Damir Doležal

Damir Doležal, umjetnički voditelj HKUD "Osijek 1862"

Damir Doležal, umjetnički voditelj HKUD “Osijek 1862”

Treba nam veliko spremanje potencijala s kojima u gradu raspolažemo

* HKUD “Osijek 1862” djeluje više od 150 godina. Može li Osijek pronaći i utvrditi svoj identitet kroz vaše aktivnosti i programe?

– Hrvatsko kulturno umjetničko društvo “Osijek 1862” nastavlja dugu 150. godišnju tradiciju kulturnoga i glazbenoga djelovanja u gradu Osijeku (od “Osječkog pjevačkog društva” iz 1862., preko “Sloge”, “Kuhača” i “Milice Križan”). Kroz to razdoblje Društvo je mijenjalo nazive, za vrijeme svjetskih ratova prestajalo s radom, s još većim poletom obnavljalo svoje djelovanje, prilagođavalo aktivnosti potrebama vremena, no, uvijek s ciljem, da kroz kulturno, glazbeno i društveno djelovanje čuva i predstavlja svoju hrvatsku i srednjoeuropsku baštinu i oplemenjuje svoju sredinu.

Upravo zbog duge tradicije kulturno-umjetničkog amaterizma (HKUD-a “Osijek 1862”, HPD “Lipa” i drugih) i traga kojega su ostavili u glazbenom i kulturnom životu, grad Osijek može i treba pronaći i graditi svoj identitet kroz aktivnosti i programe amaterskih društava.

Kulturni identitet grada treba usmjeriti na vrijednosti koje grad baštini, a baštini pripadnost srednjoeuropskom kulturnom krugu sa stogodišnjom kazališnom tradicijom (HNK s operom /i operetom po kojoj je Osijek nekada bio prepoznatljiv/, baletom i dramom). Grad baštini i dugu tradiciju kvalitetnoga kulturno-umjetničkoga amaterizma, kojega je sjajno definirao gospodin Željko Čiki : “Amater je čovjek koji djeluje iz ljubavi težeći visokim umjetničkim ciljevima”. Osijek se može pohvaliti i istaknutim pojedincima koji su svojim djelovanjem ostavili neizbrisivi trag (Pajo Kolarić koji je 1847. osnovao prvi građanski tamburaški zbor i prvi počeo skladati za tambure, zatim Franjo Kuhač i dr.). To je priča o identitetu.

* Osim nastupima i čuvanjem narodnoga blaga, na koji biste način vi promicali i zaštitili kulturni identitet Osijeka na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama, a ujedno vrijednosti kulturnog amaterizma učinili dijelom svakodnevnoga života najširega broja Osječana?

– Potrebno je najprije definirati kulturni identitet Osijeka. Osijek je nesumnjivo srednjo-europski grad u čijem bi se HNK-u i Dječjem kazalištu trebale izvoditi vrhunske predstave (među kojima bi svoje mjesto trebale imati i predstave s osječkom i slavonskom tematikom), a u koju bi se mogla angažirati najkvalitetnija amaterska društva.

Iako je prvi tamburaški zbor osnovan u Osijeku, a Osijek je i domaćin Festivala hrvatske tamburaške glazbe, u gradu se to ne osjeća, niti gosti koji dolaze u grad te činjenice mogu prepoznati.

Valjalo bi usput dodati da je Muzej tambure otvoren u Slavonskom Brodu, a srednja glazbena škola za tambure u Požegi.
Vrijednosti kulturnoga amaterizma treba približiti građanima; potaknuti ih da i sami sudjeluju u radu amaterskih kulturnih društava. Najbolji način da građani saznaju i cijene što amateri rade, a da ujedno bude i najveći poticaj za amatere je taj da predstave svoj amaterski rad. Nužna je dobro osmišljena i organizirana promidžba i predstavljanje rada amaterskih društava u gradu kao što su: razne smotre, nastupi u povodu obilježavanja važnih datuma i obljetnica. Važan je uvjet osigurati financijska sredstva za kvalitetan rad amaterskih društava, prvenstveno prostor, kadrove (umjetničke voditelje), instrumente, nošnje, kostime…

dolezal_3mala

* U čemu vidite osječku raznolikost u kulturnom amaterizmu, a što bi moglo presuditi u dobivanju titule Europske prijestolnice kulture 2020. godine?

