Anja Papa

 

 Anja Papa, studentica pjevanja i klavira, voditeljica opernog dječjeg zbora

Anja Papa, studentica pjevanja i klavira, voditeljica opernog dječjeg zbora

Opera je samo jedan od izraza građanske kulture koju treba ne samo njegovati već i živjeti

* U okviru Dječjeg zbora Osječki zumbići osnovan je operni dječji zbor. Kako ste došli na tu ideju i kako su djeca reagirala?

– Ideja o osnivanju opernog dječjeg zbora potječe od naše umjetničke voditeljice profesorice Antoanete Radočaj Jerković. Već odavno se pokazala potreba za osnivanjem ovakve vrste zbora koji je i ranije sudjelovao i u operi Mali dimnjačar koja je igrala dvije sezone. Prije svega, zbog naše sada već dugogodišnje povezanosti s radom u programu Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku s kojim imamo već nekoliko opernih projekata. Članovi dječjeg zbora Zumbići sudjelovali su do sada u operama: Ero s onoga svijeta, Grofica Marica, Carmen, La Boheme, Tosca. U planu je i jedan novi projekt za 2016. godinu. Suradnja je bila izuzetno korisno iskustvo kako za pjevače tako i za voditelje.

Operni dječji zbor osnovan je s ciljem produbljivanja ove suradnje, ali s druge strane željeli smo naše pjevače uvesti u interakciju s drugim dirigentima, redateljima, koreografima i životom na sceni.

Ovakav se rad s pjevačima naslanja na uobičajeni umjetnički program kojim se bavimo u Polifoniji i zahtjeva intenzivniji pjevački i osobni angažman, odgovornost pjevača, strpljivost, uvježbanost scenskog pokreta, koncentriranost na detalje i nadasve suradnju. U osnovi našega rada s djecom je naravno glazbena izvrsnost, to je upravo ono što želimo njegovati u svim zborovima Polifonije.

* Dječji operni zbor sudjeluje u nedavno postavljenoj operi Tosca u osječkom HNK, a to nije prva takva suradnja. Koliko je važna jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Kvalitetna kulturna politika podrazumijeva jasno postavljene ciljeve odnosno što zapravo želimo postići svojim radom u kulturi, koga želimo angažirati, čuti, vidjeti i na koji način to možemo postići. Bezrezervna suradnja između svih postojećih kulturnih dionika preduvjet je uspješne kulturne politike.

Do sada smo se uvjerili da je suradnja moguća i da su rezultati suradnje kulturnih dionika bili brojni uspješni projekti u kojima smo svim snagama sudjelovali, ali uvjerena sam da to može biti još bolje.

Pri tome mislim na poticanje budućih projekata i njihovo financiranje, koje je u ovim trajno kriznim vremenim otežano, zatim na promociju kulturnih institucija i na izgradnju odgovarajućeg prostora odnosno koncertne dvorane u Osijeku. Rezultat suradnje su kreativna postignuća i kvalitetni sadržaji za publiku što svakako treba nastaviti poticati i razvijati ne samo na lokalnoj razini.

* Osnivanjem dječjeg opernog zbora činite kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života djece. Što je još potrebno napraviti kako bi te kulturne vrijednosti postale i dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Poznato je da je Osijek oduvijek odlikovala bogata građanska kultura. Grad nije samo skup ulica i zgrada, ne čini ga niz kulturnih institucija s fasadama koje stoje svaka za sebe, nepovezane, samotne. One moraju imati dušu, živjeti i poticati na život. Dušu im mogu udahnuti ljudi koji se bave produhovljenim sadržajima: slikari, pjevači, pisci, glumci. Kako bi kulturne vrijednosti postale dijelom svakodnevnog života građana one moraju biti vidljive, dostupne i prihvatljive odn. razumljive. Veliku ulogu u tome ima obrazovanje, ali i mediji.

Mora se djelovati na svijest publike i neprestano promovirati dobru glazbu, dobar film i lijepu umjetnost u gradu. Opera je samo jedan od izraza građanske kulture koju treba ne samo njegovati već i živjeti.

Opera ne bi trebala biti samo ukras nekoga grada, već njegov odraz. U dječjem opernom zboru djeci u ranoj dobi nastojimo približiti ljepotu operne glazbe kako bi razvili osjećaj za glazbu i prave kulturne vrijednosti. Sigurni smo da će na taj način one postati i ostati prave vrijednosti u njihovom svakodnevnom životu.

* Što vidite kao najveći kulturni potencijal Osijeka, je li on dovoljno iskorišten?

– Kulturni potencijal grada leži ne samo u njegovoj povijesti i tradiciji već i u kvaltitetnoj infrastrukturi za rad i izvođenje, u prisutnosti profesionalnih i stilski raznolikih umjetnika te u živosti i potrebi građana za umjetničkim sadržajem.

