Miroslav Pavlinić

Miroslav Pavlinić, arhitekt

Miroslav Pavlinić, arhitekt

Većina arhitektonskih objekata suvremene arhitekture, a i ona sama nije prepoznata kao neka posebna kulturna vrijednost u našem gradu

* Osijek svoj identitet pronalazi u bogatoj secesijskoj arhitekturi, ali i drugoj arhitektonskoj baštini. Što biste izdvojili kao najznačajnija postignuća koja predstavljaju identitet Osijeka?

– Ako govorimo o arhitektonskoj baštini vrlo je značajno naglasiti osječku urbanističku baštinu, obzirom da se pod općim pojmom „arhitektura“ mora podrazumijevati i „urbanizam“, tj. stariji pojam koji se odnosi na ukupno planiranje i izgradnju grada.

Osijek je u urbanističkom smislu izrazito poseban obzirom na svoju osnovnu karakteristiku da je izgrađen na rijeci Dravi, ali praktično samo na jednoj strani rijeke.

Velika većina gradova koji su izgrađeni na rijekama imaju rijeke kroz ili uz svoju povijesnu jezgru; s centrom i povijesnom jezgrom uz rijeku ih ima jako malo. Naravno da je takvo specifično organiziranje i oblikovanje Osijeka posljedica činjenice da je sjeverna, baranjska obala rijeke Drave oduvijek bila močvarno i, za izgradnju, vrlo nepovoljno područje, ali tako je nastao urbanistički vrlo poseban grad.Druga urbanistička karakteristika Osijeka je da je on longitudinalni grad, tj. grad razvučen u smjeru istok-zapad uz rijeku Dravu, što je posljedica povijesnih okolnosti da je Osijek nastao zapravo od tri naselja: Gornjeg grada, Tvrđe i Donjeg grada, a što se još i danas može iščitati iz njegove ukupne urbane slike.

Od urbanističke baštine koju treba istaknuti kao temelj njegova identiteta, uz poznate cjeline kao što su Tvrđa i potez secesijskih kuća u Europskoj aveniji, istaknuo bih šetalište Promenadu uz rijeku Dravu, koja unatoč ne baš vrhunskih detalja svoga uređenja predstavlja izvanrednu i od svih građana i gostiju prepoznatu vizuelnu i sadržajnu vrijednost Grada na Dravi, čiji je autor arhitekt Radovan Miščević za to rješenje dobio nagradu na izložbi u Barceloni. Posebno bih spomenuo i vrlo značajan urbanistički i arhitektonski potez modernističkih objekata u Keršovanijevoj ulici (posebno njegova zapadna strana).

Od pojedinačnih objekata, uz opće poznate objekte povijesne arhitekture, iz razdoblja moderne i suvremene arhitekture kao posebno značajne bih spomenuo: Dom zdravlja (arhitekti Bela Auer i Zvonimir Vrkljan), kino „Europa“ (arhitekt Ljudevit Pelzer), nekoliko uglovnih stambenih zgrada u Vukovarskoj ulici (arhitekt Josip Tešija), kompleks radioničkih objekata i dispečerski centar „Elektroslavonije“ na Zelenom polju (arhitekt Boris Krstulović), robna kuća „Supermarket“ (arhitekt Milan Mihelič), Studentski centar (arhitekt Milan Mitevski), pješački viseći most preko Drave (nije mi poznat autor), te recentnu arhitekturu: poslovni objekt TDR na Čepinskoj cesti (arhitekt Branko Kincl), poslovno-trgovački centar „Esseker centar“ (arhitekti  Davor Katušić i dr.), sportska dvorana „Gradski vrt“ (arhitekti Boris Koružnjak i Gordana Domić), pješački nathodnik kod Glavnog kolodvora (arhitekti Branimir Kljajić i Goran Jagić), te novi autobusni kolodvor (arhitekti Predrag i Bruno Rechner).
Tome treba dodati i nekoliko urbanih intervencija-javnih prostora u centru grada: trg Ante Starčevića (arhitekti Željka Jurković i Oliver Grigić), spomen-obilježje stradalnicima Domovinskog rata (arhitekti Koraljka Brebrić, Mirko Buvinić, Maja Furlan-Zimmermann i Siniša Glušica+Sabina Majdandžić), te Trg slobode (arhitekti Predrag i Bruno Rechner).

* Jesu li Osječani svjesni te baštine? Na koji način te kulturne vrijednosti mogu postati dijelom njihovog svakodnevnog života?

– Mislim da su arhitektonske vrijednosti povijesne baštine, uključivo sa secesijom, neosporno prihvaćene od velike većine Osječana. Pa i osječku Promenadu i nekadašnji „Supermarket“ su sigurno građani prihvatili kao sadržaj, ali i kao suvremenu arhitekturu.

Ali većina arhitektonskih objekata suvremene arhitekture, a i ona sama nije prepoznata kao neka posebna kulturna vrijednost, kao nešto što oblikuje i definira suvremeni život u našem gradu.

