Nikola Mak

Nikola Mak, potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH

Nikola Mak, potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH, član Zemaljske udruge podunavskih Švaba

Trebamo biti racionalni i misliti na to da svi novi prostori trebaju biti u punoj funkciji i poslije titule Europska prijestolnica kulture

* U Zemaljskoj udruzi podunavskih Švaba promičete njegovanje njemačkog jezika, kulture i tradicije. Osjeti li se taj „esekerski duh“ još i danas. Čini li on još uvijek dio osječkog kulturnog identiteta?

– Nakon polustoljetnog zatiranja svega essekerskog (dakle, germanskog – njemačkog i austrijskog) od strane komunističkog sustava, „essekerski duh“ sa svim svojim sastavnicama (sam naziv, nazivi ulica i tvrtki, toponimi, studije i publikacije o „essekerskom“ govoru, „essekerski“ razgovor u privatnom i javnom društvu i slično) ima svoje mjesto kao bitan i sastavni dio kako kulturnog tako i opće javnog osječkog identiteta.

* Prema čemu taj identitet treba usmjeriti? Na koji ga način treba promicati i zaštititi na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini?

– „Essekersko“ kao bitan i sastavni dio kulturnog i općejavnog osječkog identiteta treba zaštititi i promicati, prije svega među mladima koji se zbog brutalnog i anticivilizacijskog polustoljetnog prekida s tom stoljetnom osječkom baštinom susreću danas kao s potpuno novom pričom.

Dakle, „essekersko“ u osječke vrtiće, škole i fakultete, u sve društvene pore, a na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini u onoj mjeri kao što se promiče romanska baština na jadranskoj obali, „agramerska“ u Zagrebu i ostala regionalna baština.

A sve to u okvirima hrvatskog identiteta!

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Koja je to kulturna raznolikost koja bi mogla presuditi u osvajanju titule Europska prijestolnica kulture?

– Najveći potencijal osječke kulture jest upravo visoka kulturna raznolikost koja je u najvećoj mjeri utemeljena na tradiciji zasnovanoj u 19. i 20. stoljeću. To su njemački i hrvatski dramski, glazbeni i lutkarski teatar, likovna umjetnost – prvenstveno slikarstvo, muzeologija i arhivistika, zaštita spomenika kulture, arhitektura i urbanizam, privatno i javno glazbeno školstvo, kontinuirani koncertni život, tiskarstvo i izdavaštvo, javni spomenici, bibliotečna djelatnost, suvremena književnost, glazbeni i plesni amaterizam s naglaskom na tamburaštvu, folkloru i zbornom pjevanju. U taj potencijal ubrajamo i javne manifestacije – Festival tamburaške glazbe, glazbeni memorijali „Darko Lukić“ (glasovir) i „Franjo Krežma“ (gudači), „Krležini dani“, Susreti lutkara i lutkarskih kazališta – SLUK. U taj potencijal ulaze i vrlo bogati i raznovrsni programi brojnih udruga nacionalnih manjina gdje posebno mjesto zauzima znanstveni skup „Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu“ sa svojim zbornikom radova „Jahrbuch – Godišnjak“ (u organizaciji Njemačke zajednice – Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj sa sjedištem u Osijeku). Svemu tome treba dodati i bogate javne programe studija germanistike Filozofskog fakulteta i Umjetničke akademije. Na kraju tu spada i svjetski vrijedna baština rimske Murse i barokne Tvrđe.

* Veza Osijeka s Njemačkom i Austrijom duga je i jaka. Kakva je situacija s ostatkom Europe? Gdje je Osijek u procesu kulturne integracije?

– Osim povijesnih i suvremenih veza Osijeka s Austrijom i Njemačkom, postoje i jake kulturne veze s Mađarskom, posebno s gradom Pečuhom, bivšom Europskom prijestolnicom kulture i županijom Baranja, te sa Slovačkom, Češkom i Poljskom (suradnja u svim vidovima lutkarstva).

Projekt „Osijek – Europska prijestolnica kulture“ bi trebao biti snažan poticaj za nove kulturne integracije sa svim susjednim zemljama, kao i sa zemljama srednje i jugoistočne Europe.

