Eva Huhn

Eva Huhn, profesorica glazbe u mirovini

Eva Huhn, profesorica glazbe u mirovini

Ne možemo biti europska prijestolnica kulture bez prave koncertne dvorane

* Osijek je bogat kulturnom ponudom u svim njezinim segmentima. Što bi prema vama moglo presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture?

– Da, puno toga se u Osijeku nudi. U osječkim muzejima uvijek ima zanimljivih programa. Što se tiče glazbe, također se mnogo toga održava. No, do toga treba doći, ponuditi onima koje to zanima. Smatram da je potrebna bolja reklama za programe koji bi se mogli ponuditi turistima.

Kada bi turisti znali što se događa u gradu, programi bi se mogli organizirati prema njihovim potrebama.

No, tu je potrebna puno bolja suradnja između Turističke zajednice i kulturnih institucija. Suradnja je jako važna, a čini se kako ona baš i ne postoji.

* Smatrate li da je u Osijeku potrebno izgraditi novu infrastrukturu koja bi opravdala titulu Europska prijestolnica kulture ili postaviti kvalitetne programe u postojećoj infrastrukturi?

– Da, potrebna je nova, velika, prava dvorana u kojoj bi se izvodio kvalitetan glazbeni program. U Osijeku se održava puno ozbiljnih glazbenih događanja. Do nedavno su se u dvorani Filozofskog fakulteta održavali solistički koncerti, no to je prekinuto. Ne znam iz kojeg razloga.

U Muzeju Slavonije se održava Glazbena srijeda na čemu čestitam organizatorima jer je to predivan glazbeni događaj. Ali Osijeku treba veća dvorana, ne samo za male sastave i solističke koncerte nego orkestralne, simfonijske. Tada bi taj doživljaj bio potpun.

Evo, sada se održava Memorija Darko Lukić, a i svake druge godine je Krežmin memorijal. No, nedostaje prostor koji bi uveličao taj događaj. Mislim da Osijek ne može biti europskom prijestolnicom kulture bez prikladne dvorane.
Za takve velike i važne manifestacije ne možemo nikog kvalitetnijeg zvati jer nemamo prostor.

* A mogu li se takvi glazbeni programi održavati u nekoj od sportskih dvorana?

– Ne! To je katastrofa. Simfonijski orkestar u sportskoj dvorani je nešto nedopustivo.

Radije ne bih otišla, nego da moram simfonijski orkestar slušati u sportskoj dvorani. To nije pravi ambijent, slušati orkestar koji izvodi Beethovena s pogledom na koševe i sportska pomagala.

I prostorom treba dati poštovanje prema kompozitoru i glazbenicima koji izvode njegovu glazbu. Publika daje poštovanje izvođačima, izvođači publici, a prostor svima njima.

* Koji je najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Imamo potencijala i u ljduima i organizatorima. Publika je zainteresirana, kako starija tako i “muzička omladina”. Imamo učenike Glazbene škole i studente Umjetničke akademije. Ali opet ponavljam, nemamo gdje. I ovako se premalo promovira ozbiljna glazba, a nedostatkom prostora i ovo što imamo gubi na kvaliteti.
Imamo prekrasno kazalište, ali ono nije prikladno za simfonijski orkestar jer akustički nije prilagođeno.

* Ako postoji, koji je najveći problem osječke kulture kada govorimo o glazbi?

– Premalo se promovira. Na televiziji stalno imate tamburašku glazbu. To je uredu, to je naša glazba koju poštujem. Ali treba nam i program s ozbiljnom glazbom, kako bismo pokazali što radimo. No, u televizijskim programima su zastupljeni samo tamburica i nogomet. Izgleda da tu vrstu kulture nema novaca.

* Što vidite kao prednost titule Europska prijestolnica kulture?

– Ako bismo postali prijestolnicom, sigurna sam da bismo dobili i novu, veliku dvoranu koja ne bi bila namijenjena samo koncertima.

Mogla bi to biti multifunkcionalna dvorana u kojoj bi se organizirali mnogi drugi događaji, poput one u Pečuhu. Tada bi ona mogla ugostiti Bečku filharmoniju, Pečušku, orkestar iz Budimpešte, veilke ansamble.

Osijek je u geografski povoljnom položaju, okružen je s tri države i mogao bi biti centar kulture 2020. godine, kako za ovaj dio Hrvatske, samu Hrvatsku tako i za regiju.