Vjerujem da će se ta arhitektura vremenom svakako prihvatiti, paralelno s prihvaćanjem objekata suvremene arhitekture kroz njihovu funkcionalnost u svakodnevnom životu. Vremenom će građani spoznati što je u suvremenoj arhitekturi vrijedno za razliku od onoga što nije dobro. Tome bi moglo značajno doprinijeti i djelovanje samih arhitekata na pojašnjavanju široj javnosti koje su značajke i vrijednosti suvremene arhitekture.

* Ukoliko postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture, a koji se očitava na arhitekturi, a onda možda i u drugim segmentima kulture?

– Suvremena arhitektura se apsolutno ne prepoznaje kao značajna djelatnost za život u Gradu, a kao sastavnica kulturnih djelatnosti i kulturna vrijednost gotovo da ne postoji.
Najbolji dokaz tome je činjenica da u dokumentu „STRATEGIJA KULTURNOG RAZVITKA GRADA OSIJEKA 2014.-2020“ suvremena arhitektura nema. Obuhvaćena je arhitektonska baština (do uključivo „secesije“) i institucije koje se njom bave, ali suvremena i recentna arhitektura u Gradu kao da je „pala s Marsa“, kao da nastaje slučajno, da ne postoje vrijednosti koje su nastale djelovanjem suvremenih arhitekata.

Ako je nešto od suvremene arhitekture javno značajnije komentirano u zadnje vrijeme obično je krajnje negativno (primjer tzv. „radijatora“, tj. spomen-obilježja stradalnicima Domovinskog rata), sve je doživljeno kao hrpa željeza ili betona. Naravno da je to krivo i da odražava određenu  nekulturu ili barem nedovoljnu informiranost o tome gdje se danas nalazi suvremena arhitektura.

Ovo se sve odnosi na arhitekturu, a općenito moglo bi se reći da se u Gradu osjeća odsustvo vođenja ukupne kulturne politike, da se sve svodi (i pravda) na kroničnom nedostatku novca. U Gradu se ne osjeća klima da je kultura, u svim svojim pojavnim oblicima, pretpostavka kvalitetnog života u Gradu. Govori se o materijalnom, o gospodarstvu, na tome sve počinje i završava, a oni su samo pretpostavke za kvalitetni i sadržajni život svih građana.

* Na koji biste način promicali i zaštitili kulturni identitet Osijeka na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Nužno je prethodno preciznije i sveobuhvatnije definirati što je kulturni identitet Grada. Bilo je nekih pokušaja ranije („brendiranje Grada“), ali to bi trebalo biti mnogo ozbiljnije i sveobuhvatnije.

Mišljenja sam da je potrebno organizirati ozbiljan skup svih mislećih ljudi iz osječke kulture, ali i iz gospodarstva i svih ostalih zainteresiranih s temom promišljanja i ozbiljnog valoriziranja svih vrijednosti Grada, definiranja najznačajnijih gradskih brendova, ali i smjerova kojim Grad treba dalje ići u svojoj budućnosti.

U organizaciji takvog skupa treba poticati da se na njega odazovu svi koji imaju što dobronamjerno i kvalitetno reći o temi razvoja i budućnosti Grada.
Temeljem izraženih ocjena, ideja i prijedloga s takvog skupa mogli bi se donijeti kvalitetni zaključci i utvrditi podloga za vođenje ukupne politike razvoja Grada, a u okviru toga i unapređenje kulturne politike.
A to bi bio najjači instrument za smislenu politiku razvoja Grada i istovremeno i podloga za promicanje identiteta Osijeka kao organiziranog i samosvjesnog grada.

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka, a koja može pridonijeti ostvarenju titule Europska prijestolnica kulture?

– Na žalost, skeptičan sam prema izboru grada Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture.

Iz informacija koje su prisutne u javnosti o pripremama u gradovima  Hrvatskoj koji su  potencijalni kandidati za tu prijestolnicu, ne vidim na osnovu kojih argumenata neki u osječkoj javnosti gaje optimizam.

Prije svega zbog do sada nedovoljno obrađenih kulturnih i ostalih vrijednosti našeg grada koje bi bile konkurentne u odnosu na druge kandidate, ali i odsustva kvalitetnih organizacijskih i programskih pretpostavki da bi se oblikovao kvalitetan koncept  naše kandidature, ali i onoga što bi se za tu prigodu u Gradu realiziralo.
Samo se nabacuju neke parcijalne ideje (revitalizacija nekih industrijski objekata, Kožare i sl.) i ozbiljno se računa na sentimentalnu komponentu (kao mi smo stradali u ratu), što mislim da je neukusno.

Pogledajmo što su već odavno učinili npr. u Rijeci; formirali su ozbiljan interdisciplinarni tim s jakim osobama, utvrdili osnovni koncept (temeljen na velikom projektu uređenja u bivšem industrijskom kompleksu „Rikard Benčić“).

Naravno, cijelu priču značajno otežava i teška gospodarska situacija u Zemlji i Gradu, jer u taj projekt sasvim sigurno treba dosta i uložiti. Pogledajmo što su napravili prethodnici, samo arhitektonski objekti: Graz 2003.god. („Kunsthaus“, otok na Muri, „Uhrthurm“), Pečuh 2011.god. (kulturni kompleks bivše tvornice „Zsolnai“, županijska biblioteka, koncertna dvorana).

