Tihomir Živić

doc. dr. sc. Tihomir Živić, Erasmus koordinator Odjela za kulturologiju

doc. dr. sc. Tihomir Živić, Erasmus koordinator Odjela za kulturologiju

Tvrđu vidim kao pretežitu „četvrt sveučilištaraca“ koji razbuđuju tu pomalo uspavanu ljepoticu

* Na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera osoba ste zadužena za studente, nastavnike i nenastavno osoblje koje u okviru programa razmjene Erasmus+ boravi u Osijeku. Koliko je ta razmjena značajna i koliko ona može doprinijeti kandidaturi i tituli grada Osijeka kao Europske prijestolnice kulture?

– Točno, na Odjelu za kulturologiju imenovan sam koordinatorom studentske, nastavničke i nenastavničke mobilnosti u okviru programa Erasmus+, a i sam sam ranije više puta sudjelovao u sličnim programima kao bivši fulbrightovac i erasmusovac. Posve ste u pravu kad tvrdite da je značenje takvih dolaznih i odlaznih mobilnosti vrlo veliko, kako za naš mladi interdisciplinarni Odjel tako i za Sveučilište u cjelini, a vjerujem da i te aktivnosti mogu doprinijeti već uloženim naporima glede kandidature grada Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

Naime, bitno je znati ne samo kako sami sagledavamo sebe nego i kako nas vide drugi, naši posjetitelji. Korisno je stoga učiti iz njihovih iskustava i poslušati njihove savjete, koji su u pravilu vrlo dobronamjerni.

Uz izvrsnu suradnju s matičnom sveučilišnom Službom za međunarodnu i međusveučilišnu suradnju, i na Odjelu uvijek nastojimo da dolazne studente i nastavnike što više involviramo i u gradska kulturalna zbivanja, kako bi oni od naših gostiju i turista postali i naši prijatelji i promicatelji. Takvim odnosom međusobno se educiramo, oplemenjujemo i stalno učimo jedni od drugih…

Uz to, valja znati da je Republika Hrvatska otpočela svoju šestu godinu uspješnog sudjelovanja u programu Erasmus. Štoviše, sad se već jasno ocrtavaju rezultati takve visokoobrazovne internacionalizacije, a ono što posebno raduje jest činjenica da raste upravo broj studenata u dolaznoj mobilnosti. Takve je trendove počeo bilježiti i naš Odjel. To su kvalitetni i profesionalni mladi ljudi, puni elana, ideja, menadžerske kreativnosti i organizacijskih potencijala, koji ponekad i sami dolaze iz europskih sredina koje su netom bile euoropske kulturalne prijestolnice. U tom segmentu njihove participacije u kandidacijskim aktivnostima, u njihovoj fleksibilnosti i spremnosti na timski projektni rad u području kreativnih kulturalnih industrija, poglavito u smislu stvaranja nove gradske kulturalne ponude, sadržaja i usluga, vidim i najveće sinergijske mogućnosti koje možemo iskoristiti pri kandidaturi. Oni mogu postati taj most, naši ambasadori, emisari, medijatori!

* Studenti sudjeuju u istraživanju i realizaciji projekta kulturno-turističke revitalizacije osječke Tvrđe „Festung Hotel“. O kakvom se točno istraživanju radi i tko u njemu sudjeluje?

– Barokna Tvrđa neprocjenjivi je dio osječke arhitektonske baštine. Iz nje je kretao essekerski kulturni život, u njoj su održavane prve kazališne predstave, u njoj su položeni temelji osječkog školstva… Otkrivaju to sve više i putnici s cruisera, koji nezaobilazno svraćaju u nju tijekom svojih proputovanja, interesiraju se za njezine istitucije i drugi namjernici u sve većem broju… Manifestacijama poput Osječkog ljeta kulture, Adventa u Tvrđi i sličnim ona već jest na dobrom putu svoje (pot)pun(ij)e sociokulturne i turizmološke revitalizacije.

Ipak, držim da je Tvrđu potrebno sagledavati integralnije, ne samo kao historiografsku i geografsku datost austrijske barokne utvrde.

Ono što je potrebno, a što mi se čini da ovaj koristan projekt kao svoju intencijsku komponentu ima, jest istražiti, harmonizirati i naposljetku sintetizirati tu postojeću ponudu u dodatnu, novostvorenu vrijednost, primjereniju 21. stoljeću.

To onda podrazumijeva uspostavu nepostojećih obrta i ugostiteljskih recepcijskih sadržaja, odnosno onih koji bi nadilazili osnovnu ponudu sadašnjih barova, kafića ili restorana, te adaptaciju smještajnih kapaciteta, poglavito onih namijenjenih sveučilištarcima i mladeži, koji i jesu najčešći današnji tvrđavski korisnici. I na kraju, posebno je pohvalno što je projektno polazište ispitivanje javnog mnijenja o potrebnim promjenama i simbioza stanovništva s tim intervencijama.

Drago mi je da naši gostujući erasmusovci, Poljaci Katarzyna Dylewska i Michał Kucharski te Latvijka Katrīna Upatnice, na naš poticaj u njemu sudjeluju!

* Kakve prednosti može donijeti suradnja inozemnih studenata na razmjeni u ovakvim istraživanjima i projektima?

