Julijana Matanović

Julijana Matanović, književnica

Julijana Matanović, književnica

Osijeku treba podrška, poticaj, zagrljaj drugih, pohvala, kako bi počeo vjerovati u sebe

* S odmakom, i vremenskim i prostornim, što danas osjećate kada pomislite na osječku ne samo književnu nego općenito kulturnu scenu?

– U svojim prvim tekstovima napisala sam da je iskrenost jedino pravio utočište pisca. Nakon toga mijenjala sam adrese stanovanja; prvo ulice, potom gradove. Mijenjala sam i prezimena, i liste najomiljenijih pisaca. Iza spomenute rečenice
– sve ove godine – stajala sam čvrsto i postojano; kao da je zapisana u kamenu pa je ni životne kiše i snjegovi nisu uspjeli izbrisati. Iz Osijeka sam otišla prije dvadeset i dvije godine. S nadom da ću se nakon deset godina vratiti. Tako su mi obećali oni koji su me nagovorili na napuštanje grada kojeg sam jedino osjećala svojim. Život je usjekao drukčije tokove. Umjesto povratka, napisala sam priču Ogled o duši i tako se fizički oprostila od grada u kojem sam provela formativne godine, kako one profesionalne, tako i one svoje nježne ženske biografije.

I sad mogu dozvati onaj osjećaj ponosa kojim smo Goran Rem, Delimir Rešicki i ja hodali osječkim ulicama i razgovarali o suvremenoj literaturi, filmu, glazbi te vjerovali kako nas umjetnost može spasiti i od najvećeg zla.

U Studentskom centru održavale su se u to vrijeme – a riječ je o drugoj polovini osamdesetih godina prošloga stoljeća – vrhunske tribine. Gostovali su na njima književnici kojima smo mi bili dobri domaćini. Jer, na željezničkoj dočekivali smo ih pročitavši prije toga sve ono što su, oni pred koje smo došli, do tada napisali. Kad danas dođem u Osijek, živim sjećanje na to vrijeme. Više nemam svoj sjanjački stan, nemam ni bližnje, a prijatelji imaju sve manje vremena. Ali fasade, parkovi i rijeka nagovaraju me na isti onaj ponos i ulijeva mi iznova vjeru kako je umjetnost nešto veliko i važno.
Upravo sam se tako osjećala nedavno u šetnji Tvrđom. Zastala sam ispred kuće u kojoj je nekad bilo uredništvo časopisa Revija. Želim vjerovati da Osijek još uvijek slično diše.

* Koji je osječki kulturni identitet? Kakvim Osijek doživljavaju u ostatku Hrvatske?

– Osijek je možda, kao i naši Osječani, miran, tih i strpljiv. S takvim umjetnicima i imenima, a najbolje ipak poznajem ljude vezane uz literaturu, mnogi drugi gradovi u Hrvatskoj, brujali bi glasnije.

Pogledajte samo žensku književnu scenu!

Osijeku treba podrška, poticaj, zagrljaj drugih, pohvala, kako bi počeo vjerovati u sebe.

* Na koji bi način taj identitet trebalo promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Potrebno je tu pronaći sretan spoj smiraja između tri navedena, i prostorna i identitetska, pojma.

Nikada ne odustati od sebe i svoje tradicije i uvjeriti se da je ona jednako vrijedna kao i ona koja o nama prosuđuje.

Sve teorijske premise provjeravati na domaćim predlošcima. Oni koji žele shvatiti, shvatit će. I riječi, i ljubavi ionako pripadaju isključivo takvima.

* Što vidite kao najveći potencijal književne, ali i kulturne djelatnosti Osijeka općenito?

– Prije svega talentirane ljude. Potom obilje povijesti po kojoj se Osijekom svakodnevno hoda. I ljepotu grada koji je sjedinio staro i novo, prirodu i kuću u onom najtoplijem smislu.

Ma, zamislite neki drugi grad da ima našu, da namjerno govorim, našu Tvrđu.

