Đurđica Đukelić

Đurđida Đukelić, predsjednica SKUD-a Sveti Sava Tenja

Đurđida Đukelić, predsjednica SKUD-a Sveti Sava Tenja

Željeli bismo jaču suradnju s ostalim nacionalnim manjinama i širenje kruga djelovanja

* Smatrate li da nacionalne manjine dovoljno sudjeluju u kreiranju kulturnog programa u Osijeku?

– Ne, ne sudjeluju dovoljno, a dokaz tome je što je SKUD Sveti Sava Tenja prije sedam godina organizirao Folklorne susrete nacionalnih manjina.

To je zaista lijepa manifestacija koja je u počecima okupljala šest do sedam nacionalnih manjiha koje su predstavljale svoju nacionalnu kuhinju, folklorne igre i slično.

Tada smo dobivali određena sredstava od Grada Osijeka, a svake godine sve manje. Prije dvije godine taj je projekt proglašen nekvalitetnim i sredstava su nam ukinuta. Ne znam postoji li kakav sličan, kvalitetniji projekt koji je financiran umjesto našeg, no ovaj je bio lijepo medijski popraćen i tada nitko nije imao nešto slično. Već dvije godine organiziramo sami susrete, s vlastitim sredstvima i puno manjim brojem sudionika. Ne možemo pozvati sve koje bismo željeli jer nemamo sredstva.

* Što mislite da je razlog tome?

– Ne znam, ali se kao srpska zajednica osjećamo oštećeni i marginalizirani. Jedini događaj na kojem sudjelujemo su Šarana jaja bojama grada, a poslije i prije toga nema ništa za nacionalne manjine. Sudjelovali smo i u projektu Dan materinskog jezika kojega organizira Gradska i sveučilišna knjižnica. To je prekrasan projekt u kojem smo nekoliko puta sudjelovali, no ne znam održava li se više. Moguće je da smo i tu zaobiđeni.

Srpska zajednica je najbrojnija i najprisutnija u gradu i ne znam zašto nas se ignorira jer smo uvijek spremni sudjelovati.

Stalno se govori o multikulturalnosti, no u praksi je drugačije. Moguće je da se radi o financijskim sredstvima jer mislim da su i hrvatska kulturno umjetnička društva također neshvaćena.

* Kakva je općenito suradnja među kulturnim dionicima?

– Postojeća suradnja nije dovoljna. Mi smo pokušali napraviti nešto na tom planu. Pozivali smo osječke KUD-ove, KUD-ove nacionalnih manjina, puno njih se i odazvalo. No, nije bilo povratne informacije. Prošlo je neko vrijeme, a nazad nema poziva.

Svi smo u nekoj svojoj ljušturi i radimo samo s poznatima.

Treba mijenjati takvu suradnju, povezivati se i širiti taj krug. Nama je upravo to cilj i u skladu sa svojim mogućnostima nastojimo i dalje tako djelovati.

* Što vidite kao potencijal kulturne djelatnosti Osijeka?

– Baš zato što su mu priklonjena ruralna naselja, potencijal Osijeka je u starim zanatima i narodnoj tradiciji. Tome treba posvetiti više pažnje jer je sva kultura potekla iz narodne tradicije. Grad sam nema taj potencijal, stare zanate i ima samo dva kulturno umjetnička društva. Osim toga, danas je vlro popularan seoski turizam. Baranja je tu veliki potencijal koji uključuje i seoski turizam. No, to sve treba upotpuniti i kulturnim manifestacijama u kojima mogu i trebaju sudjelovati kulturno umjetnička društva.

Što turisti imaju od polja žita, suncokreta i obilaska Kopačkog rita ako se ujedno ne upozna s nacionalnom kuhinjom ili pogleda kakvu folklornu igru.

Tada neće otići bez pravog doživljaja i lijepih uspomena. Ruralna područja treba povezati s gradom. Jedno bez drugog ne ide.

* Što vidite kao prednost titule Europska prijestolnica kulture?

– Osijek će dobiti medijsku pažnju, šire će se pročuti koliko je lijep, koliko je otvoren prema svima i što sve nudi. Nadam se da neće izostati ni financijska podrška i još veće ulaganje u multikulturalnost. Financije su zapravo najpotrebnije. Svi mi volimo plesati, pjevati, slikati, ali ako nemate sredstava, ne možete ništa.