Franjo Slavko Batorek

Franjo Slavko Batorek, voditelj i osnivač Tamburaške škole Batorek

Franjo Slavko Batorek, voditelj i osnivač Tamburaške škole Batorek

Titula Europska prijestolnica kulture bi pomogla nastavku projekta Europski tamburaški festival

* Okupljate velik broj djece i mladih, surađujete s brojim udrugama, zborovima, organizacijama. Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Je li tko zakazao?

– Tamburaška škola Batorek trenutno okuplja 120 djece u tamburaškim i gitarskim sekcijama. Kako već 21 godinu djelujemo u prostorijama HKUD-a  Željezničar, naravno da su naši ponajbolji tamburaši usmjereni u prateći ansambl folklorne sekcije ‘Želje’. Tijekom 21 godine postojanja možemo se pohvaliti suradnji sa gotovo svim udrugama kulturne orijentacije na našem području. Suradnja je prirodna, jer su to većinom pjevački zborovi ili folklorni ansambli koji ‘vape’ za glazbenom pratnjom.

Kulturna politika i suradnja najšire platforme ne postoji, već se temelji na osobnim kontaktima i poznanstvima.

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li dovoljno iskorišten?

Oni koji imaju nerealne kulturne apetite mogu Osijek uspoređivati sa sinonimima za kulturu, Dubrovnikom ili Varaždinom i naravno da prostora za kvalitativni pomak uvijek ima.

Ali, ako stvari postavimo u okviru stvarnog materijalnog potencijala, moramo se zadovoljiti činjenicom da grad sa 100-tinjak tisuća stanovnika ima profesionalni pogon u HNK i Dječjem kazalištu, osnovnu i srednju glazbenu školu, umjetničku akademiju, profesionalni ustroj muzeja i galerija, Osječko ljeto kulture,  izuzetne amaterske  pjevačke zborove, veliki broj aktivnih kulturno umjetničkih društava, manjinske kulturne udruge, brojne plesne udruge…

* Na koji se način kulturne vrijednosti mogu učiniti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Uključivanjem sve većeg broja mladih u aktivno sudjelovanje u radu kulturnih subjekata, najprije u amaterskoj formi, a na duže razdoblje, kroz profesionalne pogone u glazbenoj školi, pa poslije u akademji. Isto tako treba materijalno motivirati i podržati kvalitetne voditelje i animatore koji će se prihvatiti toga zadatka.
Zatim, kulturna događanja otvoriti većem broju konzumenata. Najbolji primjeri su Osječko ljeto kulture i Dani otvorenog kazališta.

* Oko tamburice i tradicijske kulture često se lome koplja. Pojedini smatraju da ne trebamo na temelju toga graditi kulturni identitet dok drugi ističu njezinu važnost. Koji je osječki kulturni identitet? Je li tamburica zloupotrebljena u svrhu komercijalizacije?

– Upravo dok mi obavljamo ovaj razgovor, u Osijeku se održavaju ‘Dani piva’, na kojima glavnu ulogu u propagiranju ovog napitka igraju najpopularniji mali sastavi tamburaške estrade. To je komercijalna forma tambure, ali postoji i ona druga, kojoj je cilj podići tamburu na visoku koncertnu razinu. U glazbenoj školi Franje Kuhača,, STD Pajo Kolarić, te u tamburaškoj školi Batorek ide se u tom pravcu.

Zašto tamburu smjestiti samo u ambijent svatova, zabava ili sprovoda? Tambura je polivalentan i vrlo potentan instrument na kojemu sjajno mogu, osim tradiocionalne glazbe, zvučati i transkripcije revijske, zabavne ili klasične glazbe.

U Osijeku se već 37 godina održava Festival Hrvatske tamburaške glazbe, koji okuplja 3o-tak ponajboljih tamburaških zborova, u cilju  preferiranja koncertne glazbe i tambure u ozbiljnoj instrumentalnoj formi.

* Na koji je način potrebno zaštititi i promicati kulturni identitet, ako govorimo o tamburaškoj glazbi, a na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Ako se na autohtonom kozačkom instrumentu dombri ili balalajki u Rusiji, na buzukiju u Grčkoj, na mandolini u Italiji, može doktorirati, ne znam zašto takav status ne bi zaslužila i naša tambura.

Predlažem pokretanje dvopredmetnog studija „Glazbene pedagogije i tamburaškog umijeća“ na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.

Naravno da je ostvarenje toga cilja proces koji podrazumijeva postavljanje docenta, zatim stvaranje kvalitetnog profesorskog kadra i umnožavanje koncertne literature pisane isključivo za tamburu, ali mislim da naš Osijek ima potrebu za otvaranjem tog odjela,  jer brojni tamburaši poslije srednje škole ostaju bez perspektive i usmjereni su na onaj komercijalni put koji smo spominjali u prethodnom pitanju.

Dolazim do zaključka da mi, zapravo, kadroviramo tamburaše za brojne male komercijalne tamburaške estradne sastave, koji će svoju prezentaciju imati na ‘danima piva’!!!

