Dragan Ranđelović i Željko Livaja

Željko Livaja, tajnik udruge „Blues Club“ Osijek i Dragan Ranđelović, predsjednik Udruge za promicanje blues i jazz kulture "Blues Club" - organizatori OsijekBluesFest-a

Željko Livaja, tajnik udruge „Blues Club“ Osijek i Dragan Ranđelović, predsjednik Udruge za promicanje blues i jazz kulture “Blues Club” – organizatori OsijekBluesFest-a

Podrška mladima koji se žele baviti glazbom koja nije za široke narodne mase je neophodna

* Što je potrebno činiti kako bi kulturne vrijednosti učinili dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana. Što vi radite po tom pitanju?

– Dragan Ranđelović: Kulturne vrijednosti se ne mogu i ne trebaju nametati ljudima koji za kulturu nemaju interes. Oni koji ga imaju, zasigurno individualno rade sami na sebi i na svojoj okolini.

Navika odlaska na isključivo besplatne manifestacije jedna je od realnih slika doživljavanja kulturnih događaja.

Mali broj entuzijasta ovoga grada vrijedno radi na projektima koje bi trebali podržati građani i institucije i to bez uplitanja politike sa strane. Ne treba inzistirati na masovnoj kulturi, jer se ona može prometnuti i u svoju karikaturu.

– Željko Livaja: Potreban je raznovrstan program, te pravodobne informacije dostupne širokom broju građana. Mišljenja sam da se programi trebaju održavati diljem čitavoga grada i njegove periferije kako bi se na taj način svi dijelovi zajednice uključili u događanja. Kao primjer, održati dio programa Osječkog ljeta kulture u Višnjevcu, Tenju, Josipovcu itd.

* Osijek Blues Fest je pokazao kako Osijek ima i blues bendove. Može li se na glazbenoj sceni graditi barem dio kulturnog identiteta Osijeka?

– Dragan Ranđelović: Može i treba. Ulaganja u glazbu mogu donijeti rezultate na duže staze ako ih rade ljudi koji žele time doprinijeti našemu gradu, a ne ljudi koji gledaju samo na svoju osobnu ili političku korist.

Blues, rock, jazz, punk i svi slični oblici urbane glazbe pokazatelj su gradske kulture, no dok se vikendom većina mladeži okuplja u mnogobrojnim svetištima turbo-folka, za mladež drugačijeg profila imamo tek par manjih prostora u kojima se ona može glazbeno izraziti.

Problem je praktično nerješiv. Podrška mladima koji se žele baviti glazbom koja nije za široke narodne mase je neophodna.

– Željko Livaja: Naravno da može. U Osijeku i njegovoj okolici postoji pristojan broj glazbenika koji se bavi bluesom i njemu srodnim glazbenim granama, postoji također i velik broj ljubitelja ovakve glazbe što je naš festival svojom posjećenošću te entuzijazmom svih sudionika najbolje i dokazao.

* Što vidite kao najprepoznatljiviji osječki kulturni identitet? Je li on kao takav prepoznat i izvan granica Osijeka?

– Dragan Ranđelović: Nekoliko festivala poput UFO-a i sada već svjetski poznatog Panonnian Challenge-a su sigurno najeksponiraniji, ali kako se odvijaju samo jednom godišnje, teško bi se moglo pričati o nekakvome prepoznatljivom svakodnevnom identitetu. Slična je priča i s Osječkim ljetom mladih i Osječkim ljetom kulture, manifestacijama koje ipak traju relativno kraći vremenski period. Muzej likovnih umjetnosti i Muzej Slavonije pak, imaju potencijal na kojem bi se trebao graditi identitet na duže staze.

– Željko Livaja: Osijek je svakako poznat po svojem glazbenom festivalu UFO, te po Pannonian challengeu te bogatstvu arhitekture.

Unatoč tome Osijek zapravo trenutno i nema prepoznatljiv kulturni identitet, na čemu bi trebalo poraditi.

* A što je najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Dragan Ranđelović: To je zasigurno Umjetnička akademija u Osijeku i njeni studenti. U njihov potencijal treba uložiti kako bi u budućnosti bio maksimalno iskorišten.