Mogli bismo reći da osječka gradska scena ima bogat i kvalitetan kulturni potencijal potpomognut svakako osnivanjem i radom Umjetničke akademije u Osijeku iz koje je i potekao niz umjetničkih projekata koji su privukli veliki broj slušatelja i gledatelja.

Mislim da sve kulturne institucije u gradu čine potencijal kojim bi se oblikovao kvalititetni kulturni identitet grada. To znači, naglašavam, izvrsnost u umjetnosti na svakom uglu i u svakom kutku grada, ali i na njegovim „velikim“ pozornicama, onim postojećim i onim budućim.

* A kulturni identitet? Je li kao takav zaista prepoznatljiv i izvan okvira Osijeka?

– Ima još dovoljno prostora za izgradnju kulturnog identiteta ili „kulturne pismenosti“ grada na temelju njegovih povijesnih i umjetničkih motiva kako bi postao prepoznatljiv izvan okvira Osijeka. Prvo, govorimo o našoj osobnoj „kulturnoj pismenosti“ odnosno u sposobnosti da stječemo i koristimo znanja o kulturi ne samo svojoj već i onoj stranoj bez imalo straha.

Za kulturnu pismenost traži se naporan i stalan angažman, rad na sebi i ulaganja odnosno upućenost u povijest, kulturne vrijednosti kroz praćenje umjetnosti, medija, usmenu i pismenu predaju.

I stalno preispitivanje očekivanja i postignuća, naravno. Vjerujem da kulturni identitet grada ovisi o kulturnom identitetu svakog njegovog pojedinog građanina. Na nama je odgovornost u svakoj prilici širiti kulturni identitet u okvirima i izvan okvira našega grada. Vjerujemo da svojom aktivnošću stvaramo uvjete za sudjelovanje našeg dječjeg opernog zbora u izgradnji kulturne pismenosti.

* Što bi titula Europska prijestolnica kulture donijela Osijeku? Gdje vidite mjesto za dječji zbor Osječki zumbići, odnosno operni dječji zbor?

– Titula Europske prijestolnice kulture za Osijek bila bi prije svega čast, a zatim i izazov. Poznato je da je Osijek grad zborskog pjevanja i da su pjevački zborovi pokretačka snaga kulturnih zbivanja u gradu i šire.

Nama bi svakako bila čast da naš dječji i operni zbor bude dio programa kako bismo ponovno pokazali koje kulturne vrijednosti njegujemo i s kakvim entuzijazmom radimo.

Istovremeno, to je i veliki izazov jer titulu prate i znatna sredstva namijenjena samo kulturi, a raspolaganju tim sredstvima kako bi najbolji kulturni projekti mogli zaživjeti u gradu svakako će biti teška zadaća i izazov.

* Koje su prednosti ove titule?

– Kao što sam već spomenula, čast je nositi titulu Europske prijestolnice kulture. Uz nju ide i činjenica da će se proširiti glas o Osijeku kao kulturnom i umjetničkom gradu na međunarodnoj razini, što će poboljšati umjetničku klimu, dati poticaj za daljnji rad, razvitak samosvjesti stanovnika grada i suradnju.

Posljedica bi mogao biti i intenzivniji razvoj turizma u ovim krajevima. Barem u tih godinu dana će se više ulagati u kulturu, češće razmišljati o kulturi i kulturnim dionicima.

Istovremeno, naslov snažno obvezuje nositelja, očekuje se intenzivna suradnja na polju kulture, isticanje vlastitih prednosti i snaga te da se nadoknadi ono što se godinama propustilo napraviti. Izgleda mi to kao prilika za „veliko spremanje“ od kojega korist mogu imati kako opća tako i kuturna infrastruktura. Najduže bismo trebali zadržati osjećaj samosvijesti zbog stjecanja naslova i svega što on donosi sa sobom.

* Je li postojeća infrastruktura dovoljna i može podnijeti ovako značajnu titulu ili je potrebno izgraditi nešto novo, odnosno prilagoditi postojeću infrastrukturu potrebama?

– Gradu nisu potrebna megalomanska arhitektonska rješenja u tu svrhu već jednostavna, ali kvalitetna i pristojna mjesta po mjeri građana, onih mlađih i onih starijih.

Postojeća infrastruktura bi se mogla obnoviti i modernizirati. Brojne osječke napuštene stare građevine mogle bi se preurediti i prilagoditi potrebnoj svrsi.

Međutim, mora se pametno ulagati, graditi ono što stvarno gradu treba, a to je prije svega prava koncertna dvorana.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon 2020.?

– Ono što bi trebalo nastaviti u godinama nakon naslova je želja za radom i puna uposlenost, ne samo u kulturi.

Poznato je da je jedan od uvjeta za dobivanje naslova upravo dokaz o održivosti predviđenih aktivnosti u godinama koje slijede nakon naslova, njihova trajnost.

Nadalje, grad bi kroz naslov Europske prijestolnice kuture trebao ostati vjeran europskom kulturnom identitetu, intenzivnoj kulturnoj razmjeni s publikom koja živi za kvalitetne kuturne sadržaje.