Siniša Petković

Siniša Petković, voditelj Austrijske čitaonice Gradske i sveučilišne knjižnice

Siniša Petković, voditelj Austrijske čitaonice Gradske i sveučilišne knjižnice

Suradnja među kulturnim dionicima na vrlo je visokoj razini, što mogu potvrditi i iz vlastitog iskustva

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka jesu ustanove kulture grada Osijeka, pod koje smatram knjižnice, kazališta, muzeje, galerije, prilično dobro razvijena infrastruktura za održavanje kulturnih manifestacija, bogato arhitektonsko naslijeđe, ljudski potencijal i dakako višestoljetna tradicija koju grad baštini. Svaki od navedenih segmenata pojedinačno se razvijajući i prateći suvremene trendove, ali i poštujući tradiciju, ogroman su kulturni potencijal grada koji je veći površinom nego brojem stanovnika, ali koji svakako svom stanovništvu, kao i okolini može ponuditi i nudi izobilje kulturnih događanja.

Pojedini segmenti nisu dovoljno iskorišteni, poput zubom vremena, neimaštinom i ratom zapuštenih i uništenih pročelja, koja bi da se sistematski, a ne pojedinačno rekonstuiraju, vratila gradu neodoljivi šarm i profinjenost kojim je nekad zajedno sa svojim brojnim parkovima blistao.

* A kulturni identitet? Je li on kao takav prepoznat i izvan granica Osijeka?

– Kulturni je identitet svakoga grada specifičan i samo njemu svojstven, pa tako i Osijeku. Grad je to bogate tradicije koju odlikuju spoj različitih utjecaja naroda i kultura koji su obitavali na njegovu području, počevši od rimske Murse, preko srednjeg vijeka, osmanskog perioda, austro-ugarske vladavine, razdoblja dviju Jugoslavija, do današnjih dana kada Osijek, unatoč teškim vremenima, postaje korak po korak grad suvremene arhitekture i svjetskih trendova. Svako od navedenih razdoblja ostavilo je traga u kulturnom i vizualnom identitetu grada, čime je postao spoj različitih arhitektonskih stilova, koji premda naizgled nespojivi daju ovom gradu posebnost.

Originalna barokna arihtektura Tvrđe, historicističke palače devetnaestoga stoljeća, peštanska i bečka secesija s početka dvadesetoga stoljeća, ponovna pojava eklekticizma i modêrnau periodu Kraljevine Jugoslavije, urbanizacijski procvat grada u socijalističkom periodu i konačno hvatanje u koštac sa suvremenim trendovima, dali su ovom gradu veliki pečat te prepoznatljivost i izvan granica samoga grada.

Identitet Osijeka ogleda se i u njegovoj građanskoj tradiciji i kulturi koja je proizašla iz spoja religijskih i svjetovnih obreda, koja svoje korijene vuče iz doba austro-ugarske vladavine, a dalje se razvijala na svojstven način shodno političkim i kulturološkim prilikama.

* Što je potrebno učiniti kako bi taj identitet promicali na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Mislim da se identitet Osijeka na europskim, nacionalnim i regionalnim razinama može najviše promicati putem organizacija različitih i prepoznatljivih kulturnih manifestacija koje će biti svojstvene samom gradu te ih prije samoga održavanja kvalitetno reklamirati putem svih raspoloživih medija.

Dobra su promidžba, kvalitetna organizacija i karakteristični programi svakako najbolji put do osvajanja publike i predstavljanja identiteta jednoga grada drugim krajevima, regijama, državama…

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Koliko je to važno?

– Nisam siguran zapravo postoji li jasna kulturna politika, odnosno ako i postoji, koliko je prisutna i poznata, ali suradnja među kulturnim dionicima; ustanovama kulture, kulturnim organizacijama i udrugama s područja Grada i okoline te samim djelatnicima u kulturi na vrlo je visokoj razini, što mogu potvrditi i iz vlastitog iskustva, radeći i sam kao voditelj Austrijske čitaonice Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek koja je kulturno i informacijsko središte austrijske i njemačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Smatram da je ta suradnja vrlo važna i neophodna, pogotovo kad su u pitanju organizacije različitih zbivanja i manifestacija, pri čemu jedni bez drugih, zapravo nikako ne možemo i na brojne se načine nadopunjujemo, od prostora do idejnog i ljudskog potencijala.

