Karlo Kobaš

Karlo Kobaš, tajnik Hrvatskog pjevačkog društva Lipa

Karlo Kobaš, tajnik Hrvatskog pjevačkog društva Lipa

Osijek se može pohvaliti time da je kulturni identitet dobrim dijelom ostvario i na zborskom pjevanju

* Prije dvije godine Lipa je posjetila Rigu, Europsku prijestolnicu kulture 2014. godine kada ste sudjelovali u njihovu programu. Vidite li sličan program i u Osijeku, 2020. godine?

– Smatram da je ipak prevelik zalogaj na takav način uspoređivati Osijek i Rigu jer je latvijska prijestolnica u velikoj prednosti samim time što je riječ o glavnom gradu, a Osijek je toliko malen grad da ga možete prehodati za svega nekoliko sati. World choir games (Svjetske zborske igre) natjecanje je koje se svake dvije godine održava u nekom drugom svjetskom gradu. 2014. godine natjecanje je održano u Rigi: trajalo je dva tjedna, a nastupilo je oko 480 zborova iz cijeloga svijeta, što je u konačnici brojilo oko 20.000 natjecatelja.
Upravo iz navedenih razloga to bi bio nerealan zahvat za Osijek jer ne bismo bili u mogućnosti smjestiti tolike natjecatelje, a o ostalim organizacijskim pitanjima da ni ne govorimo. To, naravno, ne znači da se u Osijeku ne bi moglo organizirati nešto slično, ali manjeg opsega.

Ova 2016. godina od izuzetne je važnosti za Hrvatsko pjevačko društvo „Lipa“ jer u njoj obilježavamo 140 godina neprekidnog djelovanja našeg Društva.

Centralni događaj proslave bit će međunarodno natjecanje i festival pjevačkih zborova Croatia cantat koji će „Lipa“ organizirati 1. i 2. listopada u suradnji s Hrvatskom udrugom zborovođa iz Zagreba. Riječ je o događaju koji se uklapa u spomenute parametre i kapacitete Osijeka. Idejni začetnik natjecanja je Branko Starc – hrvatski glazbenik, vrsni svjetski skladatelj, organizator natjecanja zborova i predsjednik Hrvatske udruge zborovođa – a spomenuto međunarodno natjecanje i festival održavalo bi se svake dvije godine u drugom hrvatskom gradu. Osijek i „Lipa“ imat će privilegiju održavanja prvog Croatia cantata. Natjecanje i festivali otvoreni su za sve sastave i starosne skupine zborova, a natjecateljski dio zamišljen je u četiri kategorije: klasična, sakralna, folklorna te popularna.

* Što je potrebno izgraditi/prenamijeniti u Osijeku, kada govorimo o zborskom pjevanju, ali i drugim segmentima kulture, a kako bismo opravdali ovu titulu?

– U mnogim dosadašnjim intervjuima istaknuto je da Osijeku nedostaje primjerena koncertna dvorana, što je sasvim jasan pokazatelj da svi upravo to doživljavamo kao veliki problem. Probe i koncerti, ali i druga događanja vezana uz kulturu, vrlo često se održavaju u više ili manje neprimjerenim prostorima te ne ispunjavaju u potpunosti kriterije koje bi trebali ispunjavati. Dolazimo do zaključka da u ovako malom gradu imamo izvrsne pojedince i skupine koji stvaraju kulturu, ali nemamo primjeren prostor u kojem bismo mogli u potpunosti uživati u njihovim izvedbama.

Vjerujem da bismo osvajanjem titule Europske prijestolnice kulture bili u mogućnosti obnoviti i prenamijeniti mnoge napuštene i zanemarene gradske lokacije te bismo na taj način lijep grad učinili još ljepšim i funkcionalnijim.

Osvajanje titule Europske prijestolnice kulture značilo bi veliki ponos za sve nas, ali potrebno je i dalje prije svega inzistirati na radu za kulturu kao takvu, a slijedom toga mogla bi se dogoditi i titula. Kultura sama po sebi ipak treba biti prioritet.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Osijek ima bogatu kulturnu povijest i pozitivna je stvar što bi osvajanjem titule Europske prijestolnice kulture grad profitirao gospodarski, turistički, daljnjim razvojem kulture i na još mnoge druge načine. To je ono što se očekuje kao odgovor na ovo pitanje, ali sve to pada u vodu bez novih ljudi koji će uz već prisutne pokazati želju za upoznavanjem postojećeg, te jednako takvu želju za dodatnom nadogradnjom istog tog kulturnog identiteta grada.
Kada govorimo o kulturnom amaterizmu, osvajanje titule potaknulo bi na još predaniji rad onih koji s puno entuzijazma (najčešće volonterski ili uz simbolične honorare) rade na razvoju kulture, ali, što je puno važnije, ukazalo bi se na važnost kulture onima koji nisu uključeni ni na koji način.

