći muzeja ili Noći knjige, ne postoji politika otvorenosti prema nečemu što prethodno nije postiglo značajan uspjeh. Da se jasnije izrazimo, odvojena su sredstva za nekoliko aktivnosti i projekata koje „sigurno prolaze“, no za ostalo nemamo i nismo spremni uložiti.

Kultura u gradu egzistira isključivo entuzijazmom pojedinaca koji ulažu vlastita sredstva kako bi postigli određeni nivo. Uz minimalnu podršku politike kakva je trenutno, više od toga se može.

S druge strane, suradnja je ključna i bez nje se ne može. Trčanje za profitom kao samostalna jedinka nije i ne može biti rješenje. Konkretno, naše ideje i projekti se ne mogu realizirati bez potpore i suradnje drugih kulturnih dionika. Profiliranjem i specijaliziranjem za određeno područje postiže se razina da svaki od tih dionika može u svakom trenutku raditi nešto ukoliko želi surađivati.

* Koji je najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Smatramo da su najveći potencijal mladi ljudi čije su glave pune fantastičnih ideja. Mladi uz koordinaciju i pomoć iskusnijih „kulturnjaka“ mogu stvoriti bezbroj kvalitetnih i zanimljivih priča. Niz projekata koji su osmišljeni od strane lokalne ekipe u nekim drugim gradovima bili bi nešto o čemu bi se pričalo tjednima. Previše dobrih ideja bude sasječeno u startu, nikada im se ne pruži prilika realizirati ih.

Ukoliko bi postojao odbor koji bi potpuno nepristrano poslušao prezentacije ideja i ovisno o kvaliteti financirao ih, Osijeku bi se to višestruko vratilo.

Ukratko, najveći potencijal su ljudi, njihova pozitivna energija i odlične ideje koje bi, ukoliko ih se podrži i pravilno usmjeri, dovele do toga da svi budu na dobitku.

* Što vidite kao kulturni identitet Osijeka? Je li on kao takav prepoznat i izvan granica Osijeka?

– Osijek je uvijek bio poznat po urbanoj kulturi. Ne ulazeći u definiranje urbanog, glazbena i street art kultura uvijek su bili kulturni element po kojem su „neosječani“ prepoznavali Osječane. Govoreći od 90-tih pa nadalje, konkretno je postojala/ postoji jaka punk scena, osječki grafiteri su fantastični, hip hop kultura dala je kvalitetne i prepoznate realizatore. Jedno vrijeme dok je elektronska glazba osvajala svjetsku, europsku i hrvatsku scenu, Osijek je bio grad u koji su dolazile stotine mladih na nekakav dobar party. Uz sve navedeno, Osijek ima bogatu kulturnu baštinu koju bi pravilnim prezentiranjem svaki turist želio vidjeti.

Secesija, Tvrđa, parkovi – svakako su dio priče kojoj se trebamo diviti i svakodnevno koristiti u eksponiranju grada. Galerije, kina, muzeji, knjižnica u zgradi u kakvoj je sada mjesta su kakva nema svaki grad i upravo oni trebaju biti određeni mamac.

No, tužna istina je da sve te ustanove/institucije jednostavno ne mogu egzistirati i ostvarivati puni potencijal dok god političari, a i sami građani ne shvate važnost održavanja i izgradnje kulturnog identiteta.

* Na koji je način potrebno promicati kulturni identitet Osijeka na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Kvalitetnom ponudom događanja, kvalitetnim prezentiranjem istih te isticanjem bogatstva kulturne baštine. Osijek je grad po mjeri svakog čovjeka, floskula je koja je zapravo potpuna istina. Imamo „sve“, a uz to sve, imamo ogroman potencijal imati još više. Kada bi to znali pravilno i efektno predstaviti postigli bismo uspjeh.

Osijek je grad koji stotinama godina ima energiju kakvu malo koji grad ima. Možda smo presubjektivni, ali i stranci koji dođu ovdje odmah to osjete.

Jednostavnost, ali paralelno s time kreativnost i kompleksnost, opuštenost i pozitiva Osječana temeljni su kapital koji se mora iskoristiti. Osobe koje žele stvarati umjetnost, graditi kulturu i njen identitet, u okruženju kakvo Osijek potencijalno ima, mogu stvarati remek djela.

* Kako učiniti kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Prezentiranjem važnosti kulture za razvoj ostalih društvenih, gospodarskih i inih djelatnosti. Računica je jasna – u gradu u kojem je kultura razvijena, razvijeno je i gospodarstvo. Jednostavno jedno drugo pokreću.

Potrebo je objasniti sugrađanima da osoba koja gradi kulturu, ulaže u nju i razvija ju, paralelno s razvojem kulture razvija i gospodarstvo.

Kao organizatori brojnih događanja nudimo priliku sugrađanima da podrže scenu u koju profitiranjem ulažemo još više. Kada se nešto pozitivno zakotrlja za sobom privlači i sva druga ulaganja jer dobar događaj može biti jasan pokazatelj investitoru da u ovom gradu žive ljudi u koje se isplati uložiti.

* Što bi, po vama, u slučaju Osijeka moglo presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture?

– Upravo taj spomenuti potencijal koji naši sugrađani imaju. Kvalitetne ideje kojima je potreban financijski i operativni „boost“. Uključivanjem brojnih projekata koji još stoje u ladicama, imali bismo priliku živjeti 365 dana godišnje, a ne samo u periodima kad se odvijaju gore spomenuti događaji. Osijek ima odlične ljude, ima dobro pripremljen teren, dobivanjem titule Europske prijestolnice kulture svaki onaj čovjek koji je morao otići iz grada kako bi realizirao svoju ideju, vratit će se i sa sobom dovesti još ljudi, još ideja, ali znajući da će ih moći realizirati u svom gradu.

* Koje su njezine prednosti, što bi Osijek njome mogao dobiti?

– Prethodno je objašnjeno. Osijek može postati srednjoeuropski grad koji ne spava, grad koji je dom svima onima koji žele stvarati, u opuštenom i pozitivnom ambijentu živjeti u skladu s prirodom, kulturom, sugrađanima.

* Koje infrastrukturne projekte, odnosno programe treba pokrenuti, a da bi Osijek opravdao ovu titulu?

– Ne znamo postoji li lista prioriteta, no svakako je potreban jedan kulturni inkubator za sve one već spomenute, koji imaju dobre ideje, a ne mogu ih realizirati.

Na primjeru BIOS-a jasno možemo vidjeti što znači kada pametnim i marljivim ljudima pružiš prostor koji mogu koristiti kako bi se razvijali.

Uz inkubator, potrebna je i nova knjižnica, tj. kulturno – informacijski centar koji može postati centar neformalnog, samoinicijativnog obrazovanja građana. Proces cjeloživotnog učenja proces je koji gradi osobu, a takva osoba gradi grad u kojem živi. Svakako je potreban jasni plan stipendiranja, financiranja mladih kulturnjaka koji žele, ali nemaju sredstava za ulaganje u kvalitetne projekte – već gore navedeno.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Osijeku trebaju ostati kvalitetni ljudi koji su bili, ali i oni koji su došli, oni koji su spremni raditi i graditi osječku kulturnu scenu. Infrastruktura je nužna kako bi se sve to realiziralo, no što će nam zgrada ako nema ljudi koji tu zgradu mogu popuniti, dati još života i funkciju. Sve u svemu, ono što uvijek govorimo i želimo naglasiti, Osijek ima najbolje ljude, a tim ljudima je potrebna samo mala prilika da to pokažu i realiziraju sve što znaju.