Goran Rem

Prof. dr. sc. Goran Rem, voditelj Katedre za hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Prof. dr. sc. Goran Rem, voditelj Katedre za hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Svaki peti hodač Osijekom je student koji će odnijeti grad sa sobom

* Koji je najveći potencijal književne kulturne djelatnosti Osijeka? U čemu vidite osječki književni kulturni identitet?

– Osječki je književni kulturni identitet visoke medijske osjetljivosti i stoga ju je poduprijeti i sofisticirati baš pojačanim medijskim sredstvima, a reći ću i kojim. Npr., ratni kontekst i Noisekunst projekt su to pokazali, visoka i puna autorska međukomunikacija publicista, pisaca drugih umjetnosti i književnosti.

To znači da je Osijek, kako veli jedna retorično nespretna i nezgrapna a svojevremeno zgodna i potencijalno točna dosjetka emeritusa Marijanovića, izrečena u usporedbi s Požegom koja se krasi krilaticom Požega-Atena, ovaj je grad dakle, kaže Profesor, Osijek-antena!

Što to znači? To znači da Osijek u prvom redu ima postaviti medijsko-recepcijsku mrežu uže gledano panonskih kulturnih komunikacija, ima pokriti i njegovati kulturne strukture odavde do Glavnog grada, a dakako i puno dalje i šire, sve do dosega Davora Vrankića npr. Sasvim konkretno spram logike konkretnih autorskih i scenskih kulturnih komunikacija.

* Na koji način treba promicati i zaštititi identitet osječke književne kulture na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini?

– Književna revija je modernističko čedo, osnovana je 1961. I uređivao ju je ekscentrirani Ive Mažuran i tada postigao, ne suviše aktivistički raspoložen nego naprosto otvoren kao kulturan dijalogizator u prostoru za komunikaciju, postigao dizanje mladežne ekipe koja je naravno, podržana iz takve periodične blizine, s jedne strane – otišla u sam mainstream hrvatske književnosti, a s druge je strane onaj dio mlađih koji su ostali u našoj regiji razvijao brojne jake književnokulturne geste, poput biblioteke Vez (uz potpis Ive Bognera), prvog dislociranog strukturiranja Društva hrvatskih književnika, uz projektni rad i autorski kulturni potpis na toj projekciji Vladimira Rema.

Revija treba kontinuirano izlaziti, povećati učestalost izlazaka – prijeći u mjesečno izlaženje, imati stalnu, najmanje mjesečnu tribinu, i bitno kultivirati jednu osramoćenu, bijednu i gotovo zaboravljenu instancu koja se zove honorar.

* Osijek ima jake proizvođače kulture u većini svojih segmenata. Koja je osječka književna kulturna raznolikost koja može presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture 2020.?

– Da, Osijek danas ima nesuradnički odlične pojedince. No, Osijek književnokulturno gledano, treba osigurati jak komunikacijski kontinuitet i bitno ga visokostrukturirano proširiti regijom! Treba biti regijski medij, potpuno prirodno i aktivno uvezan s manjim mjestima oko sebe. Dakle nipošto(!) ne raditi samo unutar svojega gradskog prostora, i stoga treba omogućiti Reviji mjesečni ritam izlaženja, s ponavljam kategorijom pristojnoga honoriranja i distribucijske projekcije povezane s tribinama u toj u prvom redu najužoj regiji. Jedan je takav projekt bilateralan i već postoji sa sporim nastavcima: zove se Baranya and Slavonia Project, s objavljenih 20-ak knjiga u ukupnom prijevodnom reciprocitetu s kolegama iz pečujskog časopisa Jelenkor, a s aspektima pune nacionalne informacije. To su antologije hrvatske književnosti i mađarske književnosti, to su jaki autori moderne jedne i druge književnosti itd. Taj bi niz danas trebalo reizdati u serijalnom paketu kao bilateralni dragulj visokog moderniteta. Inače, ispratilo ga je, dosada više desetaka strukovnih i znanstvenih prikaza.


