Lea Dubravčević

Lea Dubravčević, studentica smjera Medijska kultura na Odjelu za kulturlogiju, pokretačica radijske emisije "Osijek 2020"

Lea Dubravčević, studentica smjera Medijska kultura na Odjelu za kulturlogiju, pokretačica radijske emisije “Osijek 2020”

Kultura u Osijeku siromašno je medijski popraćena, izuzevši par internetskih portala koji se zaista trude biti u toku sa svime

* Zajedno sa studentskim kolegicama i kolegama pokrenuli ste radijsku emisiju “Osijek 2020” koja se emitira na Studentskom radiju UNIOS. Koji je cilj vaše emisije i koliko su studenti Kulturologije uključeni u projekt kandidature Osijeka?

– Cilj naše emisije je prvenstveno informirati širu javnost, a pogotovo studente o kandidaturi grada osijeka za Europsku prijestolnicu kulture  2020. godine. Tijekom trajanja emisije također razrađujemo i Strategiju kulturnog razvitka grada Osijeka, razgovaramo s uglednim građanima i djelatnicima u kulturi, a u trećoj rubrici koja nosi naziv “Zaboravljena kronika grada Osijeka” dajemo i detaljniji opis osječkih umjetnika i osječkih građevina koji su znantno pridonijeli kulturi grada Osijeka, a danas im se, na žalost, ne pridaje zaslužena pozornost.

Studenti Kulturologije trenutno sudjeluju u raznim projektima vezanim za kulturu grada Osijeka, kojima automatski na jedan indirektan način pridonose i glavnom projektu kandidature grada Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine.

Trenutno, studenti treće godine preddiplomskog studija Medijske kulture i Kulturlanog menadžmenta sudjelovat će u organizaciji nadolazećeg seminara Studenstskih radija pod nazivom “Hear me”, čiji je domaćin ove godine grad Osijek. Nadalje, studenti Kulturalnog menadžmenta su sudjelovali i u promotivnim aktivnostima za izložbu „Bez kompromisa“ Julija Knifera, a sudjeluju i zajedno u suradnji s Umjetničkom akademijom na projektu SOS kojim teže oformiti treću scenu kazališne prakse – „SOS od mladih za kulturu grada“
I naša radijska emisija primjer je kako se medijski prati kandidatura grada za EPK i od strane studenata.

* Koliko su sugrađani svjesni činjenice da se Osijek kandidirao za ovu prestižnu titulu?

– Govorit ću iz perspektive studenta. Mislim da su moji kolege dovoljno informirani. Što se tiče šire populacije građana, mislim da oni koji žele biti informirani imaju vrlo široki spektar platformi na kojima mogu biti informirani.

Osijek je sveučilišni grad i grad bogate kulturne baštine, a i ljudi koji i u ovim teškim gospodarskim situacijama znaju cijeniti ono na čemu je naš suvremeni život izrastao.

Stoga, vrlo pozitivnog mišljenja, nadam se, da će se i onaj dio građana Osijeka kojima kultura i kulturna događanja ne predstavljaju dio svakodnevnog života informirati o ovako važnoj kulturnoj inicijativi koja bi mogla biti od neizmjernog značaja za njihov grad.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto su one važne?

– Na ovo pitanje bih voljela ostati suzdržana jer ipak izlazi iz studentske domene. Kulturna politika je izuzetno važna jer ipak ona uređuje Strategiju kulturnog razvoja pojedinog grada. No, mislim da ne postoji jasna kulturna politika na nacionalnim razinama, a ne na regionalnim ili pak lokalnim.

* Što prepoznajte kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka su definitvno razni identiteti koji su nedovoljno iskomunicirani. Njih treba prvenstveno razraditi na lokalnoj razini kako bi se mogli kvalitetno iskomunicirati široj zajednici. Osijek ima velikih potencijala postati razvijeno kulturno središte ovih prostora. Tu bi se moglo puno pridonijeti kada bi se stvorila povezanost između urbanog centra grada i povijesnog i kulturnog dijela Tvrđe.

Samom revitalizacijom Tvrđe, Osijek bi imao mnogo toga za ponuditi.

Ako dugoročno gledamo, mislim da bi se trebalo raditi na obnovi građevina koje su predmet povijesnog i kulturnog postojanja grada Osijeka. Kultura i kulturni potencijal nije nigdje dovoljno iskorišten, a ne samo u Osijeku. Velika prednost grada Osijeka je što se kontinuirano radi na kulturnim događanjima i kulturnim manifestacijama, kojih zaista ima mnogo, čime se upotpunjuje taj aktivni dio kulturnog života grada.

* Što studenti danas prepoznaju kao kulturni identitet Osijeka? Na koji način bi taj identitet trebalo promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Studenti vide grad Osijek kao sveučilišni centar Slavonije. Možda je to tako jer na ovom užem regionalnom području nema više tako velikog Sveučilišta, te studenti onda i nemju baš nekog velikog izbora.

