Davor Bobić

Davor Bobić, prodekan za znanost i umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku

Davor Bobić, prodekan za znanost i umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku

Osijek prije svega ima veliku kulturnu  tradiciju i nasljeđe, odnjegovanu  publiku

* Za nama je Osječko ljeto kulture s obiljem umjetničkog programa i kada kulturne vrijednosti postaju dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana. Što je s ostatkom godine? Konzumiraju li Osječani dovoljno kulturu? Je li ta kulturna trpeza bogata?

– Osobno smatram da  Osijek ima još puno prostora za nadogradnju svojeg kulturnog života .
Kritična masa, a to je publika svakako postoji. Ostaje prostora za nove ideje, pokretače koji će svojom energijom, voljom  te dosljednošću vođenu entuzijazmom otvarati nove umjetničke prostore  i stvarati nove zamisli koje su u povijesti zapadne civilizacije oduvijek postajale te se nametale životnoj stvarnosti.

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Osijek prije svega ima veliku kulturnu  tradiciju i nasljeđe, odnjegovanu  publiku. Grad je oduvijek pripadao tzv. Mitel Europi sa snažnjim germanskim utjecajem. To je svakako ostavilo traga  njegovoj  bogatoj  povijesti.

Prometni bonton Osječana je na zavidnoj europskoj razini, usudio bih se reći puno iznad prosjeka u Hrvatskoj i zemljama bivše države. To je stvar odgoja i civilizacijskog mentaliteta.


* A identitet? Znamo li koji je osječki kulturni identitet? Prema čemu ga usmjeriti i kako ga promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Mora ga se usmjeriti prevenstveno prema Europi. Jednostavno tako jer prirodno pripada tom nasljeđenom okviru.

Dravsko-dunavski sliv dodatno povezuje taj indentitet s nekolicinom vodećih europskih kulturnih prijestolnica. Nema tu puno mudrosti jer postoje jasna rješenja, vizije i usmjerenja.

* Smatrate li da postoje problemi u osječkoj kulturi? Koji je temeljni problem?

Trenutno svugdje u državi u konceptu kulture postoje stanoviti problemi i lutanja. Ulaskom u EU prilagođavamo se europskim standardima negdje više a negdje manje uspješno. To je ipak nažalost dugotrajan proces no osobno vjerujem u naše ljude, našeg čovjeka prevenstveno iz razloga što je povijesno Hrvatska oduvijek bila dio Europe, dio njezinih ideja i stajališta.

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Što je potrebno mijenjati?

– Osijek bi možda prije svega trebao raspisati novi Natječaj za saziv Kulturnog vijeća.

Sinergija među djelatnicima i sudionicima u kulturi mora biti nesrazmjerno veća u odnosu na sadašnje stanje. Bez tog povezivanja kulture, turizma i gospodarstva ne može se dogovarati strategija kulturnog razvitka regije  u narednom periodu do 2020-te godine a to je neprocjenjivo važno.

Bez takvog zajedničkog tijela neće biti moguće donositi važne odluke za budućnost. Kulturni turizam Austrije donosi mnogo veći profit i zaradu od naše jadranske sezone. Zašto već jednom ne bismo počeli učiti od naših dobronamjernih susjeda?

* Smatrate li da Osijek na taj način ima šanse postati Europskom prijestolnicom kulture? Koje su njezine prednosti?

– Naravno da ima. Prednost je već spomenuto bogato kulturno-povjesno nasljeđe, primjerena veličina grada, blizina Srbije na koju Europa gleda kao budućeg potencijalnog kandidata za ulazak u EU.

Ipak, osobno smatram da je veliki potencijal to što je Osijek prije svega sveučilišni centar istočne Hrvatske. Za prestižnu titulu kulturne prijestolnice Europe bore se mnogi gradovi, među inima i moj rodni Varaždin. Svatko ima svoje prednosti i mane.

No, ono što ostaje  najvažnijim u cijeloj priči je to da tu nema gubitnika zato jer na kraju bez obzira na ishod Hrvatska svakako dobiva. Mislim da na kandidaturu  i tu privilegiju moramo isključivo tako gledati.

* U slučaju da ponesemo tu prestižnu titulu, na raspolaganju bi nam bili milijunski iznosi za izgradnju infrastrukture i pokretanje različitih kulturnih programa? Što je Osijeku prvo potrebno?

– Pa poprilično sam upoznat  s iskustvima Pečuha, Košica, Graza, Maribora, Marseillea. Marseille je sve dobiveno uložio isključivo u bogat i atraktivan program jer je i prije dobivanja prestižne titule  obilovao kulturnim prostorima dok su npr. Košice, Graz i Pečuh su veliki dio novaca uložili upravo u izgradnju novih infrastruktura. Osijek je, po meni svakako je bliži ovim potonjim jer ostaje puno prostora za time. Osijek još uvijek nema npr. toliko potrebnu adekvatnu koncertnu dvoranu.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon titule?

– U slučaju nove izgradnje najvažnije je imati mudrosti te unaprijed isplanirati samoodrživost tih  novonastalih objekata. U tome je Maribor nažalost pao dok su Košice bile vrlo uspješne a da ne govorim o Grazu koji je još dan danas nesumnjivo lider uspješnosti.

Samoodrživost mora biti konceptirana u doticaju s društvenim potrebama, sadržajima te s tzv. društvenom odgovornošću.

* Kako vi osobno možete unaprijediti kulturu grada? Koji su vaši planovi u organizacijskom razvoju I  podizanju kapaciteta?

– Osobno sam ponosan da sam bio dio tima koji je pokrenuo popularnu Osječku muzejsku glazbenu srijedu koji je postao već i pravi brand grada Osijeka, prepoznatljiv i  u nacionalnim okvirima. Od prošle godine pokrenuo sam i jedinstvenu nastavu na Glazbenoj školi Franje Kuhača u Osijeku iz predmeta Kompozicija  za osnovno i srednješkolsko glazbeno obrazovanje u RH, a rezultat su sva prva mjesta u svim kategorijama na nacionalnom natjecanju Europa u školi uključujući i  studente s Umjetničke akademije u Osijeku.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s