Honorar je dimenzija koja štiti rad, a ako ga nije moguće zaštititi onda ne treba ništa raditi i ništa organizirati niti se baviti javnim kultiviranjem pošto će temeljni autorski rad nastaviti i bez te javne dimenzije, ali onda će ostati, to kako velite: grad pun jakih pojedinaca a bez scene i zajedničkih razgovora i jačeg mrežnog funkcioniranja i ostat će Grad s problemom svoje definicije, definicije svoje posebnosti i iznimnosti!

Nije pisanje New Deal i socijalni projekt. Pisanje je uistinu Big Deal, bez ironije i dosjetke, i stoga ga je štititi i distribuirati.

Osijek i njegovo slavonskobaranjsko okružje imaju 30-ak aktivnih književnika i njih je zahtjevnošću periodika mobilizirati. Osijek treba postati, možda baš ono što je stilizirano rekao književnik Vrkić, naime Osijek – knjiga, točnije: treba postati stalan i stabilan književnokulturni periodik, Osijek-časopis!


Uz Reviju, jer ona niti s mjesečnim izlaženjem (!!!) nije dostatna da zaštiti i potakne spomenuti aspekt književnog rada, još je važnije !!!– pokrenuti nasljednika onoga izvanrednog (bio je rat i izvanrednost je bila zadanom! , a nismo uspjeli izvanrednost ni približno zadržati, u onome što sam nazvao definicijom grada) Špišić-Vučić-Horvat-Jerković-Jačimović (s nadpotpisom glodura Daria Topića) proizvoda koji se zvao Kult, a izlazio je kao podlistak Glasa Slavonije za kulturu početkom devedesetih.

Dakle, Kult Novi bi trebao izlaziti tjedno, i pretvoriti sve informacije iz svih slavonskobaranjskih prostora kulture, a posebice književne kulture, u centralne!!! Slati mlade ljude tamo da snime događaj i proizvod, buditi sebe i tamošnje kulturnjake u pisanje i kultiviranje obavijesti o događajima/proizvodima!

Znači, ne obuhvaćati podatke o književnokulturnom proizvodu samo kada se pojavi u Osijeku, nego, posveposveposve!!! ujednačenog zahvata i opsega, podatak izlagati kada se proizvede u Gradiški, Pleternici, Županji, Cvelferiji, Dardi i drugim kulturnim strukturama istočnohrvatskog prostora, pa makar i u Vinkovcima ili Slavonskom Brodu /haha, iz kojih i sam potječem/.


Gradske i narodne knjiženice trebaju vratiti-uspostaviti svoj kreatorski dignitet a ne biti samo reklamnim izlozima nakladničkih posjeta, nečemu poput, u masmedijima, tzv Plaćenih stranica, jedva prikrivenih reklama. Naravno, nije zatvoriti ponudu izlaganja nakladnika i njihovih autora ali je imati i svoje autorsko-projektne geste kao temelj.

* Koliko književna kultura na svojoj koži osjeti gospodarsku krizu i može li to ostaviti trajne posljedice ili pak iznjedriti i nešto dobro?

– Kiosk izdavaštvo je primjer posljedice-uzroka lošeg stanja u njezi o književnoj kulturi: nelektorirani, slabo opremljeni, loše dizajnirani, na rubu vidljivosti i čitljivosti. Otkupi knjiga za knjižnice bestselerskih svjetskih pisaca druga je apsurdarija koju se čak državno podupire, kažem takvih pisaca umjesto visokosofisticiranih domaćih, dapače i zavičajnih, pošto je novčani a i strateški mainstream uglavnom u glavnom gradu, stoga je bitno uspostaviti i relevantnu scenu regijske književne kulture: Revija mjesečnik, Kult Novi tjednik, a književne tribine osobito stalno, tjedno, bitno i najbitnije usmjerene za mladežnu publiku.

Gospodarska kriza je ekološki problem proizveden tamo gdje je najviše moći, stoga treba omogućiti moći pismenosti da to, dakako posrednim sofistikacijskim sredstvima, dovede na svjetlo dana. Tek pismenost štiti od mraka nasilja.

Književna kultura u manjoj državnoj strukturi poput naše ima njegovati svoju produkciju i komunikacijske aspekte svojih autora, no u kriznim okolnostima sredstva su ne samo višestruko umanjena nego i restrukturirana vrlo prema vrlo ovisničkim i interesnim skupinskim parametrima.

