Stjepan Čuić

Stjepan Čuić, književnik

Stjepan Čuić, književnik

Prednost titule je prije svega prilika da Osijek i na taj način Europi predstavi svoj stoljetni kulturni sadržaj i svoje civilizacijsko blago lice

* Prije pet godina u intervjuu za Vijenac izjavili ste kako se „ vrijednosti – književne, likovne, kazališne marginaliziraju“ te na taj način „ kultura nužno dospijeva u geto“. Je li se što promijenilo u posljednjih pet godina?

– Na žalost, vrlo malo. Za kulturne ustanove uvijek ponestaje novca. Kulturni sadržaji medijski se zaobilaze, često i ignoriraju. Vrijedne knjige, kazališne izvedbe, vrsni glumci “skriveni” su od širokog spektra potencijalnih sudionika.

Blijedi, općenito, kulturna atmosfera.

Često se kultura tretira kao eksces, pa i sami daroviti ljudi, često, da bi skrenuli pozornost na svoje djelo postupaju u tzv. javnosti onako kako inače, s obzirom na svoj status, ne bi nastupali. Tek na razini znaka, primjerice, jedan izdavač u Zagrebu skida ime na “svojoj” knjižari, a ime je bilo Miroslav Krleža i stavlja – svoje!!! Je li veće ime Krleža ili nakladnik, tj. je li u književnosti važniji autor s opsežnim i značajnim opusom, ili onaj tko taj opus tiska? Bezbroj je sličnih primjera. Knjige su skupe s obzirom na kupovnu moć potencijalnih čitača. Naime, oni koji bi čitali, nemaju novca, a oni koji imaju novca, uglavnom ne čitaju. U tim okvirima nastaje “geto”.

* Koliko je važna jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– To je najvažnije. I upravo vaša “najšira platforma kulturne politike“ je presudna. Stvoriti uzajamnom komunikacijom široko ozračje za shvaćanje da je kultura važna.

Uostalom, Hrvatska se kroz stoljeća održavala kulturom i jezikom.

Ne smije se upasti u stanje kad većina misli da je kultura samo za tzv. elitu.

* U čemu vidite najveći potencijal osječke književne kulturne djelatnosti? Je li dovoljno iskorištena?

– Potencijal osječke književne djelatnosti je velik. I to ne samo danas. Osijek, ima nasljeđe. Prije svega, graditeljsko nasljeđe, a i to nasljeđe je kultura. U Osijeku su, primjerice, šezdesetih godina živjeli značajni pisci – Pavle Blažek, Dragan Mucić, Stanislav Marijanović, Dejan Rebić i mnogi drugi. Danas je u Osijeku Josip Cvenić, Stanko Andrić, Branka Brlenić Vujić, Tea Gikić, Jasna Horvat, Zlatko Kramarić, Zdenka Leko, Stanislav Marijanović, Marija Medić, Bogdan Mesinger, Milorad Nikčević, Delimir Rešicki, Livija Reškovac, Goran Rem, Helena Sablić Tomić, Lidia Scheuermann Hodak, Đurđica Stuhlreiter, Ivana Šojat Kuči, Milovan Tatarin, Stjepan Tomaš, Ivan Vrkić. Osim toga, Osijek ima Sveučilište, a ima i dugu tradiciju Pedagoške akademije. Danas ima Filozofski fakultet i Kazališnu akademiju. Ima Muzej Slavonije, Arhiv i druge ustanove.

Sadržaj svih tih ustanova i njihovo značenje valja reinterpretirati i rezultate uključiti u projekt, tj. u kandidaturu za europski grad kulture.

 

* A identitet? Koji je osječki kulturni identitet?

– Sve je to osječki kulturni identitet. Taj identitet treba promicati medijski i diplomatski. Dakako, s uvjerljivom argumentacijom. A Osijek ima argumentaciju – kulturnu, socijalnu, zemljopisnu, multietničku, pograničnu…

* Što vidite kao prednost dobivanja titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek njome dobio?

– Prednost je europske prijestolnice kulture prije svega prilika da Osijek i na taj način Europi predstavi svoj stoljetni kulturni sadržaj i svoje civilizacijsko blago lice.

Da prestane biti rubnom pojavom u srednjoj Europi.

Zar njegove secesijske palače nisu kulturna pojava i spona s europskim prostorom? Zar knjiga profesora Ive Mažurana “Srednjovjekovni Osijek” ne daje dovoljno podataka za značenje grada na razmeđu bivših svjetova. Napokon, Zar Benešićeva pjesma “Osijek” nije inspirirana ljepotom grada?

* Koji su to infrastrukturni projekti koje bi trebalo izgraditi i koje programe pokrenuti, a da bismo opravdali titulu Europska prijestolnica kulture?

– Treba animirati sve ljude koji se kulturom bave – od književnika do kazališnih pregalaca. O kazališnom životu u Osijeku najviše znaju Ljubomir Stanojević, Sanja Nikčević, Giga Gračan i mnogi drugi.

A projekti će doći samom logikom kandidature.

Naime, vidjet će se što treba još ako već ne postoji. Sve prema ambiciji da grad koji tu titulu zaslužuje uspije u tom važnom iskoraku.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon 2020.-e?

– Ostat će sama činjenica da smo uspjeli, a ostat će i neki objekti. I europska kulturna atmosfera u tim objektima i u samome gradu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s