Sanja Lončar – Vicković

Sanja Lončar – Vicković, arhitektica i izvanredna profesorica Građevinskog fakulteta Osijek

U žarištu kandidature bi mogla biti tema kontinuiteta naseljavanja ovog prostora i mogla bi se vizualizirati kao biciklistička- pješačka-plovna ruta s inkorporacijom lokaliteta iz različitih razdoblja

* Osijek baštini veliko graditeljsko nasljeđe, počevši od Tvrđe, preko industrijske arhitekture pa do arhitektonskih zahvata unazad nekoliko godina. Što bi, prema vama, trebalo biti u fokusu kada govorimo o kandidaturi Osijeka za titulu Europska prijestolnica kulture?

– Prvo bih željela napomenuti da odgovore na sva ova pitanja ne može pružiti niti jedan pojedinac – potreban je napor više struka, kao i participacija šire javnosti kako bi se definirale kompleksne i međusobno raznovrsne teme kao što su upotreba postojeće infrastrukture za potrebe kulture ili kulturna politika ili promocija kulture na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini!

Moji odgovor odrazit će moju vizuru osječke kulture, arhitekture i nasljeđa – viziju koja odražava znanje u području tradicijske ruralne i industrijske arhitekture te dugogodišnji rad na Sveučilištu.

Da se vratimo na prvo pitanje.

U žarištu bi mogla biti tema kontinuiteta naseljavanja ovog prostora – prapovijest, Mursa, Srednji vijek, Tvrđa i stvaranje Gornjeg i Donjeg grada, secesija, 20. i 21. stoljeće – koja odražava europski pristup održivosti i recikliranja lokaliteta i materijala.

U centralnu temu održivosti i kontinuiteta mogu biti uključene i urbane transformacije od vojnog preko industrijskog do sveučilišnog grada te odnos grada i okoline.

* Na koji bi se način postojeća infrastruktura, odnosno arhitektonska baština mogla iskoristiti za kulturne sadržaje, a kako bi Osijek opravdao ovu laskavu titulu?

– Tema (kulturnog, urbanog…) kontinuiteta mogla bi se vizualizirati kao biciklistička- pješačka-plovna ruta koja bi inkorporirala lokalitete/građevine iz različitih razdoblja koji bi se – dijelom ili u cijelosti – iskoristili za ciljane kulturne i turističke sadržaje. Sadržaje je potrebno definirati u širokoj diskusiji stručne javnosti i građana Osijeka.

* Smatrate li da je potrebno izgraditi dodatnu infrastrukuturu, u slučaju da Osijek ponese titulu?

– Da, ali –opet – ciljanu i samoodrživu i nakon završetka projekta.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Vidljivost i prepoznatljivost grada i regije, financije, inovativnost i impuls za razvoj kulturne scene, podizanje značaja i važnosti kulture u razvoju grada, diferenciranje održivih kulturnih i gospodarskih aktivnosti kojima bi se nastavilo i nakon završetka projekta. Poznato je da su neki gradovi koji su ponijeli tu titulu završili s velikim financijskim gubitcima zbog preambicioznih i nerealnih investicija koje se po završetku projekta nisu mogle samofinancirati.

* Što prepoznajete kao osječki kulturni identitet? Je li on kao takav prepoznat i izvan granica Osijeka?

– Tvrđa i secesija su dva najprepoznatljivija (arhitektonska) lica Osijeka. Smatram da Osijek treba dodatno istaknuti industrijsku graditeljsku povijest kao i seosku arhitekturu od blata i zemlje koja okružuje naš grad.

* Na koji ga je način potrebno promicati, na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Za promociju treba angažirati stručnjake – stručnjake za promociju!

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Ne znam dovoljno o tome, ali za jasnu kulturnu politiku potrebno je definirati fleksibilnu strategiju razvoja kulture, oslonjenu na stvarne analize i mogućnosti potpore tih aktivnosti.

Također, važna je participacija šire javnosti koja bi utjecala na formiranje vizije kulture u nekom idućem razdoblju… jer održivo je ono što građani žele i razumiju, a ne ono što je nametnuto i udaljeno od zajednice.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Ne znam, ali postoji nekoliko pitanja koja bi mogli raspraviti i doći do odgovora na ovo pitanje! Je li istina da se „prava“ kultura rađa samo u lošim uvjetima, bez dovoljno novca i potpore? Da se u jako dobrim okolnostima stvara „mlaka“, izbijeljena i higijenizirana kultura? Ako je tako, osječka kulturna scena ne bi trebala imati problema. Također, je li za inovativnu kulturu potrebna sloboda i „nerazumijevanje“ javnosti i kako to uskladiti s participacijom zajednice?

Kako iskoristiti veliku akademsku zajednicu u definiranju i ostvarivanju jake kulturne scene? Kako studente Umjetničke akademije uključiti (više od stupnja u kojem su danas uključeni) u razvoj osječke kulture?

Kakav odnos uspostaviti između (potpore) velikih kulturnih subjekata kao što su HNK, muzeji, galerije i razvoja malih, inicijalnih kulturnih projekata? Kako iskoristiti napuštene industrijske lokacije za kulturne sadržaje? Kako upotrijebiti znanja i iskustva drugih gradova i regija u i izvan Hrvatske za rješavanje različitih scenarija razvoja kulture u Osijeku?