Vesna Svalina

dr. sc., Vesna Svalina, docentica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti, glazbena pedagoginja, dirigentica

dr. sc., Vesna Svalina, docentica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti, glazbena pedagoginja, dirigentica

U osječke se zborove ne ulaže dovoljno

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Najveći su potencijal po mom mišljenju mladi ljudi, a prije svega mladi umjetnici: glazbenici, dramski i likovni umjetnici, … Kad je riječ o glazbenim umjetnicima mislim da potencijal koji imamo nije dovoljno iskorišten. Znamo da je put jednog glazbenika od njegovih početaka i prvih susreta s glazbom do najviših glazbenih postignuća vrlo dug i trnovit. Potrebna je pritom velika predanost, ustrajnost i motiviranost. Bez osiguravanja prave podrške mladim glazbenicima, njihov potencijal neće se razviti u onoj mjeri u kojoj je to možda bilo moguće. Podrška koja se pruža mladima najčešće je tek na razini obitelji i institucija u kojima se oni školuju, a trebala bi biti puno šira. Ta je podrška potrebna podjednako mladim glazbenicima instrumentalistima kao i pjevačima (solistima, pjevačima u zborovima, vokalnim ansamblima …) te mladim skladateljima.

Mladi umjetnici trebaju osjetiti da i oni doprinose kulturnom životu grada. Tako će se zadržati njihova motivacija i njihov angažman s vremenom sve više povećavati čak i u pogledu organiziranja i provođenja kulturnih programa.

U suprotnom težnja je mladih što prije napustiti grad Osijek i otići u one sredine koje im nude veću podršku i više mogućnosti. Bez obrazovanih glazbenih umjetnika i glazbenih pedagoga nema kvalitetnih solista kao što nema niti kvalitetnih ansambala i kvalitetnih umjetničkih programa. U konačnici, budući da samo kompetentni glazbeni pedagozi mogu razvijati glazbeni ukus kod djece i mladih, nema niti publike zainteresirane za praćenje glazbenih programa.

* Što prepoznajete kao osječki kulturni identitet? Kako ga promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Važan dio osječkog kulturnog identiteta svakako je glazbena umjetnost. I u prošlosti su Osječani držali do glazbe i glazbenog života što dokazuje bogat glazbeni život tijekom ranijih stoljeća u koji su bili aktivno uključeni Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, nekoliko pjevačkih društava i osječka glazbena škola. Naglasila bih da je od svog osnutka (1921. godine) do danas osječka glazbena škola odgojila brojne generacije vrsnih glazbenika koji su pronijeli dobar glas o gradu Osijeku u svim dijelovima Hrvatske, a i puno šire. Inače, počeci glazbenog školstva u Osijeku sežu i mnogo ranije, u tridesete godine 19. stoljeća.

Glazba je danas još više zastupljena u kulturnom životu grada. Osim već spomenutih institucija (HNK i Glazbena škola Franje Kuhača Osijek) za glazbeno obrazovanje i promicanje glazbene kulture važni su još Umjetnička akademija u Osijeku te brojna pjevačka, folklorna i tamburaška društva. Posebno bih izdvojila ona društva uz čije djelovanje sam i sama bila vezana, a to su: Hrvatsko pjevačko društvo „Lipa“, koje ove godine slavi 140 godina postojanja, Hrvatsko kulturno umjetničko društvo „Željezničar“ Osijek (prošle godine proslavljena je 70. obljetnica postojanja društva) te Hrvatsko kulturno umjetničko društvo „Osijek 1862“.

To su društva s velikom tradicijom, veliki promicatelji hrvatske kulture i kulturne baštine, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu, ali i društva koja sve teže ostvaruju svoje programe zbog nedostatnih izvora financiranja.

Kulturni identitet treba promicati na svim razinama (regionalnoj, nacionalnoj i europskoj). Svi kvalitetni programi svakako se trebaju prvo predstaviti pred osječkom publikom, a onda ih treba prezentirati i na široj razini. To je danas moguće ostvarivati kroz gostovanja osječkih umjetnika i ansambala u drugim hrvatskim gradovima te kroz kulturnu razmjenu s umjetnicima i ansamblima na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Svakako bi trebalo dati puno veći naglasak na promicanju kulturnog identiteta na europskoj razini, no za to su potrebna puno veća sredstva od onih koji se trenutno ulažu.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto su one važne?

– Ne bih rekla da postoji jasna kulturna politika. Moje djelovanje u području kulture vezano je uz dva kulturno umjetnička društva (HKUD „Željezničar“ Osijek i AKUD „Strossmayer“) te dva pjevačka zbora (Mješoviti pjevački zbor Glazbene škole Franje Kuhača Osijek i Akademski pjevački zbor Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti). Ne mogu reći da sam uočila nastojanje da se njihovo djelovanje ostvaruje kroz neku zajedničku kulturnu politiku, odnosno da se ono povezuje kroz zajedničke projekte.

Danas je jako teško realizirati određene programe u području kulture. Zbog toga ansambli doživljavaju jedni druge kao konkurenciju, a ne kao potencijalne suradnike na projektima na kojima će djelovati sa zajedničkim ciljem.

