Dubravka Pađen Farkaš

Dubravka Pađen Farkaš, ravnateljica Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek

Dubravka Pađen Farkaš, ravnateljica Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek

Knjižnica je jedna od referentnih točaka kulturne ponude

* Postoji li u Osijeku jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika, a čija je polazišna ili završna točka u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek? Zašto je takva politika važna?

– Razvoj tehnologije i sve brže promjene u okruženju u kojemu živimo zahtijevale su i brzu prilagodbu knjižnica tim promjenama kako bi što uspješnije odgovorili na nove potrebe korisnika. Knjižnice su tako davno prestale biti samo mjesta prikupljanja, čuvanja i prenošenja informacija, a prerasle su u multimedijalna središta, što je uz ostalo značilo da smo postali kreatori različitih kulturnih sadržaja namijenjenih svim generacijama korisnika.

U čitavom procesu iznimno je važna suradnja  i povezivanje  s drugim  kulturnim, odgojno-obrazovnim ustanovama i svima onima kojima je kultura predmet interesa.

Ovladavajući marketinškom komunikacijom  i uspostavljenjem odnosa sa zainteresiranom javnošću nužno smo postali i dio turističke ponude Grada. Istaknula bih dobru suradnju s drugim baštinskim ustanovama: Muzejom Slavonije, Državnim arhivom u Osijeku, Galerijom likovnih umjetnosti (Muzej likovnih umjetnosti) i to kroz različite oblike aktivnosti.

* Nedavno ste izjavili kako je knjižnica postala “važan kulturni sudionik u gradu tako i jedna od referentnih točaka kulturne ponude”. Na koji način kroz aktivnosti knjižnice činite kulturne vrijednosti svakodnevnim životom najšireg broja Osječana? Može li se još što učiniti?

– Mijenjajući  često prisutnu sliku o knjižnicama kao nezanimljivim ustanovama u koje se odlazi samo po knjige  (lektiru) osmislili smo i kreirali čitav niz kulturnih sadržaja namijenjen kako sadašnjim tako i potencijalnim korisnicima svih generacija. Prezentaciju naših usluga i novih sadržaja javnosti plasiramo putem naše internetske stranice, društvenih mreža facebook i twiter), putem elektroničkih i tiskanih medija, različitih tiskanih materijala , radijskih obavijesti i sl. Ovi načini komunikacije sa zainteresiranom javnošću pokazali su se uspješnima, a što se vidi i iz statistike posjeta knjižnici.

U 2013. godini na različitim aktivnostima, njih 544, prisustvovalo je 6.146 djece i mladih, održano je 29 velikih izložbi te mnoštvo manjih prigodnih, 13 književnih susreta i 78 ostalih aktivnosti – predavanja, tribine, okrugli stolovi, radionice, kojima je prisustvovao veliki broj naših sugrađana.

Iako ove brojke ukazuju na to da je Knjižnica doista jedna od referentnih točaka kulturne ponude vjerujem da se uvijek može učiniti i više. Cilj nam je i dalje razvijati i poticati ljubav prema knjizi i pisanoj riječi-odgajati čitatelje od najranije dobi. Aktivnosti, projekti i sadržaji koje nudimo besplatni su i osiguravaju slobodan pristup informacijama, obrazovanju, kulturi, slobodnom vremenu svim zainteresiranim građanima.

* Ima li osječka kultura kakavih problema? Koji je njezin temeljni problem?

– Naravno da ih ima, no bez obzira na to sklonija sam uvijek  govoriti o onome što je dobro, a puno je toga što je dobro u osječkoj kulturi u ova, rekla bih, teška vremena. Prije svega to su ljudi svjetionici, ljudi koji svojim radom, entuzijazmom, kreativnošću  i pozitivnom energijom svakodnevno pokazuju i ukazuju na kulturne potencijale Osijeka.

Kada se svi ti brojni svjetionici konačno povežu i napuste svoje otoke, sigurna sam da će naš grad dobiti svoj prepoznatljiv kulturni izgled.

Na žalost danas se o kulturi sve češće govori kao o opterećenju proračuna, a ne kao o velikom potencijalu i nečemu što treba biti način života.
Izradom Strategije kulturnog razvitka uobličila se i vizija budućeg razvoja, koja će dodatno pomoći povezivanju svih sudionika.

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka i može li se govoriti o osječkom kulturnom identitetu, a u segmentu kulturne djelatnosti kojom se vi bavite? Prema čemu treba usmjeriti taj identitet?

– Vizija, rad i ponovo rad.

Knjižnica ima svoju misiju i viziju, svoju tradicionalnu ulogu i upravo je to njezin identitet, ono po čemu je posebna, ono što treba njegovati.

* U natjecanju za titulu “Europska prijestolnica kulture” treba ponuditi kulturnu raznolikost. Što to Osijek ima, a što bi moglo presuditi u dobivanju titule EPK? Gdje je Osijek u procesu kulturne integracije?

– Unatoč činjenici da Osijek ima puno toga za ponuditi ( a što je sada vidljivo i iz Strategije kulturnog razvitka) nužno je poraditi na  jačanju suradnje, međusobnom povezivanju te uvažavanju posebnosti i rada drugih sudionika. Uključivanjem svih dijelova društva i aktivnim sudjelovanjem građana u kulturnim aktivnostima, jasnom vizijom Osijeka kakvoga želimo imati u budućnosti postojala  bi  realna mogućnost dobivanja titule.

* U čemu vidite dobrobit imenovanjem grada Europskom prijestolnicom kulture? Što će Osijek njome dobiti?

– Ukoliko bi se to dogodilo, značilo bi da smo prestali biti pasivni promatrači i kritičari. Značilo bi sudjelujemo, živimo i ostavljamo svoj trag u Gradu. Ostajemo u Gradu i postajemo Grad.
Uz sve mjerljive dobrobiti (financije, nova radna mjesta, infrastruktura, turizam i sl ) dobili bi po meni najvažniji, onaj društveni dio.

Osijek bi ponovo bio grad ljudi koji imaju zajednički cilj – živjeti u skladu, toleranciji i međusobnom uvažavanju.

* Kao književnica zamišljate sebe kao viteza koji je spreman spašavati one u nevolji. Što bi vitezica Dubravka Pađen Farkaš da joj se pruži prilika, izgradila u Osijeku, koje infrastrukturne projekte, a koji bi obogatili Osijek u godinama nakon proglašenja Europskom prijestolnicom kulture?

– Kao vitezica sam dok pričam i pišem priče za djecu, a da imam priliku grad bih svakako obogatila a, čime drugim nego novom Knjižnicom. Bila bi to kuća u koju bi svi željeli ući, svojevrsni dnevni boravak građana (kako se to za suvremene knjižnice kaže). Već je vidim… zapravo svi koji radimo u Knjižnici je već dugo vidimo.

Voljela bih da Osijek ima još galerija, kazališta za djecu, odjela knjižnica, koncertnu dvoranu, da se izvrši prenamjena i transformacija napuštenih industrijskih zgrada za nove društveno-kulturne potrebe, da ima tematskih parkova za djecu i mlade, bazena… još parkova i stabala.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon te očekivane, 2020.-e?

– Važno je da ostane  (ukoliko se titula ne dogodi) vizija i potreba da djelujemo zajedno, prema zajedničkom cilju i da nikada više ne budemo otoci u moru kulturne ponude na koje nam trajekti i brodice ne stižu na vrijeme.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s