* Osijek je grad bogate kulturne raznolikosti no mnoge osobe iz kulture kao problem ističu slabu povezanost razlčitih kulturnih segmenata. Je li to temeljni problem osječke kulture ili postoji i nešto više?

– Očita je nedovoljna (ili slaba) povezanost kulturnih segmenata u Osijeku. Ne postoji institucionalna ili barem međusobna informiranost, kako o srodnim tako i o općim programima, pa čak niti koordinacija o terminima. No to nije temeljni problem osječke kulture.

Temeljni je problem nedostatak financijskih sredstava za sve to postojeće bogatstvo kulturnih programa koji su stvoreni kako predanim radom profesionalaca tako i volonterskim radom mnogobrojnih organizatora i aktivnih članova amaterskih društava i grupa.

Naravno, financijskih sredstava nikada neće biti dovoljno (jer kultura ima objektivno i subjektivno neograničene mogućnosti kvalitetnog programiranja), ali je bitno da se raspoloživa sredstva dodjeljuju transparentno i prema kriteriju kvalitete.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Titula Europska prijestolnica kulture imala bi mnogostruke korisne efekte. Pri tomu treba naglasiti da financijska korist treba biti samo sredstvo, a domaći i strani sadržaji, uključujući i određeni omjer avangardnih i inovacijskih (netradicionalnih) programa, trebaju biti srž titule Europska prijestolnica kulture, na opće zadovoljstvo i ponos građana Osijeka i njegovih domaćih i stranih posjetitelja te Republike Hrvatske u cjelini.

* Ako zaista budemo proglašeni Europskom prijestolnicom kulture na raspolaganju će nam biti milijuni eura za različite programe i njihovu izdvedbu. Što prema vama treba izgraditi ili koje programe pokrenuti da bismo opravdali tu titulu?

– O milijunima eura i kuna – o tom-potom! Ali sigurno će biti na raspolaganju velika sredstva, koja treba namijeniti za ponuđene vrhunske kulturne programe, uz koje treba povezati zaštitu i prezentaciju povijesne i graditeljske baštine (Mursa, barok, secesija). Inače ne vidim potrebu za nekim novim velikim i bitnim građevinama (HNK, Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Muzej Slavonije, Galerija likovnih umjetnosti, Galerija „Waldinger“, Konzervatorska radionica, Kazamat i likovni ateljei, Barutana, Državni arhiv u Osijeku, prostori za rad amatera i sl.), ali zato svi ovi postojeći prostori trebaju obnovu i tehničku obnovu (rasvjeta, ozvuka, klima, zaštitna oprema, instrumenti, barem dva vrhunska koncertna klavira, komfor za publiku i izvođače).

Od novoga bi trebalo urediti koncertnu dvoranu u Eurodomu kao i izgradnju i opremanje ljetne pozornice na Trgu Vatroslava Lisinskog te eventualno u dvorištu Rektorata, dvorištu Bastiona, dvorištu Vege i u Kazamatu, a možda i na prostoru oko Barutane.

Bitno je u svemu tome biti racionalan i misliti na to da svi ovi prostori trebaju biti u punoj funkciji i poslije titule Europska prijestolnica kulture kada neće više biti posebnih sredstava.

* Osim infrastrukture, što treba Osijeku ostati u godinama nakon te željene 2020.-e?

– U pogledu infrastrukture titula Europska prijestolnica kulture treba biti poticaj za korisna trajna rješenja na zadovoljstvo građana Osijeka, što se podjednako odnosi i na same kulturne programe (prilagođeno redovnim raspoloživim sredstvima).

Join the conversation! 1 Comment

  1. Uvjeren sam da nema u Osijeku I regiji covjeka, koji je bolje informiran o stanju u kulturnim institucijama I drago mi je Sto ce moci pridonijeti jacanju Kulture zivota …
    Hvala Ti dragi Nikola za sve Sto si ucinio, a uvjeren sam da ces pomoci da postanemo prijestolnica Kulture EU u 2020.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s