* Ukoliko postoji, navedite jedan temeljni problem osječke književne, ali i kulture općenito?

– Prvi aktualni problem: zaboravljeno je da je 1990. pa 1991. u Osijeku Branko Maleš objavio sljedeću rečenicu u dvama našim, osječkim i osječkohrvatskim, periodicima (privatni magazin Hombre i Književna revija): „Ne slušati rock znači živjeti nepismen u gradu. I ne samo u gradu.“ Kao uzvrat na to, na tu definiciju nepismenosti, Osijek je nepismenošću napadnut, nepismenošću opkoljen i razaran! Mjesecima se nastojalo uništavati njegovu izgrađenost, njegovu životnu komunikaciju, naime, kraće, dakle – nepismenost je prepoznala svog neprijatelja, prepoznala taj Grad koji ju svojom finom pismenošću denuncira, i njenoj konstituciji predviđa deložaciju! Zaboravilo se na taj podatak a nepismenost je međutim ostavila svojeg rutinskog trojanskog konja, monokulturu turbofolka koji prašti iz dužnosničkih mobitela.

Jedan konkretan mali problem je vrlo velik: nepostojanje Kluba književnika, kluba kulturnjaka, kao stalnog mjesta protoka komunikacija u miljeu, u kežualu, u svakodnevici i neformalnim te najslučajnijim, rekao bih valentinovskim, brainstormovima.

Aktivna Vuletićeva Nova ni izbliza ne može sve to pokriti a daleko je najbliža i najbolja, i tek je Magis svojevremeno bio usporediv tome, ali pop-tržišni i samofinancirajući aspekti ugostiteljstva i trgovine su neumoljivi i prioritetni.

* Kako biste vi učinili kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Sve već postojeće institucije bitno regijski morfologizirati! Redefinirati ideju tržišta, dapače ju ukloniti iz kulture i podsjetiti da je pravi termin – kultivirana publika, a ne tržište, HNK ultimativno cehovski povezati sa slavonskobaranjskim DHK i HDP, a ne s SDP i HNS ili HDSSB, tjedni periodik brižno i najbrižnije distribuirati, studentsku recepciju osobitoosobitoosobito!!! njegovati kulturom jer je je npr. svaki peti hodač gradom Osijekom student (koji ne samo da neće ostati u Gradu nego još bolje – otići će i odnijeti grad nekamo drugdje i imati čime parametrirati urbanu pismenost), otvoriti Sveučilišnu biblioteku i postaviti je na temelje projekata dr. Sc. Marine Vinaj i njene duboko baštinske brige za vrlo intenzivnu komunikaciju sa suvremenošću, Muzeje poticati u projekcijama poput Dvadestog stoljeća u fundusu GLUO, poput izložbi-monografija Leović i Pejačević, zasnovati javni kulturni lik grada na izložbi Zorana Jačimovića, bitno aktivno podržati Festival Performancea Barutana, kontinuirati odličan kontinuiran rad Dječjeg kazališta (znam da ponavljam ali treba).

Vodim već godinama studente na sve nove GLUO izložbe jer tamošnji Kustoski team odnosno Kusik su dio onoga što student ima odnijeti sa sobom kao informaciju i kao protokulturnjačku strukturu.

Na sličan način, s Ivanom Faktorom, radio sam projekt Kinokultura, tamo smo dapače interaktivno proizvodili kino program i nekoliko godina bili skoro jedina osječka kino publika, a to je također već preneseno u neka manja mjesta i neka su kina izvan Osijeka probuđena zbog dolaska tih tadašnjih osječkih kinokulturnjaka-studenata. To je Osijek.

* Ako Osijek bude proglašen Europskom prijestolnicom kulture na raspolaganju će nam biti milijuni eura. Što biste vi napravili s tim novcem?

