Ivan Podraza

Ivan Podraza, cikloaktivist, predsjednik Udruge za razvoj biciklizma kao načina života BikeMyDay

Ivan Podraza, cikloaktivist, predsjednik Udruge za razvoj biciklizma kao načina života BikeMyDay

Treba pokrenuti projekt edukacije za kulturu za osnovnoškolce i srednjoškolce, te projekt edukacije o kulturi ophođenja za sve građane

* Udruga BikeMyDay ovoga je rujna prvi puta organizirala biciklistički festival BikeMyDays. Poučeni tim iskustvom, možete li reći da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Ne bi bilo pošteno iz samo jednog iskustva, to jest iz organizacije festivala, oblikovati stav o postojanju kulturne politike Grada Osijeka, no moram reći da se ona ovaj put pokazala nejasnom i neefikasnom, kako na teorijskoj (strateškoj) razini, tako i na praktičnoj razini, u realizaciji projekta, kroz potpunu neuključenost Grada Osijeka u manifestaciju koja je dobila potporu Europske komisije. No, kako kultura, uz umjetnost, između ostalog obuhvaća i način(e) ponašanja i ophođenja, kao i način života, iz bogatog i dugotrajnog iskustva Udruge koja se upravo bavi povećanjem razine ponašanja i kvalitete života u “Gradu na Dravi”, rekao bih da su i inače prisutne manjkavosti u oblikovanju i provođenju bilo kakve politike.

O suradnji s nadležnima kroz uključivanje građanskih inicijativa u oblikovanje kulture življenja u gradu – bolje da ni ne govorim.

S druge strane, što se tiče ostalih dionika, moram istaknuti velik odaziv umjetnika i aktivista za sudjelovanje u BikeMyDays Festivalu.

* Udruga ste koja svojim djelovanjem lako spaja države i gradove, a dokaz tome je i predavanje  Simona Wintermansa, cikloputnika koji biciklom spaja Europske prijestolnice kulture, inače Nizozemca s trajnim prebivalištem u Pečuhu. Gdje je ove godine zakazala izvedba biciklijade Osijek – Pečuh?

– Prema mojim informacijama, a one su iz prve ruke, to jest od samog gospodina Wintermansa, nakon početne komunikacije s Gradom Osijekom te iskazivanja želje za suradnjom, komunikacija je od strane Grada Osijeka sredinom ljeta prekinuta, konkretno – gospodin Wintermans na svoje upite upućene Gradu više nije dobivao odgovor, te je u rujnu, sredinom kojeg se biciklijada trebala održati, odlučio otkazati manifestaciju. O tome je naravno obavijestio Grad, na što također još uvijek nije dobio odgovor.

Velika je šteta što se ovakva manifestacija, koja se u našoj suorganizaciji prošle godine realizirala upravo povodom ulaska RH u Europsku Uniju, ne nastavlja i tako ne pretvara u tradiciju.

Još je veća šteta što je do toga došlo na tako nekulturan način – ignoriranjem i neodgovaranjem na mailove. Valja napomenuti da Simon nije “tek” nekakav individualac koji je htio organizirati biciklijadu, nego ga je Grad Pečuh za ovu priliku imenovao svojim službenim predstavnikom.

* Osijek se smatra gradom biciklista, a već ste nekoliko puta napomenuli da ujedno nije i grad ZA bicikliste. Zašto je tome tako? Koliko je iskorišten taj potencijal u promicanju kulturno turističkog sadržaja?

– Razlog zbog kojeg Osijek ne smatram gradom ZA bicikliste, a vjerujem da će se s time složiti i najveći broj građana koji za obavljanje svakodnevnih potreba redovno koristi bicikl, je u kvalitativno i kvantitativno nedovoljno razvijenoj osnovnoj i popratnoj infrastrukturi za bicikliste, mada bi se površnim uvidom, a pogotovo u usporedbi s ostalim gradovima u Hrvatskoj, moglo reći da je Osijek hrvatski Amsterdam.
Ipak, situacija je miljama daleko od zadovoljavajuće. Trenutno se u biciklizam ulaže jedva nešto više od 1 posto ukupnog gradskog proračuna za promet. Svakodnevno bicikliranje trebalo bi biti privlačno i najmlađima, i najstarijima, i onima koji nisu dovoljno spretni, iskusni i/ili odvažni za redovne “bliske kontakte” s motornim vozilima.

Dovoljno je pogledati koliko se djece koristi biciklom za svakodnevno putovanje, i lako ćemo dobiti odgovor je li neki grad ZA bicikliste, ili to pak nije.

Potencijal biciklizma u promicanju kulturno-turističkog sadržaja je minimalno iskorišten, a i tu se uglavnom radi o građanskim inicijativama, a manje o inicijativi “od gore”.

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka, a kojega bi biciklizam mogao spojiti i promicati te na temelju toga graditi svoj kulturni identitet?

– Nema tog potencijala kojeg biciklizam u gradu koji je “Bogom dan” za život na dva kotača ne može spojiti i promicati.

* A problem, ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture?

– Samo jedan? Ako je tako, onda bih sumirao.

Problem osječke kulture je nekultura, koja se manifestira u čestom nedostatku i nekvaliteti komunikacije s relevantnim dionicima, evidentnom manjku ulaganja i posvemašnoj deurbanizaciji kroz nekoliko proteklih desetljeća.

* U čemu vidite prednost dobivanja titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek njome mogao dobiti?

– Svakako da bi dobivanje ove titule pokrenulo mnogo toga, od infrastrukturnih projekata pa do promjene svijesti građana, čak i u gradovima koji se razvijaju, a osobito u gradu koji, nažalost, ali budimo realni – svakodnevno i očigledno u mnogim segmentima propada.

Osobno mislim da puno, puno više toga treba napraviti kako bismo zaslužili ovu titulu, te da bi bilo bolje kada bismo ju dobili onda kada ju zaista budemo mogli i opravdati.

Jedno sam vrijeme radio kao srednjoškolski profesor, te iz tog iskustva mogu reći da je poklanjanje ocjene najveća šteta upravo za učenika kojemu se ona poklanja.

* Koje infrastrukturne projekte treba izgraditi ili koje programe pokrenuti kako bismo opravdali tu značajnu i vrijednu titulu?

Iako je ulaganje u infrastrukturu važno, više bih naglasio potrebu ulaganja u ljude, koji će tu infrastrukturu željeti i moći koristiti.

Projekt edukacije za kulturu za osnovnoškolce i srednjoškolce, te projekt edukacije o kulturi ophođenja za sve građane mi prvi padaju na pamet.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon titule, a da bismo zadržali barem tu razinu svjesnosti o važnosti kulture u svakodnevnom životu najšireg broja Osječana?

– Pored materijalnih vrijednosti, Osijeku jučer, danas i sutra još više trebaju ljudi, osobito oni (naj)kvalitetniji, oni koji propituju stvari, koji su spremni i sposobni mijenjati postojeće stanje i druge ljude poticati na promjene na bolje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s