– Ako sagledavamo prednosti uključivanja inozemnih razmjenskih studenata u projekte poput Festung Hotela i sličnih istraživanja i nastojanja, onda svakako valja uzeti u obzir činjenicu da im upravo njihovo sudjelovanje daje tu prepoznatljivu internacionalnu sveučilišnu dimenziju, kontaktibilnost, perspektivnost i notu moguće atraktivne eksportne prezentacije. Svakako, oni donose i vlastita iskustva i dobar poduzetni duh, te omogućuju komparativnost, u ovom slučaju s uspješnom kulturno-turističkom revitalizacijom sličnih gradskih četvrti u Europi.

Financijski i infrastrukturno gledano, sviđa mi se i ideja moguće profitabilnosti ovog projekta, budući da bi ju lokalno tvrđavsko stanovništvo, pa i ono starije dobi, moglo prihvatiti i zaista iznajmljivati svoje postojeće stambene kapacitete, čime bi bio utržen i dodatan prihod.

* Kakav je potencijal osječke Tvrđe kada govorimo o kandidaturi za titulu Europske prijestolnice kulture?

– Ako ga ispravno iskoristimo i kolektivno motiviramo sve kandidacijske dionike, držim racionalnim vjerovati da je tvrđavski potencijal vrlo značajan. Kako sam ranije naglasio, tu je Rektorat osječkog Sveučilišta kao srce znanstvene i umjetničke aktivnosti, tu su gimnazije i Glazbena škola, tu je Muzej Slavonije kao čuvar baštine, tu je Gradsko poglavarstvo i druge institucije, tu su prekrasni, jedinstveni novouređeni prostori uz Bastion, tu su parkovi i taj posebni šarm starine prožete vibracijama mladosti koji drugi dijelovi grada nemaju… No sama povijesnost Tvrđe već je prepoznata i kao takva valorizirana, pa ju upravo ovakvim kreativnim kulturalnim i turističkim intervencijama te alternativnim pristupima valja osuvremeniti i približiti suvremenim posjetiteljima.

* S kojim se drugim europskim gradovima može usporediti stanje današnje Tvrđe i njezine mogućnosti koje bi bile iskorištene revitalizacijom?

– Upravo sam od naših dolaznih erasmusovaca saznao o usporedivosti osječke Tvrđe s nekim europskim prijestolnicama koje još nisam imao prigodu posjetiti, primjerice s Poznanjom i Rigom. Spomenuo bih međutim vrlo uspješnu kulturalno-turističku revitalizaciju povijesne jezgre mađarskog Györa i njezinu integraciju i interpolaciju s osuvremenjenim kampusom tamošnjeg Sveučilišta Istvána Széchenyija, na kojem sam boravio upravo u sklopu programa Erasmus. Taj je grad 1989. dobio europsku nagradu za svoju revitalizaciju, a sad ga pripremaju za Europski mladeški olimpijski festival (European Youth Olympic Festival, EYOF), koji će biti održan iduće godine!

* Vidite li Tvrđu kao studentsku četvrt, o čemu je za „Oskulturu“ govorio prof. dr. sc. Zlatko Kramarić? Kako se ona uklapa u projekt „Festung Hotel“ i uključivanje stanovništva kao aktivnog dionika u oživljavanju ovog dijela grada? Ima li u stapanju tih dviju ideja prostora za disperzivni studentski dom, u kojem bi dio funkcija bio centraliziran a dio raspršen u privatne smještajne jedinice?

– Da, Tvrđu također vidim kao pretežitu „četvrt sveučilištaraca“, koji razbuđuju tu pomalo uspavanu ljepoticu… Dapače, Tvrđa je to na neki način stoljećima i bila, od Strossmayerovih nastojanja s osnutkom sjemeništa pa sve do uspostave osječkog Sveučilišta i djelovanja nekih od njegovih fakulteta upravo ovdje.

Uz dobru racionalu, „Festung Hotel“ ni ideja „disperzivnog dormitorija“ ne bi remetili nego bi dapače osnažili već postojeću spregu lokalnih stanara sa srednjoškolcima, studentima i turistima, kojih srećom ima sve više.

* Što vidite kao najveću prepreku na koju bismo mogli naići u rješavanju ovog problema?

– Problem slojevite kulturalne i turističke revitalizacije tradicijske barokne jezgre poput osječke Tvđe jest kompleksan te financijski i vremenski dosta zahtjevan, pa smatram da ga tako treba i opservirati.

Tvrđa može, uz primjerene intervencije, doista jednog dana postati umanjeni „osječki Heidelberg“, dakle dinamična, pulsirajuća četvrt s raznovrsnim obrtničkim i ugostiteljskim sadržajima za posjetitelje svih uzrasta, dostupnima 24 sata.

Upravo tu i vidim eventualnu prepreku, naravno samo onda ako bi bio učinjen namjerni previd, pa bi iz perspektive bili izuzeti pojedini segmenti ciljne projektne populacije: revitalizacija Tvrđe ne smije značiti da ju pretvaramo isključivo u bučnu mladešku oazu!

* Što prepoznajete kao kulturni identitet grada Osijeka? Možemo li ga pronaći i u razmjeni studenata, ako uzmemo u obzir i njegovu ulogu raskrižja europskih putova od prapovijesti do danas?

– U Vašem se pitanju u dobroj mjeri krije i odgovor: činjenica da je Osijek vjekovno pozicioniran na tromeđi s Bosnom i Hercegovinom, Mađarskom i Srbijom jest dio njegova ne samo geopolitičkog već svakako i kulturalnog nasljeđa. Osijek je oduvijek bio gostoljubiv, otvoren grad… Naši gostujući erasmusovci te su interkulturalnosti i multietničnosti svakako svjesni!