Smatram da kulturu treba donijeti ljudima jer često možemo čuti da se građani žale na nedostatak kulturnih događanja u gradu, a jednako tako svjedoci smo da nisu spremni istraživati gdje se događa nešto zanimljivo ili nemaju volju otići na događaj.

Ne treba isključiti sve važne uspjehe koji bi nastali osvajanjem titule Europske prijestolnice kulture, ali iskreno se nadam da bi ta titula ponajprije djelovala na buđenje svijesti građana.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Na čemu bi,  možda, trebalo poraditi?

– Određena suradnja svakako postoji, ali moramo se zapitati koliko je ta suradnja kontinuirana i je li riječ o području na kojem grebemo samo po površini i vrlo često se ne mičemo s toga, ili si dopustimo tek vrlo rijetke, ali hvalevrijedne istupe pa zagrebemo nešto dublje.
S druge strane, Osijek je poprilično malen grad pa bi upravo iz tog razloga trebao biti pogodan za suradnju koja bi imala dugotrajniji i dublji smisao.

Čak i kada naiđemo na neki oblik suradnje, najčešće je riječ o suradnji unutar jednog područja (glazbenici s glazbenicima, likovni umjetnici s likovnim umjetnicima…), a rijetko kada dolazi do spajanja različitih područja, a toliko je načina kako bi se to moglo uspješno realizirati.

U konačnici dolazimo do zaključka da manje-više svatko radi samo za sebe, kao da i tu postoji određena bezvoljnost jer sve te aktivnosti zahtijevaju ponajprije puno utrošenog truda i vremena. U takvim situacijama vrlo često se kao izgovor koristi nedostatak novca, a na ljudski entuzijazam jedva da se oslanjamo. Određena suradnja postoji, ali uvijek može biti bolja.

* Što je potrebno napraviti kako bi kulturne vrijednosti postale dijelom svakodonevnog života najšireg broja Osječana?

– Kulturu i dalje strogo vežemo uz određene institucije, građevine… Taj dio nikako ne smije izostati, ali da bi kulturne vrijednosti postale dijelom svakodnevnog života i  da bi u konačnici privlačile ljude u zatvorene prostore u kojima nastaju, potrebno je pronaći načine kako kulturu dostaviti u svakodnevni život. Osobno sam bio zadivljen nizom aktivnosti pri obilježavanju Svjetskog dana glazbe jer smatram da je na zaista izuzetno lijep način prikazana glazbena raznolikost grada, a kultura se izravno nametnula usputnim prolaznicima i zaintrigirala ih, ostvarila svoju primarnu funkciju.

Živimo u vremenu komercijalizacije i svašta se (posebice mladima) prezentira kao umjetnost te upravo iz tog razloga smatram da kultura nipošto ne smije biti isključivo zatvorena u svoja četiri zida.

Kulturu moramo na primjeren i kvalitetan način nuditi na ulicama, u gradskom prijevozu, na tržnicama, na neočekivanim mjestima – srušiti stereotipe, dopustiti građanima svih profila da uoče što propuštaju, da uoče da im je kultura životna potreba.

 

* Što uopće vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Rad s mladima koji nije nikada bio i niti će ikada biti dovoljno iskorišten. Spremnost starijih da prenose baštinu na mlade željne znanja.

* Mnogi ističu zborsko pjevanje kao dio kulturnog identiteta Osijeka? Osjećate li vi u Lipi da je to prepoznato i u okvirima grada i izvan njegovih granica?

– Osijek se zaista može pohvaliti time da je kulturni identitet dobrim dijelom ostvario i na zborskom pjevanju koje osim duge tradicije pokazuje i brojne rezultate na državnoj i međunarodnoj razini.
Hrvatsko pjevačko društvo „Lipa“ ove godine slavi svoj 140 rođendan i zaista mogu istaknuti da smo jako ponosni biti dio nečega što počiva na tako čvrstom i stabilnom temelju. Rekao bih da „Lipa“ ima svoju vjernu publiku koja iz godine u godinu postaje sve veća, a posebno nas veseli prepoznatost zbora i na međunarodnoj razini, što je vidljivo kroz česte izravne pozive inozemnih organizatora natjecanja.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Razvijena svijest građana o važnosti poticanja i praćenja kulture te izgrađena infrastruktura koja će Osijek staviti uz rame ostalim velikim gradovima kulture.