* Osijek je bogat raznolikošću svoje kulturne ponude, baštinom, multietničnošću. Koliko bi to moglo biti važno u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture?

– Bogatstvo Osijeka raznolikošću svoje kulturne ponude, baštinom i multietnišnošću vrlo je vrlo važno u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture. Multietničnost je bitna značajka Osijeka kojom se ne može podičiti velik broj gradova u Hrvatskoj. Veliki broj pripadnika različitih naroda i jezika koji žive u gradu neizmjerno su blago i ponos Osijeka. Upravo je to prije nekoliko godina, shodno misiji narodne knjižnice, prepoznala Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek i povodom obilježavanja Međunarodnoga dana materinskog jezika organizirala niz aktivnosti za govornike svih zainteresiranih pripadnika većinskoga hrvatskog i ostalih manjinskih jezika, različite radionice za djecu, mlade i odrasle. Materinski je jezik osnova za razvoj svakoga djeteta. Ukoliko od malena ne usvoji materinski jezik na primjeren način, u kasnijim će godinama dijete i mladi čovjek imati problema i s učenjem ostalih jezika i učenjem uopće.

Svečana završnica cjelotjedne manifestacije, „Festival jezika“, koja je već postala tradicijom, kako same Knjižnice, tako i grada Osijeka, primjer je funkcioniranja multietničnosti i multikulturalnosti u gradu i nadam se odličan pokazatelj suživota različitih naroda na jednom prostoru te supostojanja velikoga broja jezika.

GISKO služi svim članovima u zajednici u kojoj djeluje te svojim bogatim programima svakako pridonosi promicanju interkulturalnosti u multikulturalnoj sredini koji pozivaju na afirmaciju multikulturalnih i višejezičnih identiteta. Djeca i mladi koji misle da njihov jezik nije vrijedan i odbijaju ga njegovati, na taj način uče o važnosti svakoga jezika kao važnoga dijela identiteta i baštine. Osim toga, i sama se zajednica obrazuje u tom smjeru te se uči poštivanju multikulturalnosti i jezične raznolikosti kao važnog dijela identiteta cijele zajednice.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Ukoliko Osijek dobije ovu prestižnu titulu, dobit će zaista brojne beneficije. Dobit će priliku za vrlo brz i sveobuhvatan razvoj, kako kulture, tako i samoga grada, obnovu i restauraciju onoga starog i izgradnju i kvalitetnu urbanizaciju budućeg. Moći će razvijati i nadograditi vlastitu kulturnu osnovu i pretpostavljam dobiti značajna financijska sredstva za ostvarenje svega toga, a što u drukčijim okolnostima ne bi bilo tako.

* Koje bi infrastrukturne projekte u Osijeku trebalo pokrenuti/izgraditi kako bismo opravdali ovu titulu? Ili je važnije pokrenuti programe u već postojećoj infrastrukturi?

– Mislim da bi se u Osijeku trebalo pristupiti temeljitoj, kvalitetnoj obnovi zapuštenih pročelja, starih gradskih tkiva i ambijentalnih cjelina, kolne i pješačke infrastrukture, upotpunjene suvremenim zahtjevima.

Staru gradsku jezgru obnoviti u duhu vremena izgradnje, a nikako suvremenim kandelabrima, jeftinim opločnjacima ili duhu tadašnjeg vremena neprimjerenim fontanama, koji bi bili primjereniji naseljima s arhitekturom modernizma i postmodernizma.

Upravo će tako obnovljena stara gradska jezgra dobiti prepoznatljivi šarm i nekadašnji izgled. Nadalje, dovršetak izgradnje kulturnog centra, ali i svakako programi koji će držati na životu već postojeću infrastrukturu.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Nakon 2020. Osijeku će ostati bogato obnovljeno kulturno naslijeđe, kvalitetna nadgradnja postojeće kulturne osnove, odlična turistička reklama prema ostalim dijelovima Republike, kao i inozemstva, što je sve zajedno zalog za budućnost u kulturnom i svakom drugom aspektu razvitka grada.