– Bio proglašen Europskom prijestolnicom ili ne ali – već sam naveo što Osijek mora napraviti, biti sretan to je najbolje, kažu Punčke iz Vinkovaca, i kolikogod to, u tom stihu, bilo tautologično, zapravo je odgovor: mora grad ne igrati neku ulogu bahate (to nije komunikacija!!!) autoritarne Metropole (u tome može samo biti slab i odbojan, a o praznoći da ne pričamo) nego zahtjevnog i vedrog ali strogog, u svojim umijećima, servismajstora za ono što regijska sela i gradovi već rade ili potencijalno imaju, ili signaliziraju a nemaju tehnološke podrške.

Dinamizirati i njegovati autentično rockanje, kuleniranje, skuliravanje, i još dosjetki ali svakako bitno referirati ono najbolje i najsvježije, naime jako intenzivno podržavati kritiku lošeg i nepismenog (no ni tada ne pljuvanjem ili vrijeđanjem nego dijalogom i kulturalnom hijerarhizacijom), a jačati kritiku prepoznavanja onoga modernog, mudrog a previđenog.

Primati i slati, komunicirati odmah tu u najbližem okružju, to je najbolji mogući Osijek.

* U čemu vidite svoju ulogu u unaprjeđenju književne i kulture općenito u Osijeku? Koji su vaši planovi u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Sebe tu vidim kao autora ovoga teksta i brojnih drugih i kasnijih i ranijih, iako je autorstvo kulture instanca koju još ne razumijemo najbolje, a postoji zapuštena, previđena, figurativno i doslovno nehonorirana ili pak već uobičajeno – lobistično korumpirana. Evo, ovo je moj prilog – označio bih, zahvaljujući svojem višedesetljetnom uvidu sljedeće: užeregijski istočnohrvatski lik kojega Osijek ima afirmiravati, primiti generativnom gramatikom iz koje može i sam onda funkcionirati kao Grad, a punktovima regisjke osjetljivosti dati komunikacijske energičnosti.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Što bi nam moglo trajno ostati?

– Ovo je ta morfologija, čijim odčitavanjem će Osijek postati i nastaviti biti europski Grad, to je minimalna generativna regijska gramatika koja ima, jakom recepcijskom vrpcom časopisa i kontinuiranih dijaloga, sačinjavati kulturni i književnokulturni Grad Osijek, ako mu je biti europski senzibilnim dakle s najvažnijim njegovanjem održivog razvoja kulture okružja, koja bitno sadržava i element NEOTRADICIJE (pretiha je a odlično komponirana i konceptirana biblioteka Neotradicija u MH Osijek, s autorima od Miklosa Radnotija do Blixe Bargelda i slijepog pučkog pjesnika Gjuke Galovića itd…, a ima joj se dodati, da bi gradska prirodnost funkcionirala, i prestižno koncipiranu biblioteku Poezije, jer su tu desetci mladežnih autora, koji dosežu, zbog stupidnosti kao što je dislociranost od zgb ekipa, i do četrdesete, a središnjička krizna koncepcija ih ne prima u svoje nizove… ): Slavonskobaranjskosrijemski kulturni prostor, kako izravno referira u svojem imenu prvi povijesni regijski Ogranak DHK (osnovan 1981., inicijativom Vladimira Rema), ili kako su dva stručna zbornika s potpisom Stjepana Sršana nastojala sugerirati je istočnohrvatski kulturni podatak.
Taj je podatak izrazito geourbanokulturno osjetljiv, naime, okolnosti su nedavnoga rata pokazale – gradovi su izrazito tehnološkom odrednicom prikupljanja ne samo moderne nego i baštinske pismenosti.

Join the conversation! 1 Comment

  1. Goran Rem Je rezimirao Osjecku zbilju, anticipira potencijal nase buducnosti I pitam se kako obogatiti 20000 studenata njegovim opusom. Sveuciliste JJS I Nadbiskupija su dvije institucije, koje malo gdje u EU razvijaju sinergiju, jer enciklika Sv. Ivana Pavla II Fides et Ratio bi mogao biti algoritam, koji bi omogucio ekonomski I politicki procvat Slavonije I Baranje. Hocemo li znati pronaci Tim, koji ce u konceptu Kulture Kao sinteze vjere, znanosti I umjetnosti, povezati najbolje u gradu I regiji?

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s