Ipak, trebalo bi nastojati ostvarivati suradnju kulturnih dionika. Mislim da nam se prilika za to ukazuje upravo ovih dana kroz organiziranje 1. Natjecanja i festivala zborova Croatia Cantat s međunarodnim karakterom, koji će se 1. i 2. listopada 2016. održati u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu u sklopu obilježavanja 140. obljetnice postojanja Hrvatskog pjevačkog društva „Lipa“. Sva osječka društva i svi osječki ansambli mogli bi se uključiti u cijeli taj projekt kako bi pridonijeli tome da se Osijek tih dana pretvori „u veliko središte zborskoga pjevanja“, kako su to zaželjeli ovogodišnji obljetničari, članovi HPD „Lipa“.

* Kako učiniti kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Da bi kulturne vrijednosti postale dijelom svakodnevnog života Osječana potrebno je puno više voditi brigu o odgoju mladih naraštaja u području kulture. Kad je riječ o glazbenoj kulturi velika odgovornost leži na učiteljima (učiteljima razredne nastave i učiteljima glazbene kulture) koji rade u osnovnim općeobrazovnim školama, nastavnicima glazbene umjetnosti u gimnazijama te profesorima zaposlenima na Umjetničkoj akademiji u Osijeku i na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti na kojima se obrazuju budući glazbeni pedagozi, učitelji i odgajatelji. Odgovornost je i na školama koje moraju osigurati kvalitetne materijalne uvjete za kvalitetno vođenje nastave glazbe i izvannastavnih glazbenih aktivnosti te školsko ozračje koje održava interes i motivaciju za glazbeno izražavanje učenika u različitim prigodama. Također, važno je kod učenika razvijati naviku posjećivanja glazbenih priredbi, kako u školi, tako i izvan nje.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture?

– Nedostatak prostora u kojima se mogu kvalitetno prezentirati sve vrste umjetničkih glazbenih programa.

* Osječki se zborovi često spominju kao velika prednost Osijeka. Smatrate li da se dovoljno ulaže te da se dovoljno ističe taj segment kulture Osijeka?

– Kad je riječ o osječkim zborovima treba reći da se, nažalost, u taj segment kulture ne ulaže dovoljno. Velika postignuća koje naši zborovi postižu vezani su prije svega uz podršku obitelji članova ansambala i, eventualno, uz institucije uz koje je vezano njihovo djelovanje (npr. Mješoviti pjevački zbor Glazbene škole Franje Kuhača Osijek), a u puno manjoj mjeri uz podršku od strane sponzora, lokalne zajednice i države.

Budući da je Osijek danas sve prepoznatljiviji po pjevačkim zborovima, koji svoju kvalitetu dokazuju i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini, uz veću financijsku i medijsku podršku kulturni identitet našeg grada mogao bi se u budućnosti vezati upravo uz zborsku umjetnost.

Uvjerena sam da bi grad vrlo brzo po tome postao prepoznatljiv i u Hrvatskoj i u svijetu. U prilog tome idu podaci o već ostvarenoj visokoj kvaliteti nekoliko osječkih zborova koji odlično promoviraju naš grad. Ovdje bih posebno istaknula dva zbora s kojima sam ja najviše povezana, a koji su svoju kvalitetu do sada višekratno potvrdili na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima zborova. To su mješoviti zbor Hrvatskog pjevačkog društva „Lipa“, s kojim sam povezana jer sam u jednom razdoblju bila njegova dirigentica (1989. – 1994.), te Mješoviti pjevački zbor Glazbene škole Franje Kuhača Osijek, koji vodim kontinuirano od 1998. godine do danas, dakle ukupno 18 godina. „Lipa“ je pod mojim vodstvom osvojila jedno državno zlatno odličje, a pod vodstvom dugogodišnje dirigentice Valerije Fischbach još osam državnih i devet međunarodnih zlatnih odličja. „Lipa“ je u posljednjih 25 godina predstavljala svoj grad u 9 različitih europskih zemalja. Mješoviti pjevački zbor Glazbene škole Franje Kuhača Osijek odlazi na međunarodna natjecanja od 2010. godine i tijekom tih šest godina dvaput boravi u Italiji (Venecija i Verona), jednom u Austriji (Bad Ischl) i jednom u Sloveniji (Celje). Budući da je zbor na nekim od tih međunarodnih natjecanja nastupio i u dvije kategorije, u svoj je grad donio šest međunarodnih zlatnih odličja. Osim toga, osvojio je i jedanaest državnih prvih nagrada.

Na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa zbor Glazbene škole dvaput je bio apsolutni pobjednik u disciplini zborovi (2010. i 2016. godine). Zar to nije odlična promocija grada Osijeka i njegove kulure? Zar u takve zborove ne treba dodatno ulagati?

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Titulom Europska prijestolnica kulture Osijek bi mogao dobiti priliku osnažiti svoju djelatnost u području kulture, ostvarivati veći broj kvalitetnih kulturnih programa u gradu te lakše promovirati kulturu grada Osijeka u svijetu.

* U slučaju da ponesemo ovu titulu, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za pokretanje kulturnih programa kao i izgradnju infrastrukture? Što vidite kao prioritet Osijeka?

– Prioritet je osigurati kvalitetno opremljenu koncertnu dvoranu.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon 2020.?

– Nakon 2020. godine Osijek bi trebao biti bitno drugačiji nego što je danas. To bi trebao biti grad koji naprosto odiše kulturom!