Sunčica Barišić

Sunčica Barišić, DJ Miss Sunshine, producentica, organizatorica techno partyja

Sunčica Barišić, DJ Miss Sunshine, producentica, organizatorica techno partyja

Kultura u Osijeku još nije komercijalizirana

* Organizatorica ste techo partyja Traum koji će se krajem veljače održati na Sportskom aerodromu Osijek. Koje mjesto zauzima Osijek kada govorimo o sceni elektronske glazbe? Idemo li u korak s drugim hrvatskim, odnosno europskim gradovima?

– Osijek se polako, ali sigurno približava kvalitetnom i bogatom noćnom životu kakvog imamo priliku vidjeti u ostalim europskim gradovima i kakvog je Osijek već jednom imao, u kasnim 90-tima. To je, u biti, i cilj organiziranja naših partija – prvo pod imenom Klubnacht, a sada pod imenom Traum.

S projektom Klubnacht smo pokušali vratiti clubbing u Osijek i to s naglasnom na techno i house pravac. Čini mi se da smo u tome uspjeli jer smo na jednom mjestu okupili novu i staru publiku koja je voljna poslušati i doživjeti nešto novo.

Sada smo spremni za sljedeći korak, a to je Traum. Na prvi Traum dovodimo predstavnika nove francuske scene Francois X, te beogradskog virtouza Filipa Xavia. Uz njih još nastupamo Dj Volster i ja, rezidenti ovog izdanja Trauma.

* Koliko je ovaj žanr u Osijeku prihvaćen kao dio mainstream kulture i ima li svoju “povijest” na ovim prostorima?

– Naravno, Osijek je kasnih 90-tih i početkom 2000. bio jedan od glavnih gradova na mapi elektronske scene u Hrvatskoj. Imali smo vrlo zanimljivih gostovanja i partiji su znali brojati i po tisuću posjetitelja. U to su vrijeme club Oxygene i club Vega bili glavna središta takvih okupljanja. Partiji nisu organizirani samo u klubovima već i na netradicionalnim mjestima kao što su bile: Industrija, Pampas, Slavija i drugi. Puno toga se dešavalo i to je zbilja bilo zlatno doba elektronske scene u Osijeku. I to je ono što polako vraćamo u Osijek.

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Kao najveći kulturni potencijal Osijeka vidim mlade entuzijastične ljude koji ulažu sve veće resurse (ne samo materijalne) kako bi građanima predstavili svoje viđenje Osijeka kao grada kulture. Kulturne sadržaje koje svi zajedno predstavljamo možemo svesti pod ogroman kišobran, jer u zadnjih nekoliko godina ponuda kulturnih sadržaja u gradu raste te građani imaju sve veći izbor. Izložbe, koncerti, partiji… uskoro ćemo zbilja zaslužiti epitet grada kulture.

Što se tiče iskorištenosti, voljela bi reći da je potencijal dovoljno iskorišten, no kako i sama dolazim iz svijeta umjetnosti i kulture, znam da umjetnost i kultura moraju biti beskompromisni i ne smiju imati limite.

Nikada se ne bismo trebali zadovoljiti trenutnim potencijalima nego stremiti nečemu boljem i višem. Godine će nam pokazati jesmo li na dobrom putu.

* A identitet? Što mislite da čini kulturni identitet Osijeka? Jesu li ga i Osječani svjesni, odnosno je li kao takav prepoznat i izvan granica Osijeka?

– I danas, 20 godina nakon završetka rata, Osijek se i dalje previše oslanja na identitet i vizuale koji su povezani s ratom. Ta paradigma nas prati već dugo i nikako da je se riješimo.

Osijek bi trebao graditi identitet na gradu različitosti, na metropoli kojoj su jednako blizu Mađarska, Srbija i BiH. Grad koji ima kulturnu baštinu još iz doba neolita pa skroz do secesije – koja je jedna od najočuvanijih u Europi.

Kulturnu baštinu trebamo više okrenuti modernoj umjetnosti i koristiti manje realizma, a više apstrakcije. Učiniti drugima, a i nama Osijek zanimljivim i privlačnim, onakvim kakvim se želimo ponositi. Narodne nošnje, rat, kulenova seka, konji i kola je ono što Osijek predstavlja kao svoj identitet, a grad može puno više od toga.

* Što je, prema vama, potrebno učiniti kako bi kulturne vrijednosti postale dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Zvučat će paradoksalno, ali kultura u Osijeku još nije komercijalizirana. Potrebno je traženje novih načina promicanja kulturnih sadržaja te traženje novih načina kako kulturu učiniti zanimljivom generaciji koja jednim klikom miša može dobiti bilo kakav kulturni sadržaj iz bilo kojeg kuta svijeta. Davanje više medijskog prostora te promicanje kvalitetnih događanja bi pomaklo stvari na bolje.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Kvalitetnim programom Osijek bi dobio puno na dugoročnom planu. Raznoliki kulturni sadržaji će svakako obogatiti slobodno vrijeme građana. Takoder, ono što će nam ostati u nasljeđe je otvorenost prema različitostima koja nam je prijeko potrebna.

Primjer nam je prijestolnica kulture iz 2014., švedski grad Umea koji je smješten na sjeveru i ne spada u krug gradova koji se mogu pohvaliti liberalnim svjetonazorom.

Ipak, titulu su dobili između svih ostalih kandidata zahvaljujući svom programu koji je bio dijelom fokusiran i na LGBT zajednicu.

* Vidite li u toj priči i scenu koju promičete svojim radom?

– Apsolutno! Scena koju predstavljam i koju promoviram je trenutno “IT” sto se tiče kulturne ponude većine europskih metropola. Ona ne samo da promovira glazbu, ona ujedinjuje i način života, stil oblačenja, razna likovna rješenja i grafike, te se kao takva cjelina predstavlja publici na konzumaciju.

Umjetnost kojom se bavim je vrlo inkluzivna te se trudi obuhvatiti što širi spektar promišljanja i pogleda na svijet, naravno, dok je god u skladu s generalnim promišljanjem prava na različitost i jednakost.

* Koje infrastrukturne projekte treba izgraditi/pokrenuti u Osijeku, a da bismo opravdali tu titulu ili je postojeća infrastruktura dovoljna?

– Infrastruktura koju imamo nije toliko loša, ali svakako bismo trebali uključiti više prostora koji do sada nisu bili smatrani prostorima za kulturnu djelatnost. Ono što nam nedostaje je više sadržaja u kojem bi se mogli predstaviti neafirmirani umjetnici, više galerijskih prostora, više prostora koji su namjenjeni koncertnim i klupskim sadržajima.

Svakako bi umjesto gradnje nove infrastrukture trebali pogledati što nam je iskoristivo od oronulih bivših tvornica, vojnih zgrada ili centara koji više nisu u funkciji.

Sve je to dio infrastrukture koji nam stoji na raspolaganju, a nismo ga svjesni, no u njemu bi se mogao razviti i pokazati nekakav oblik umjetnosti.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Ono što je najbitnije je da Osijeku ostane nakon 2020. su građani, građani koji prepoznaju kvalitetan kulturni sadržaj i koji ga konzumiraju. Urbani građani bez obzira na dob! Gdje ćemo sve više ljudi vidjeti na otvorenju izložbe ili na nekom partiju. Gdje će kvantitet i kvalitet sadržaja proporcionalno rasti te da nas se napokon počne brendirati kao grad kulture. Da nas posjećuju iz svih europskih država, a mi im ponosno pokazujemo svoj prelijepi grad.