Antoaneta Radočaj – Jerković

Antoaneta Radočaj-Jerković, prodekanica za nastavu i studente Umjetničke akademije u Osijeku, glazbena pedagoginja, dirigentica i pjevačica

Antoaneta Radočaj-Jerković, prodekanica za nastavu i studente Umjetničke akademije u Osijeku, glazbena pedagoginja, dirigentica i pjevačica

Vrijeđa me kada se ističe kako nemamo programa koji bi napunili koncertnu dvoranu

* U čemu vidite najveći potencijal glazbene kulturne djelatnosti Osijeka? Ima li taj potencijal institucionalnu podršku?

– Osijek je grad bogate i raznovrsne glazbene tradicije, ali i sadašnjosti.
Šteta je što se sva ta raznovrsnost često svrstava u isti koš i kada je riječ o financiranju, vrednovanju ali i kada je riječ o percepciji gradske glazbene umjetnosti u javnosti. Najveći potencijal glazbene kulturne umjetnosti Osijeka trebala bi biti upravo distinkcija autentičnosti projekata, ansambla, glazbenika koji iznutra, svakodnevno grade glazbenu scenu i glazbene vrijednosti Osijeka.

Glazbenu kulturu Osijeka čine i profesionalni glazbenici zaposleni u okviru opernog ansambla osječkog HNK-a, i studenti glazbe Umjetničke akademije i članovi gradskih pjevačkih i kulturno-umjetničkih društava, i rokeri, jazzeri, alternativci, pa ako baš hoćete i narodnjački klubovi jer i to je na neki način pokazatelj rezultata glazbene kulturne djelatnosti.

Glazbenu kulturu predstavlja i publika koja ponekad u nedostatku glazbenih sadržaja u gradu odlazi u susjedna glazbena središta kako bi pobjegla od onog što joj se nudi i zadovoljila potrebu za onim što joj civilizacijski treba. Najlakše bi mi na ovom mjestu bilo napisati da najveći potencijal glazbene djelatnosti Osijeka leži u njenoj zborskoj sceni. Budući da iz nje dolazim, to se od mene valjda i očekuje, no čini mi se da je ipak potrebnije pogledati širi obris gradskih glazbenih potencijala i na korist publike, pronaći modele i načine u okviru kojih ćemo se „okoristiti“ jedni drugima. Tu je snaga, potencijal, ali i problem.

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Kakva su vaša iskustva?

– Smatram da će izrada i donošenje Strategije o kulturnom razvitku grada Osijeka stvoriti preduvjete za uspostavu ozračja suradnje, reevaluacije i rekonceptualizacije osječke kulture. Naravno, da su i do sada postojale kvalitetne suradnje osječkih kulturnih djelatnika i institucija no nije mi poznato jesu li se takvi oblici suradnje dodatno stimulirali. Za ostvarenje suradničkih projekata nužna je snažnija podrška. Nadam se da će u buduće suradnički projekti upravo zbog ciljeva Strategije biti kvalitetnije financirani.

* Smatrate li da Osijek ima problema s kulturom ili kultura ima problema s Osijekom? Ukoliko postoji, navedite temeljni problem osječke kulture?

– Kultura je jedna od temeljnih sastavnica identiteta grada. Stoga grad ne smije imati problema s kulturom, jer bi to značilo da ima problem sam sa sobom. Svaki problem je tu da bi se riješio i mi ga, evo, postupno rješavamo. Problemi kulture vezani su uz uobičajene teškoće koje u ovom trenutku tište hrvatsko društvo. Nedostatak vizije, kriza vrijednosti, nesigurnost, strah od konkurencije, s jedne strane besparica s druge neracionalno trošenje, odljev potencijala. Zbog takvih problema stvaraju se drugi, oni po grad i kulturu grada vidljiviji: izgled gradskih ulica, fasada, lica građana, zvukovi iz kafića, zvukovi dotrajalih instrumenata.

Najgori  pokazatelji problema kulture su izrazi rezigniranosti, razočarenja i kapitulacije na licima kulturnih djelatnika.

Na sreću, do toga stupnja problema još uvijek nismo stigli. Jedino je ulaganjem u ljude koji nose (namjerno ne koristim riječ vode) osječku kulturu, moguće ostvariti napredak.

* Može li Osijek graditi svoj identitet u segmentu glazbene kulture? Prema čemu ga treba usmjeriti?

– Da, može. U glazbenom smislu Osijek je izuzetno prepoznatljiv po svojim pjevačkim zborovima. Manje je poznato da Osijek ima državne prvake u zborskom pjevanju u više različitih kategorija: to su zborovi Osnovne škole Franjo Krežma, Osnovne škole Svete Ane, Osnovne i srednje glazbene škole Franje Kuhača, Dječji zbor Osječki zumbići, Hrvatsko pjevačko društvo Lipa, Djevojački zbor Brevis i Vokalni ansambl Brevis. Da je kojim slučajem NK Osijek prvak države cijeli grad bi za to znao, ovako imamo desetak državnih prvaka i nikom ništa. Meni koja sam „unutra“, zborska scena se čini kao jedna od najživljih i najraznovrsnijih. Svaki od zborova njeguje svoj autentičan i dirigentskom osobnošću personaliziran izraz. Zborovi Umjetničke akademije afirmirali su se sudjelovanjima u žanrovski najrazličitijim projektima od klasike do mjuzikla. Posljednjih godina i neki crkveni zborovi izlaze izvan okvira liturgije i nameću se inovativnim sadržajima. Lipa je od svoje stoljetne tradicije napravila pomak prema suvremenom u programu Bum – tres. Generacije mojih Brevisa poigravaju se vokalnim, scenskim i žanrovskim transformacijama koje su postale zapažene i na svjetskoj mapi zborskog pjevanja od Italije, Grčke, Austrije, Njemačke, Skandinavije, Britanije, do Kine, Kanade i SAD-a.

