Josip Cvenić

Josip Cvenić, tajnik i urednik Matice Hrvatske ogranka Osijek

Josip Cvenić, tajnik i urednik Matice Hrvatske ogranka Osijek

Osijek nije više ni po mjeri čovjeka jer u naravi čovjeka je da ide naprijed, a Osijek nazaduje

* Koji je najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? U kojoj je mjeri on iskorišten i ponuđen konzumentima kulture?

– Osijek ima veliku tradiciju kulturnih djelatnosti, ima veliki potencijal i do sada visoka priznanja i na državnim razinama kao i na međunarodnim konkurencijama, ali sve je to postignuto  u nerazmjeru s financijskim planovima političara svih boja i ideologija. Njima je često kultura „nužno zlo“, kulturom se hvale, ali malo ulažu.

Na isto pitanje, političar bi odgovorio da su umjetnici megalomani koji puno traže, a rezultati su tu ponekad.

I tu nema kraja u procijeni kulturne djelatnosti, kao i što je uvijek isti taj odnos financijera i korisnika. U kulturnim sam vodama preko trideset godina i ne iznenađujem se više stanjem u kulturi, koje već duže, ne da stoji nego nazaduje i na razini države a i na lokalnoj razini, to jest u našem gradu. Pripremajući se za ovaj razgovor pogledao sam blog Oskultura, pa sam vidio da relativno mlad čovjek kao što je igor Gajin, gubi , ako već nije i izgubio, vjeru da se nešto uopće može učiniti u budućnosti, jer on navodi da smo samo začinjavci, nešto započnemo i zastanemo. Ja ipak pokušavam gledati onaj dio čaše koja je puna. Nepopravljivi sam optimist.

* Identitet Osijeka treba pronaći, utvrditi i usmjeriti. Koji je osječki kulturni identitet, a na temelju kojega bismo mogli graditi priču o Osijeku kao Europskoj prijestolnici kulture?

– Evo, u prvom sam odgovoru rekao da imamo veliku tradiciju, a što sad istaknuti i odgovoriti na ovo drugo pitanje? Koji je to kulturni identitet? Svaka je kulturna institucija jaka, u našim okvirima izmjerena, ali kad se govori o jednome izdvajanju u gradu, onda smo raspršeni u svojoj „veličini“, pa ne znamo što bismo izdvojili, onda govorimo parolaški o Tvrđi, o mladima…Profesor Rem je za Blog imao jednu temu, književnost i znanost o književnosti, pa se taj identitet mogao istaknuti, tako se moglo govoriti o drugim granama kulturne djelatnosti: kazalište, muzeji, likovnost, glazba i svi bi imali svoje visoko mjesto, a kad se treba njih staviti kao jedan identitet grada onda smo raspršeni u veličinama. Istaknete li jedne uvrijedit ćete s pravom, druge. Lakše je kod manjih gradova, za Đakovo kažete oni imaju „Đakovačke vezove“, a kod velikih gradova poput Pariza, ne možete reći njegov identitet je Eifelov toranj, ili galerijski centar „Georges Pompidou“, glupost.

Osijek nije velik grad, naša cijela država je poput jednog europskog glavnog grada, no, nije više ni po mjeri čovjeka, kako se to voli reći, jer u naravi čovjeka je da ide naprijed, a Osijek nazaduje.

Možda bi trebalo baš zato napraviti dobru strategiju i kandidirati se za prijestolnicu europske kulture. Vidio sam prijedlog koji je načinila u prvom nacrtu Umjetnička akademija  u Osijeku, i da se na tome dalje radi, to pozdravljam.

* Osijek se nalazi na povoljnom geografskom položaju i već ostvaruje dobru suradnju u kulturnoj djelatnosti sa susjednim zemljama. Koje kanale suradnje nismo iskoristili?

– Da, Osijek ima bolji geografski položaj u srednjoeuropskim „granicama“ nego li u vlastitoj državi, gdje je tretiran kao slijepo crijevo, u Europi ima šansu biti u stalnoj vezi sa susjednim gradovima sličnih veličina i potencijala. Mi smo, mislim na Maticu hrvatsku Ogranak u Osijeku, i prije formalnog povratka u Evropsku zajednicu, započeli suradnju s mađarskim, slovačkim, poljskim gradovima, i obnovili smo kulturnu suradnju sa Suboticom, Tuzlom, Mariborom te drugim gradovima susjedstva. Književnici i znanstvenici radili su to samoinicijativno bez velikih podrški lokalne samouprave. No, mislim da slična suradnja trebala biti sustavna i organiziranija. Nama je bila naša razmjena kulturnih „dobara“ lijepa i korisna, razmijenili smo izdavačka iskustva kroz prijevode svih književnih žanrova, razmijenili smo časopise, susretali se s autorima, no treba ići dalje i kontinuirano, a tu bi se sada trebali uključiti mlađi, ali i ponovno naglašavam lokalna samouprava, bez pardona i parola. Možda se to dogodi uoči 2020. i dalje.