Uložiti znači konkretno financirati i stipendirati mlade umjetnike i omogućiti im usavršavanje u inozemstvu.

Nakon toga, realizirati rad na projektima na kojima se mogu baviti svojom umjetnošću, bez ovisnosti o političkoj sceni i shodno tome, financijskim problemima.

– Željko Livaja: Osijek se kao sveučilišni centar Slavonije i Baranje, smješten u blizini čak tri granice, s velikim brojem mladih ljudi treba posvetiti sadržajima prilagođenima toj publici. Tu postoji veliki neiskorišteni kapacitet.

Dragan Ranđelović

Dragan Ranđelović

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto su one potrebne?

– Dragan Ranđelović: Možda suradnja postoji kod pojedinih srodnih područja, što je i logično. Povezivanje svih sudionika na području kulture je zasigurno teško izvodivo bez zajedničke koordinacije, a postoji li takva koordinacija, meni osobno nije poznato. U praksi se to, nažalost, teško vidi.

– Željko Livaja: Osim nekoliko izdvojenih primjera takva suradnja u globalu ne postoji. Najvećim djelom jer svatko igra za sebe, te ne postoji kohezivni faktor koji bi sva osječka događanja koordinirao i prezentirao kako osječkoj tako i europskoj publici.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Dragan Ranđelović: Ponekad je to apatija i nezainteresiranost publike za odlične projekte. Drugi put manjak financijskih sredstava za ljude koji jesu sposobni i žele nešto ostaviti iza sebe.

– Željko Livaja: Inertnost i nezainteresiranost faktora koji su za podupiranje i integriranje kulturnih projekata plaćeni.

* Vidite li Osijek kao europsku prijestolnicu kulture 2020. godine?

– Dragan Ranđelović: Siguran sam da ćemo pobijediti ostale sudionike!
No, pitanje je želimo li postati europske prijestolnica kulture zbog drugih ili zbog sebe? Želimo li to postati radi financijskoga dobitka kojeg nam taj status može donijeti ili kulturne edukacije građana ovoga grada?

Ta titula zasigurno donosi sa sobom i odgovornost i obaveze, a ako ne prožme baš sve pore ovoga grada, teško da se može realizirati u svim svojim potencijalima.

Naslijeđe toga projekta trebalo bi biti u ljudima i njihovom odnosu prema kulturi u budućnosti.

Željko Livaja

Željko Livaja

– Željko Livaja: Postoji dobra šansa, pogotovo ukoliko se svi kreatori i sudionici osječke kulturne scene dodatno angažiraju, te ukoliko grad Osijek nastavi davati podršku ovome projektu.

* Koje su njezine prednosti? Što bi Osijek mogao dobiti tom titulom?

– Dragan Ranđelović: Nadam se boljoj suradnji i povezanošću sa institucijama koje se bave kulturom u inozemstvu. I to ne samo zapadne, nego i središnje i sjeveroistočne Europe. Neke udruge, poput Njemačke zajednice iz Osijeka, već dugi niz godina ostvaruju takvu suradnju, no ona ostaje relativno nezamijećena. Razmjenom iskustava može se doći do veće kvalitete kulturnih programa na obostranu korist.

– Željko Livaja: Osijek bi s tom titulom svakako mogao poentirati na turističkom polju, te bi nakon svega ovoga najviše koristi trebali imati sadašnji i budući stanovnici ovoga grada.

* Što je potrebno izgraditi, odnosno koje programe pokrenuti kako bismo opravdali ovu titulu?

– Dragan Ranđelović: Sve programe koji propagiraju suradnju, edukaciju i zajedništvo na polju kulture.

– Željko Livaja: Bitno je kreirati programe koji će biti okrenuti što više kulturoloških grupacija te ih sve kvalitetno medijski prezentirati.

 

* Što nam treba ostati nakon 2020.?

– Dragan Ranđelović: Daljnja borba protiv nekulture !

– Željko Livaja: Izgrađeni organizacijski te infrastrukturni temelji koji će ostati na korištenje budućim generacijama.