Mario Katušić

Mario Katušić, voditelj programa Urban Festa Osijek i dugogodišnji organizator alternativnih evenata

Mario Katušić, voditelj programa Urban Festa Osijek i dugogodišnji organizator alternativnih evenata

Osijek je kao i uvijek pun kvalitetnih glazbenika i bendova

* U najavi ovogodišnjeg Urban festa Osijek spominjete kako će se održati “U okružuju starih gradskih zidina negdašnje srednjovjekovne utvrde koja je branila Essek i vrata Europe…” Mora li Osijek danas braniti svoj urbanitet?

– Osijek ne mora braniti svoj urbanitet, Osijek mora educirati nove generacije i predstaviti im taj urbanitet.

On je oduvijek tu, ali nekako je nestao kroz godine i to ponajviše zbog toga što se ovlaštene institucije nisu pobrinule za to.

Znači, da bi ga branili, moramo ga prvo vratiti u prvi plan, a to ne možemo mi sami bez prave podrške. A urbanitet je preširok pojam jer tu spada sve, od samog razmišljanja, preko odijevanja, ponašanja u javnosti, posjetama određenom tipu evenata te na kraju i prezentacija grada prema van. Mislim kako je najveći problem upravo u ovom zadnjem.

* Što prepoznajete kao kulturni identitet Osijeka? Je li on kao takav prepoznat i od samih Osječana?

– Kulturni identitet Osijeka je u ljudima koji ga održavaju. No, nažalost takvih je sve manje, a i sve više onih koji su još uvijek tu su sve depresivniji. Osijek je uvijek bio prepoznat upravo po ljudima, krenuvši od Knifera pa preko svih drugih umjetnika do glazbenika, područja o kojem ipak mogu malo bolje govoriti nego o ostalima.
Upravo naš sugrađanin Dado Topić je bivšoj državi najbolje prezentirao pravi rokenrol, koji je tad u svijetu bio na vrhuncu. Kićo Slabinac prije njega je donio boogie woogie i stari rokenrol te njima predstavljao grad. Njih dvojica te još mnogi prije njih su Osijek stavili na kartu kao grad rocka i kvalitetne glazbe. No, tada je rock bio puno bolje plasiran na jednoj tzv „kulturnoj rang ljestvici“, nego što je to danas.

* Na koji je način potrebno promicati taj identitet na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama? Činimo li dovoljno?

– Osječki umjetnici daju svoj maksimum, ali to nije dovoljno. Da bi to bilo potpuno potreba je publika s jedne te podrška „viših tijela“ s druge strane.

Publika većinom samo kuka da nema sadržaja, a zapravo i one koji postoje ne posjećuju.

A tih sadržaja uistinu ima. U našim galerijama neki umjetnici moraju čekati i po dva mjeseca na termin za svoju izložbu, svaki vikend možemo pogledati pokoji autorski koncert u raznim žanrovima. Uistinu ima za svakoga ponešto, ali publika to ne prepoznaje. Štoviše, mislim kako su se godinama, kada je postojalo puno besplatnih megalomanskih evenata i projekata, malo i razmazili.

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Imamo Umjetničku akamediju. To je najveći potencijal, a cilj bi trebao biti zadržati te ljude u gradu te da Osijek bude prepoznat kao mjesto njihovog stvaralaštva. Da u njihovim biografijama piše da su to osječki umjetnici, a ne umjetnici koji su diplomirali u Osijeku pa otišli negdje drugdje.
Također, Osijek je kao i uvijek pun glazbenika i bendova izuzetne kvalitete. Debeli Precjednik je već 20 godina, usuđujem se reći, u europskom vrhu svog žanra, ako gledamo po kvaliteti njihovog stvaralaštva.

Danas imamo jedan Garage in July čiji posljednji album dobiva samo najviše ocjene, oduševljavaju publiku po cijeloj regiji, a u svom gradu su marginalizirani, prije svega od publike.

To su samo dva primjera, mogu spomenuti i War-Head, koji rade turneje po Južnoj Americi, a u Osijeku ne žele raditi koncert jer sami kažu da će pasti u depru kad im u njihovom gradu dođe 30 prijatelja i poznanika. Predugo bi bilo da krenem nabrajati sve, ovo su samo tri imena koja mogu poslužiti kao ogledni primjer, ali ima ih još.

* A problem? Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture?

– Naveo sam ga u gornjem odgovoru, a to je da nedostaju dvije stranice trokuta kojeg sam objasnio. Taj trokut čine umjetnici-publika-viša tijela. Dok se oni ne spoje u taj jedan, obavezno jednakostranični trokut, osječki kulturni potencijal neće biti u potpunosti ispunjen. Što je tužno, jer smo sposobni za čuda.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Ovisi gdje i kako. Grad jako kvalitetno podržava Osječko ljeto kulture i na tome im svaka čast, ali ne mogu s kvalitetnom financijskom podrškom za trotjedni event odraditi dovoljno da možemo reći da postoji kvalitetna suradnja. Nažalost, to moram iskritizirati.

Mislim kako Grad treba podržati osječke umjetnike i pravi originalni osječki proizvod.

Sjajno je vidjeti umjetnike europske i svjetske klase, ali imamo i mi što ponuditi, to je sigurno. Ne mora uvijek ono uvozno biti bolje, a ujedno je i skuplje. Nadam se da će gradska vlast u skorije vrijeme poraditi na tome, prije svega na onom što sam naveo, a to je zadržavanju umjetnika u Osijeku.

* Što vidite kao prednost titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek njome dobio?

– Sigurno bi dobio veću pažnju Ministarstva kulture jer automatski bi postao prepoznat na europskoj karti, a to je njima važno. Tako da vjerujem da je to najvažnija prednost koju bi Osijek dobio.
Što se tiče ostalog, ponovno će ovisiti o publici.

Trebat će odraditi jako dobar marketinški plan, uložiti vrijeme u promociju te sve to prepustiti ljudima koji su dobri u tome i koji će se tome posvetiti u onom pravom intenzitetu.

Ozbiljnost i predanost bi tad bila ključ svega, i postavljanje ne podobnih nego sposobnih ljudi s pravim referencama,  ljudi koji vole ovaj grad i kojima će to biti dodatna motivacija da odrade pravi posao.

* U slučaju da budemo proglašeni prijestolnicom kulture, u samu će se kulturu ulagati velika sredstva. Što vidite kao prioritet? Koje infrastrukturne projekte, odnosno programe treba pokrenuti?

– Treba financirati manifestacije na kojima će osječki umjetnici moći predstaviti svoj rad pred širokim auditorijem. Ne bih komentirao projekte, budući da sam ipak vezan samo za glazbenu scenu, a tu se mogu samo nadati da će i taj bio kulturnog života biti prepoznat u mjeri u kojoj bi trebao.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Osijek treba stvoriti taj spomenuti trokut i on treba ostati. Ukoliko se to ustanovi, a ključ kulturnog života da u ruke pravim ljudima, koji su tome posvetili svoj život, ne bi trebalo biti brige.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s