Željka Jurković

 Željka Jurković, arhitektica i predsjednica Hrvatske komore arhitekata


Željka Jurković, arhitektica i predsjednica Hrvatske komore arhitekata

Osijek u realnosti nema jasan kulturni koncept

* Kada govorimo o arhitekturi, što vidite kao najveći potencijal Osijeka u kontekstu kandidature za Europsku prijestolnicu kulture?

– Kao najveću komparativnu prednost u odnosu na druge gradove kandidate, vidim kontinuitet naseljavanja ovih prostora od predpovijesti, rimske Murse, srednjovjekovnog i turskog Osijeka pa sve do danas. Svi ti vremenski periodi, i povijesni i sadašnji, ostavili su svoje materijalne (arhitektonske, urbanističke) slojeve kao i nematerijalne kulturne vrijednosti. Mislim da je to koncept na kojem bi Osijek trebao graditi svoju priču grada kulture: tisućljetno boravljenje stanovništva na ovim prostorima koje je ostavilo tragove u arheologiji, arhitekturi, urbanosti…. mješavina povijesnog i suvremenog.

* Na čemu Osijek može graditi svoj kulturni identitet?

– Usprkos deklarativno donešenoj Strategiji kulturnog razvitka grada Osijeka iz 2014. godine mislim da Osijek u realnosti nema jasan kulturni koncept. Budući sam po struci i pozivu arhitekt, mogu reći ono što je evidentno: nebriga za najveću identitetsku vrijednost Osijeka – urbani prostor grada u cjelini, a potom i za najvrijednije dijelove grada kao što su Tvrđa, secesijski potez i blokovi iz perioda Moderne.

Urbanitet grada, njegovi vrijedni povijesni i recentno izgrađeni dijelovi, njegova fizička struktura koja se linearno proteže duž jedne obale Drave… to su uporišna mjesta kulturnog identiteta Osijeka, ono po čemu se Osijek primarno percipira.

Citirati ću Vlastimira Kusika koji je najbolje opisao rečeno: „…postavlja se pitanje, što uopće znači ideja kako je Grad možda kulturni, umjetnički pa i egzistencijalni zavičaj svojim građanima, i kako ga se može, i treba, gledati, čitati i osjećati poput likovne kulture ili zavičajne književnosti? … Imenovano središte kao sintagma Grad, Osječani poznaju i prepoznaju kao sasvim određen prostor, oblikovno i namjenski definiran urbanističkim slogom, arhitekturom, parkovima, prometom …“.

* Kako taj identitet promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Sistemski, promišljeno uz jasno utvrđenu koncepciju, no to se ne čini dovoljno. Naprotiv, vidimo da se Osijek jako loše, gotovo nikako ne pozicionira u širi regionalni i nacionalni prostor u novim okolnostima EU, a prije toga i samostalne RH. Ne pozicionira se u političkom, gospodarskom niti u kulturnom smislu. Gradovi imaju svoje cikluse jačanja i opadanja, to je prirodno, a sadašnji period koji Osijek proživljava je period stagnacije, i to treba otvoreno reći i priznati.

Drugi gradovi u okruženju jačaju na ovaj ili onaj način (Slavonski Brod, Đakovo, Pečuh …), a Osijek u gospodarskom i kulturnom pogledu ostaje po strani.

Naravno da je bitan preduvjet ekonomska i demografska snaga, no to nije jedino bitno. Ne poduzimaju se potrebne mjere za jačanje grada kao ekonomske kategorije, ne daju se olakšice poduzetnicima, Osijek nije privlačan tzv. velikim investitorima, a mali obrti loše posluju ili se zatvaraju. Uz to, kultura, a time i arhitektura se ne percipira kao ekonomska kategorija što ona u razvijenom svijetu jeste. Postoji kulturni turizam, arhitektonski turizam. Recimo, česte fokalne točke tog turizma su muzeji.

* Na koji se način te kulturne vrijednosti trebaju približiti građanima, odnosno što potrebno učiniti da postanu dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Prvenstveno kroz brigu gradskih vlasti za GRAD, za njegov urbanitet, za njegove javne prostore, zelenilo, arhitekturu…. općenito kulturu građenja. Na taj se način šalje jasna poruka građanima, a konkretni realizirani urbanistički i arhitektonski zahvati ostaju u prostoru i trajno doprinose poboljšanju kvalitete života građana. Na taj način podiže se ukupni urbani i kulturni nivo sredine.

Trenutno, najaktivniji čimbenik tog procesa je Sveučilište J. J. Strossmayera, investicijski zahvati u osječkom Kampusu trenutno su jedini zahvati rekonstrukcije grada.

Skoro otvorenje nove zgrade Građevinskog fakulteta, započeta izgradnja Sveučilišne knjižnice… sve su to kapitalni kulturni projekti materijalizirani u iznimno kvalitetnoj arhitekturi. Osim toga, od slijedeće akademske godine na Građevinskom fakultetu otvara se novi preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam.

* Zašto je potrebna jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Možete li reći da one postoje?

– Dijelom postoje, no mi arhitekti smo nedovoljno uključeni u te procese jer se arhitektura i urbanizam nedovoljno shvaćaju kao dio kulture. Osim toga, u odlukama vezanim uz kulturu nema autonomnosti isključivo stručnog odlučivanja.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Već sam ranije naglasila: nebriga za urbane i arhitektonske vrijednosti GRADA. To je nešto što svakodnevno utječe na kvalitetu života građana. Tu spada i građenje grada i održavanje grada.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Osijek bi mogao i puno dobiti i puno izgubiti. Ukoliko dobijemo titulu, sve aktivnosti se trebaju odradi savršeno i na vrijeme, a ukoliko se ne odrade sve se vraća kao bumerang.

Osobno mislim da Osijek trenutno nema potencijala, prvenstveno ekonomskog, za sve ono što biti gradom kulture za sobom nosi.

Vjerojatno sam jedna od rijetkih koja upozorava na naš realitet i na sve organizacijske i financijske obaveze koje proizlaze iz titule Europske prijestolnice kulture.

* Trebaju li Osijeku veliki infrastrukturni projekti ili treba ulagati u programe u postojećim objektima?

– Nema nikakve opravdanosti širiti grad na neizgrađena područja nego je ekonomski isplativije i urbanistički prihvatljivije rekonstruirati grad unutar njegovog zauzetog teritorija. To rade i bogatije države i bogatiji gradovi od nas.

Osijek ima dovoljno prostora i kapaciteta unutar svoje izgrađene strukture i za prihvat novih namjena i za prihvat bar novih 20.000 stanovnika.

No, trendovi su drugačiji: grad se prazni i prostorno i demografski. Nedavno je jedna naša sugrađanka točno dijagnosticirala stanje: Osijek izgleda kao da ima četrdeset, a ne devedeset tisuća stanovnika.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon 2020.?

– Nadam se novi Muzej suvremene umjetnosti na obalama Drave, Muzej tehnike recimo u Kožari, te novi suvremeno oblikovani park uz Dravu. Kad bismo to napravili u sklopu titule prijestolnice kulture to bi bila trajna vrijednost za grad, ono što ostaje budućim generacijama.