I neke naše slikare, pjesnike, znanstvenike i rijeku koja se nudi biti dvorištem svakog svog sugrađanina.

 

* A problem? Ima li Osijek problema s kulturom?

– Samo u tome što je neprestano izložen činjenici da se mora pred nekim dokazivati.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– U to, priznajem, nemam uvid. O Osijeku govorim samo s ljubavlju i ne želim ulaziti ni u kakve rasprave o kulturnoj politici.

Ono što pročitam, što vidim u kazalištu, u galerijama, ono što čujem u razgovoru s ljudima koji su uključeni, primjerice, u rad Umjetničke akademije, čini me radosnom.

I narastem sama sebi u očima zbog činjenice da je Osijek toliko godina bio upisan u mojoj osobnoj karti.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Zvučna titula je upravo ono što Osijeku treba. To bi bila jedna od onih podrški kakvu dobri profesori, pedagozi i psiholozi daju djetetu koje je prekrasno – dobro odgojeno, iz dobre obitelji, radišno i talentirano – ali nema dovoljno samopouzdanja. A onda, nakon mnogo godina od tog čina – isti se ti profesori, pedagozi i psiholozi počinju dičiti svojim učenikom. I u svoje biografije – kao važnu stavku – upisuju da su ga upravo oni odgojili i podržali u pravom trenutku.

* U slučaju da se ovjenčamo ovom titulom, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za izgradnju infrastrukture i pokretanje različitih programa. Što je prioritet Osijeka?

– Tvrđa, Tvrđa kao prostor rezerviran za umjetnike. S jednom malom sobicom u kojoj ću živjeti svoju starost. Pisci su – na kraju svega – ipak sebična čeljad.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Osijek; lijep, pomirljiv i uvijek svoj. Samo mu treba pomoći da tu ljepotu uspije predstaviti drugima. I da u nju sam do kraja i povjeruje.

Join the conversation! 4 Comments

  1. Velika umjetnica! Treba znati upotrijebiti toliko mnogo riječi a ne reći ništa.

    Odgovori
  2. Ocekivao sam da ce Julijana svoju ljubav prema Osijeku sire, dublje i uzvisenije ispricati, jer to uistinu zna i moze. Ocito ima dovoljno obveza i nedovoljno vremena, ali ocekujem i nadam se kako ce do 10.2. 2016. prihvatiti vapaj, moj i svih koji ju vole i ocekuju od nje da propjeva, izbaci iz sebe sve sto ce nam pomoci da postanemo prijestolnica 2020. Tri konkurentska grada imaju Jadransko more, brojne turiste, a mi smo 25 g u ranama ili stresovima, koje su stvorili rat, privatizacija, tranzicija itd.
    Slobodna je bila i bit ce, ali pisem u ime svih kojima nije dovoljno sto je napisala i koji osjecaju i misle da ona moze ponuditi daleko vise. Ukoliko ja ostanem usamljen u ovom vapaju, prihvacam da je u pravu sto nije ucinila vise, jer mozda bolje od mene osjeca Osijek.
    Neka vrijeme pokaze tko smo mi, tko je ona i sve ce vremenom biti kako je Bozja volja.

    Odgovori
  3. Poštovana divim se Vašem turdu i djelu. Želim Vam puno sreće i zagrljaj Vama i Vašoj djevojčici.
    Jedna mama ili Majka sasvim svejedno…

    Odgovori
  4. Silente. Molim Vas za Silente ako možete…(ako ne z b o r im krivo i ako nisam nešto pobrkala mož u strci svakodnevnih informacija) …za mladost…
    HVALA ti Slavonijo Slatka….i Posavino ljupka…
    Hrvatinka. Vila Velebita , možda Sokolica ili sasvim svejedno..
    Uglavnom poljupčić u šalici snage i ohrabrenja ako smijem nenametljivo i ne preglasno.
    Hvala na ruzumievanju. uz pozdrav i najljepše mirise Juga….

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s