Strategija kulturnog razvitka Osijeka prepoznaje osječku zborsku scenu kao vrijedan čimbenik gradske kulture. Na nama zborovođama je hoćemo li znati kvalitetnim projektima usmjeriti i pozornost javnosti na nas.

S tim u vezi na Umjetničkoj akademiji smo pokrenuli program umjetničkog usavršavanja i cjeloživotnog obrazovanja iz područja zborske glazbe koji je namijenjen voditeljima i članovima pjevačkih zborova, pokrenuli smo Smotru pjevačkih zborova i ansambala grada, u pripremi je i Festival zborske glazbe, ali i zajednički premijerni program nekoliko osječkih zborova za Osječko ljeto kulture. Sve je to naš doprinos ideji afirmacije Osijeka kao grada zborskog pjevanja.

* Na koji biste način taj identitet promicali i zaštitili na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini?

– Potrebno je identificirati izvrsnost i dati joj priliku i uvjete za stvaranje. U Osijeku ima takve izvrsnosti ali često nije najglasnija.

* Što bi, prema vama, moglo presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek mogao dobiti tom titulom?

– Odlučnost i spremnost za rad, ali i za mijenjanje. Mi smo često sami sebi najoštriji kritičari. Ako i smatramo da neke stvari nisu dobre, da bi ih se promijenilo od nekud treba krenuti. Izrecimo kritike i krenimo dalje, svako od svog područja.

Mogućnost dobivanja titule Europske prijestolnice kulture najjači je motiv za rad koji će osječka kultura ikada dobiti.

* Ako zaista do toga dođe, na raspolaganju će nam biti milijuni eura za programe i njihovu provedbu. Koji prvi potez biste vi napravili u tom slučaju? Što u Osijeku treba izgraditi ili koje programe pokrenuti kako bismo opravdali tu titulu?

– Smatram da je najvažnije oformiti kvalitetan i poduzetan tim koji će voditi projekt. Vrijednosti koje su identificirane Strategijom pružaju dovoljno prostora za proširenje i unaprjeđenje svih kulturnih djelatnosti grada.

U infrastrukturnom smislu imamo mnogo potreba i po pitanju izgradnje i po pitanju obnove i opremanja postojećih prostora, toliko, da mi se čini da nam milijuni eura predviđeni za investicije u kulturi neće biti dovoljni.

Osijek i dalje nema koncertnu dvoranu. Vrijeđa me kada se ističe kako nemamo programa koji bi kapacitirali taj prostor. Tvrdim da kao grad imamo programe koje nemamo gdje izvoditi. Često mi se događalo da odustanem od pripreme određenih glazbenih projekata upravo iz razloga jer se radilo o programima koje u Osijeku nemam gdje izvesti.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon titule Europska prijestolnica kulture?

– Osijeku treba publika i javnost koja živi kulturu. Mislim do je to najteža i najslađa posljedica pripreme nominacije. Ako u godinama do 2020. kod naših sugrađana potaknemo, stvorimo dodatnu potrebu za kulturom lako ćemo i u godinama nakon nominacije napuniti sve te uređene i novoizgrađene dvorane, galerije, pozornice. Najteže je napuniti glave, još teže srca.

* Koja je vaša uloga u toj priči? Kako vi osobno možete unaprijediti kulturu grada? Imate li kakve planove u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Kao i većina, živim život višestrukih profesionalnih uloga. Svojim svakodnevnim umjetničkim, akademskim, odgojnim, kritičkim ili entuzijastičkim djelovanjem pokušavam doprinositi unaprjeđenju kulture grada. Sigurna sam da na sličan način razmišljaju i ostali gradski kulturni djelatnici, umjetnici, znanstvenici. Na Umjetničkoj akademiji razvijamo nove glazbene programe i aktivnosti, u posljednje vrijeme osnovali smo nekoliko novih festivala, natjecanja, studijskih smjerova.

Ponosna sam što već godinama repertoar mojih zborova utječe na kreiranje zborskih trendova u gradu i regiji. To me veseli i obavezuje.

Naravno da nam je, kao i ostalima, potrebna bolja financijska podrška, osobito u projektima za koje znamo da imaju potencijala za razvoj. To bi nam značajno olakšalo rad i ostvarilo uvjete za maštanje novih sadržaja. No, čini mi se, da je za značajniji razvoj kulture grada osim novca potrebno i nešto drugo – svjesno i beskompromisno ustrajanje na kvaliteti kao jedinom smjeru razvoja.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s