– U Osijeku djeluju dugi niz godina u području kulture odlična amaterska društva: vrhunski zborovi, koji zauzimaju prva mjesta na državnim, europskim i svjetskim festivalima, kao što su HPD “Lipa”, “Brevisi”, zbor OŠ Sv. Ane, zatim folklorni ansambli, od kojih HKUD “Osijek 1862” desetljećima zauzima vodeće mjesto međi hrvatskim folklornim ansamblima, te na kraju tamburaška društva: STD “Pajo Kolarić” i Tamburaška škola Batorek.
Za dobivanje titule Europske prijestolnice kulture, potrebno je napraviti veliko spremanje; a razumijeva utvrđivanje potencijala s kojima u gradu raspolažemo i kako ih iskoristiti, osmisliti i kvalitetno realizirati hrvatske i međunarodne smotre i festivale na kojima će se predstaviti osječka, hrvatska i međunarodna amaterska društva.

Prije svega, potrebno je poboljšati prostorne i materijalne uvjete za rad amaterskih društava.

* Postoji li suradnja između dionika u kulturnom amaterizmu? Koji su temeljni problemi?

– HKUD “Osijek 1862” ima dugogodišnju dobru suradnju s Hrvatskim narodnim kazalištem (Društvo je plesalo u operi Ero s onoga svijeta, mjuziklu Slavonska rapsodija, operi Dužijanca, predstavi Pouzdani sastanak i opereti Barun Trenk). Društvo surađuje i s HPD “Lipa” i STD “Pajo Kolarić”. Suradnja je vezana uz pojedine predstave, nastupe ili projekte bez jasne politike.


Temeljni problem osječkoga kulturnoga amaterizma i kulture nedostatak je dvorana i prostora za rad. Osijeku nedostaje koncertno-kazališna dvorana i velika ljetna pozornica. Amaterskim društvima nedostaje prostor za rad primjeren gradu Osijeku i vremenu (21. stoljeću). I dok su folklorna društva u nešto boljem položaju, jer djeluju u prostorijama svojih sponzora (Šećarane i Hrvatskih željeznica), nedopustivo je, da je HPD “Lipa” (sa stočetrdesetogodišnjom tradicijom i vrhunskim rezultatima) podstanar u Klasičnoj gimnaziji. I ostala amaterska društva rade u neodgovarajućim prostorima i uvjetima.

Velika šteta i nepravda napravljena je nakon iseljenja Ugostiteljske škole, kada prostor Hrvatskoga doma u Radićevoj ulici nije vraćen amaterskim kulturnim društvima, u čijemu vlasništvu je i bio prije nacionalizacije.

Osim prostornih i financijskih problema, problem osječke kulture je taj, što nema jasne kulturne strategije.

* Na koji način vi osobno možete unaprijediti kulturni amaterizam u Osijeku? Koji su vaši planovi u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Prenijeti znanja i iskustva stečena na festivalima, smotrama i nastupima diljem svijeta.

* Prema vašem mišljenju, što bi Osijek mogao dobiti titulom Europske prijestolnice kulture i koje su njezine prednosti?

– Nadam se da će se napokon pokrenuti svi potencijali u kulturi: profesionalne ustanove, Umjetnička akademija, profesori, studenti, učenici , intelektualci i svi ostali kreativci s nizom kulturnih projekata.
U materijalnom smislu nadam se da će Osijek napokon dobiti veliku koncertnu dvoranu, niz manjih dvorana za izložbe i predstavljanja, Ljetnu pozornicu, novi, odgovarajući prostor u Tvrđi za Muzej grada Osijeka i sve odjele Muzeja Slavonije i kvalitetan prostor za rad amaterskih udruga.

* Budući da Europska unija dodjeljuje financijska sredstva u vrlo visokim iznosima, a radi se o milijunima eura, to biste konkretno vi izgradili, a što bi Osijeku ostalo kao trajna vrijednost?

– Veliku koncertnu dvoranu od 800 do 1000 mjesta, s velikom pozornicom, kvalitetnom i suvremenom opremom, dovoljnim brojem garderoba i pomoćnog prostora, zatim ljetnu pozornicu (s kvalitetnom i suvremenom opremom) od 1000 do 1500 mjesta, koja bi se mogla koristiti od proljeća do jeseni za koncerte, predstave i ljetno kino, te odgovarajući prostor za rad amaterskih kulturnih udruga, dvorane za izložbe i predstavljanja.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s