* Na koji biste način vi promicali i zaštitili kulturni identitet Osijeka na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Nisam istaknuo samo jedan identitet grada, možda je to problem, ali ta mnogovrijedna kulturna djelatnost trebala bi se promicati suvremenim tzv. kanalima, bolje reći mrežama jer je mreža savršen izraz i simbol, ona ukrštava u svim smjerovima kulturna i ina dobra. Ne treba stati samo na elektronskim mrežama, direktni kontakti su puno korisniji i otopljavaju sve što nosi „e“ ispred sebe. Elektronske veze su brze i korisne, ali često budu površne.

Kulturu treba štititi ali je ne treba samo zaštiti onako zauvijek, stavljajući stakleno zvono nad nečim i stvar je završena, kulturni identitet je proces i na njega treba stalno paziti i njegovati ga.

* Ukoliko postoji, navedite temeljni problem osječke kulture. Ima li Matica Hrvatska Osijek prijedlog rješenja?

– Temeljni problem jesu birokracija i administracija koje ne razumiju kulturu a još manje umjetnost, no za to nije ona sama kriva, krivi su upravo kulturni djelatnici koji se rijetko ili nikako ne uključuju u odlučivanje o podijeli financijskog kolača u gradu, te bi trebali pokazati da umjetnost nije puko prebrojavanje statističkih podataka, već kreativno stvaranje. U tom problemu je i Matica hrvatska u Osijeku. Njezina je osnovna zadaća izdavačka djelatnost, kao što je, recimo kazalištu scenska djelatnost, no mi jedva dobivamo potporu za knjige, u gradu koji ima preko dvadeset tisuća studenata, a prati ih nekoliko tisuća profesora i asistenata. Još je žalosnije što nema ni drugih, možda privatnih izdavača i da se pokušaju baviti tim rizičnim, ali vrijednim poslom. Matica je osnivač i izdavač jedinog književnog i kulturnog časopisa Književna revija, prostorno od Iloka do Zagreba i okuplja intelektualce već pedeset tri godine. Taj časopis ima probleme s financiranjem, ne znamo hoće li moći još uvijek izlaziti, a nisu ga ni komunisti ugasili.

* Ako Osijek zaista bude proglašen Europskom prijestolnicom kulture, na raspolaganju će nam biti milijuni eura za infrastrukturne projekte i kulturne programe. Što biste vi prvo napravili u Osijeku, a da bi opravdali tu titulu?

– Prvo bismo trebali obnoviti komunikacijske veze, obnoviti željeznički i riječni prijevoz, oni spadaju u zastarjele veze, ali prvi je važan za gospodarstvo a drugi za turizam, oni pridonose i kulturi. Drugo, trebali bismo realizirati dugogodišnje planove.

Zna se da su u pripremi preseljenja gradske uprave, preseljenje i konačni smještaj Muzeja Slavonije, proširenje Državnog arhiva, Muzeju likovnih umjetnosti nedostaje paviljon za suvremenu umjetnost, treba nam još jedno kazalište, jaka izdavačka djelatnost, nemamo koncertnu dvoranu…

Kasni se u tim projektima i planovima koji stoje nekoliko desetljeća, a nadolaze mladi i iz Umjetničke akademije u tri smjera i iz Odjela za kulturologiju Sveučilišta J.J. Strossmayer . Dakle trebalo bi konačno pratiti, priznati i realizirati ono što se događa u stvarnosti, a to je činjenica da je kultura živa i da neprestano dolaze mladi.

* Koje su prednosti te titule? Što Osijeku treba ostati u godinama nakon tog „vrhunca“ kojega bi kultura u gradu mogla doseći?

– Proglašenjem grada Osijeka titulom prijestolnice Europske kulture trebao bi biti samo dio procesa koji bismo morali početi odmah i ostati u kontinuitetu. Ponavljam, kultura je živa masa mnogobrojnih umjetnika individualaca, treba joj dati kvalitetu i održavati ju, treba im dati mogućnost i uživati u umjetnosti.

Moramo zbog nas u gradu ostvariti kulturnu strategiju bili mi proglašeni prijestolnicom kulture ili ne, nama sada treba realizirati zakašnjele projekte gore navedene, radi naše budućnosti.

* Koja je vaša uloga kao književnika, ali i tajnika Matice Hrvatske u kandidaturi Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture? Imate li kakve planove u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Mi smo svoje prijedloge dali i priložili u tzv. Strategiji razvoja …ali ćemo ih stalno nadograđivati. Imamo nekoliko stalnih programa u izdavačkoj djelatnosti i njegovanu hrvatskog jezika, zatim stalno bismo željeli biti uključeni u očuvanju spomeničke baštine.

Osijek ima pre malo spomenika zaslužnim građanima, za razliku od drugih mu susjednih i prijateljskih gradova, ne vjerujem da je jedini razlog novac, već mislim da je to ne briga i neodgovornost za prošlost, pa se bojim budućnosti.

Kad je u pitanju samo Matica hrvatska očekujemo bolju potporu u izdavanju knjiga, jer mi ne tiskamo komercijalna izdanja, ali od njih ne bježimo. U budućnosti tu strategiju moramo bolje osmisliti. Iako imamo rezultate želimo ih poboljšati već danas. Što se tiče književnika u čije društvo spadam, Osijek ima poslije Zagreba, najviše aktivnih autora književnika koji dobivaju brojna državna ali i međunarodna priznanja za svoja djela, želim kolegama i daljnji uspjeh.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s