Reprezentativni orkestar škole bilježi brojne prezentacije diljem Europe posljednjih 7 godina, kada je osnovan Europski tamburaški savez, čiji sam član upravnog odbora. Pohvaliti ćemo se turnejama u Austriji, Italiji, Češkoj i Mađarskoj po dva puta, Španjolskoj i svim republikama bivše Jugoslavije.
Također,  orkestar Tamburaške škole Batorek imao je čast nastupa na 3 međunarodna festivala Eurochestries asocijacije, koja okuplja europsku glazbenu mladež klasične provijencije, dva puta u Francuskoj, i jednom u Kanadi, gdje smo bili jedini orkestar tradicionalnog profila, ali smo programski bili usmjereni na transkripcije klasične glazbe. Vjerujte, ostavili smo sjajan dojam, zahvaljujući prije svega inzistiranju dirigenata Slavena Batoreka i Tihomira Ranogajeca na kvaliteti interpretacije. Publici, organizatorima, a posebno brojnim glazbenim menadžerima, vrlo topao zvuk tambure je bio itekako interesantan,  pa smo na svakom festivalu dobili brojne pozive na slijedeće festivale u organizaciji te asocijacije. Konkretno, na stolu imamo pozive u Kinu i Brazil, ali realizacija tih gostovanja ovisi o materijalnoj logistici  lokalnih vlasti, što realno znači da će pozivi ostati ‘u ladici’.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture?

– Prejednostavno bi bilo sažeti probleme osječke kulture u jedan, jer ih ima više. Prije svega,  neizostavni materijalni problemi, kada se ljudi koji odlučuju o potpori kulturi moraju boriti s elementarnim stvarima, kako omogućiti građanima plaćanje režija i prehranjivanje obitelji. Dotacije za kulturu su jedna velika torta, koja je uvijek mala za puno zainteresiranih konzumenata i nije nimalo lako biti apsolutno realan u raspodjeli. Svatko od nas smatra da ima pravo na svoj dio, a na struci u vlasti je da raspodjelu izvrši pošteno i prema zaslugama.

* U čemu vidite prednosti dobivanja titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek njome dobio?

– Puno u svakom pogledu, jer i samu nominaciju i spominjanje imena našeg grada možemo kvalitetno upotrijebiti u turističku promidžbu. Eventualno dobivanje titule bi materijalno itekako pospješilo potporu kulturnim događajima i brojnim udrugama našeg grada.

Na globalnom planu, Osijek bi mogao biti domaćin brojnim autoritetima glazbenog, glumačkog, plesnog, kiparskog, slikarskog  i bilo kojeg drugog umjetničkog miljea.

Muzeji i galerije mogli bi titulu iskoristiti za popunjavanje i obogaćivanje svojih postava.

* U slučaju da Osijek zaista bude proglašen prijestolnicom kulture na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za izgradnju infrastrukture i pokretanje različitih programa. Što je prioret?

– Prioritet je, već puno puta spominjana, kvalitetna i prostrana koncertna dvorana koja nam, uistinu, svima nedostaje.

Osobno, svaki moj Godišnji koncert održavam u dvorani HNK u Osijeku, kapaciteta 350 mjesta, a potrebe za kartama su bar dvostruko veće. Drugo, pokušao bih iskoristiti eventualnu materijalnu potporu za nastavak projekta: Europski tamburaški festival.

Festival je trajao u Osijeku od 2009. do 2012. godine, u organizaciji tamburaškog orkestra Osječko-baranjske Županije, čiji sam predsjednik, i koji je svake godine okupljao desetak ponajboljih europskih tamburaških orkestara.

* Što bi Osijeku trebalo ostati nakon vrhunca 2020.-e godine?

– Osijek bi trebao biti etablirano kulturno sjedište naše regije, s novom koncertnom dvoranom, i s organizacijom brojnih kulturnih sadržaja, koji se nesmetano mogu održavati bez obzira na političku opciju na vlasti i trenutnu materijalnu situaciju.

* Kako vi osobno možete unapirjediti kulturu grada? Imate li planove u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Moji interesi su u sferi tamburaške glazbe: već sam spomenuo organiziranje Međunarodnog festivala tamburaške glazbe, kojega bih pokušao objediniti s već postojećim Festivalom hrvatske tamburaške glazbe, i učiniti Osijek istinskim tamburaškim centrom u Hrvatskoj i regiji.

Na lokalnom planu, želim da tamburaška škola Batorek i dalje bude mjesto kvalitetnog druženja mladih, koje producira kvalitetne tamburaše i gitariste, a reprezentativni orkestar neka i dalje uspješno promovira naš tradiocionalni instrument tamburu na pozornicama dijljem Europe i svijeta.

Join the conversation! 1 Comment

  1. bravo borče za kvalitetu tamburivce.Imate moju skromnu podršku. Pozdrav Josip.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s