Osim toga, grad je poznat i po svojim ljetnim događanjima koji su primjereni mladima, poput Osječkog ljeta kulture, Urban festa Osijek i Pannonian Challenge-a, kao i raznih koncerata koji privlače mladu publiku.

Bilo bi vrlo dobro izbrendirati grad Osijek i čak kao sveučilišni centar koji pohađa preko 20 000 studenata. No, i na tome bi se trebalo podosta raditi.

* Što je potrebno napraviti kako bi kulturne vrijednosti postale dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Kutlrune vrijednosti su definitivno baza na kojoj bi se trebale graditi sve ostale sastavnice svakodnevnog života. Upravo to treba osvijestiti kod našireg broja Osječana.

Popularizacijom kulture i premještanjem kulture “na ulicu“ privukao bi se puno veći broj građana.

Moj dojam je da su naše kulturne ustanove poprilično zatvorene i ukočen. Bilo bi ugodno pogledati izložbu na otvorenom, ili tijekom ljeta na primjer oformiti stalnu kazališnu scenu na otvorenom.

* Ako postoji, navedite temeljni problem osječke kulture? Što vidite kao rješenje?

– Teško je reći koji je temeljni problem osječke kulture, ima ih više. Do nas je što ne cijenimo naše. Mi smo takav narod da nam je tuđe uvijek bolje i primamljivije. Kada bismo cijenili našu kulturu i naše umjetnike, sve bi teklo u puno boljem i optimističnijem pravcu. Nadalje, trebalo bi malo poraditi i na suvremenoj umjetnosti i alternativnoj sceni, dati potporu amaterizmu, približiti kulturu građanima. Kako sam studentica smjera Medijska kultura na Odjelu za kulturlogiju, ne mogu ne primjetiti kako je kultura u gradu Osijeku siromašno medijski popraćena, izuzevši par internetskih portala koji se zaista trude biti u toku sa svime.

U današnje vrijeme mediji čine čuda, upravo oni mogu pridonijeti pozitivnom unapređenju kulturnog života grada Osijeka.

Samo oglašavanje kulturnih ustanova zajamčilo bi veću posjećenost. Osijek ima podlogu za nacionalnu i europsku prepoznatljivost, no s obzirom na gospodarsku situaciju, ta prepoznatljivost neće još dugo biti dovoljno iskorištena. Također, potrebno je spomenuti i trenutno stanje Tvrđe. Zasigurno je potrebno izraditi projekte kojima bi se mogla povući financijska sredstva osiguravši time obnovu građevina koje su trenutno u ruševnom stanju, a nalaze se na turistički najprimamljivijem mjestu u Osijeku.

* Što bi Osijek dobio titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Kada pomislimo da bi Osijek mogao osvojiti titulu EPK 2020. godine, prva asocijacija su velika financijska sredstva, no to uistinu nije tako. Tom titulom Osijek bi se svrstao među 60 gradova u Europi koji su prijestolnice kulture, što bi sam grad obilježilo dobrim imenom i velikim ugledom. Zamislite naš Osijek bi uspoređivali s Atenom, Genovom, Portom, Amsterdamom, Berlinom, Parizom, Dublinom, Lilleom, Liverpoolom itd. Nezamislivo, jelda?! No sve je moguće! I sve ovisi o nama.

* U slučaju da Osijek postane europskom prijestolnicom kulture, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za izgradnju infrastrukture i pokretanje različitih programa. Što je po vama prioritet?

– Ako Osijek postane Europskom prijestolnicom kulture 2020. godine, što je želja svih nas, prioritet bi bio ulagati u razvijanje kulture i turizama. Ako se Osijek uspije izbrendirati kao kulturno i turističko središte ovih prostora, novac uložen u to će se najbrže vratiti Gradu, te će se njime moći ulagati u ona područja koja bi bila zakinuta zbog ulaganja u kultru.

Definitivno bi trebalo, prvenstveno, obnoviti Tvrđu, eliminirati motorna vozila i razne noćne klubove iz Tvrđe, povećati broj smještajnih kapaciteta u samoj barokonoj jezgri, te raditi na otvaranju kvalitetnih suvenirnica.

Ipak, ako ćemo gledati turističke gradove Republike Hrvatske, ono što plijeni pozornost turistima su upravo stare i povijesne jezgre gradova.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Turizam! Osijek i sada podosta surađuje s Novim Sadom koji se kandidirao za EPK 2021. godine.

Bilo bi idealno kada bi i Osijek i Novi Sad odnijeli te titule.

Tada bismo mogli raditi na povezanosti Osijeka, Pečuha i Novog Sada, čime bi se, po meni mogle kreirati zanimljive turističke ponude i turistički obilasci.
Kulturu već imamo i moramo ju cijeniti zbog nas samih, prihvaćati naše umjetnike i tu istu kulturu komunicirati prema drugima.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s