* Što će Osijek dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje nam sve prednosti može donijeti?

– Ako bi ipak Osijek dobio ovu prestižnu titulu, što bih ja jako želio, to se ne bi smjelo doživjeti samo kao priliku da se izvuku novci iz Europe.

Bilo bi nužno definirati one projekte koji bi trajno doprinosili kvaliteti života i ljepoti i uređenosti našeg grada, a istovremeno bili realno ostvarivi. Korist bi svakako bila velika i trajna, pod uvjetom da se ipak uspije definirati kvalitetne projekte. Znači, realizacija tih projekata trebala bi biti zapravo realizacija naših stvarnih kulturnih potreba; ovaj puta u funkciji i velike promocije Osijeka u Europi.

Otprilike kao što ulazak Hrvatske u Europsku uniju nije sam sebi svrha, nego taj ulazak znači podizanje standarda življenja po pravilima razvijenih država Europe. To nam treba zapravo neovisno da li jesmo ili nismo u Europi, ali ulaz u Europu nas sada i službeno obvezuje da prihvaćamo više standarde u svim segmentima našeg organiziranja i funkcioniranja.

* U slučaju da zaista postanemo Europskom prijestolnicom kulture, na raspolaganju će nam biti milijuni eura. Što prema vama u Osijeku treba izgraditi, obnoviti ili koje programe pokrenuti kako bismo opravdali tu titulu?

– Opet moram naglasiti da uz europske milijune i mi moramo uložiti značajna sredstva.
Naročito treba upozoriti da treba shvatiti da eventualni novi objekti nisu samo trošak njihove izgradnje. Treba predvidjeti značajna sredstva za njihovo daljnje funkcioniranje: znači sredstva za njihove programe, za njihove troškove, za zaposlene i sl. Fantastično je što su od objekata izgradili u Pečuhu; ali koji su to daljnji troškovi današnjeg funkcioniranja tih objekata? Koliko dodatno zaposlenih, troškova…

Ako bi se naše ambicije ostvarile, što bi značilo da smo ipak uspjeli definirati konkurentan koncept i program našeg nastupa kao Prijestolnica kulture, moji bi prijedlozi bili da bi svakako trebali osnovati i izgraditi Galeriju suvremene umjetnosti.

Znam za ambiciju MLU da u dvorištu izgradi poseban izložbeni paviljon za tu svrhu. Ali obzirom da se bivša galerija sada definirala kao muzej, mislim da bi bolje rješenje bilo osnivanje posebne galerije. Pri tome razmišljam o ideji, koja se bazira na svojevremenoj informaciji da se Studentski centar želi iseliti iz svoga objekta u novi Studentski dom, da se u tom objektu uredi Galerija suvremene umjetnosti. Kao arhitekt uvjeren sam da je taj objekt idealan za namjenu galerije; središnji prostor sadašnjeg restorana je idealan za skulpture (ima veliku visinu), a velike površine i duljine hodnika su idealni za slikarske radove.

Također, mislim da bi bilo dobro izgraditi ili urediti Tehnički muzej. Ili još bolje Tehničko-tehnološki muzej; znači proširena funkcija tehničkog muzeja. Obzirom na značaj Osijeka u razvoju industrije početkom prošlog stoljeća sigurno bi se našlo dovoljno izložaka za tu namjenu.

Da li taj muzej urediti u nekim od napuštenih objekata osječke industrijske arhitekture ili koji su planirani za preseljenje (Kožara, Šibicara Drava, OLT, Šećerana, Remiza GPP-a i dr.) trebalo bi odlučiti temeljem elaborata kojim bi se analiziralo i valoriziralo osječko industrijsko nasljeđe (o čemu sam govorio i zalagao se još prije 20-ak godina).

Organizacijski i neovisno o uspjehu u kandidaturi za Prijestolnicu, mislim da bi u Osijeku trebalo osnovati Centar za kulturu, kao posebnu gradsku instituciju koja bi trebala voditi i organizirati osječku kulturu.

Znam da to i po nazivu i po sadržaju „miriši“ na bivši sustav, ali potrebno je sve pojedinačne napore u Gradu, koji su često i hvalevrijedni, objediniti i koordinirati u interesu unapređenja kulturnog života u Gradu.
To možda i nije najznačajnije, ali prečesto se u Gradu preklapaju u istom danu po dvije, pa i tri značajne kulturne aktivnosti amo zato što o tome nitko ne vodi računa. A i djelovanje postojećih kulturnih institucija u Gradu su često nepotrebno suprostavljene, one bi se morale kvalitetno nadopunjavati u interesu ukupne osječke kulture, a i njih samih.

*Što Osijeku treba ostati nakon godine u kojoj  ćemo biti Europskom prijestolnicom kulture?

– Osim objekata koji bi se izgradili i ostalih kulturnih programa koji bi se proveli, ostao bi određeni zamah kulturnih aktivnosti u Gradu, ali i podignuta razina svijesti građana i Grada o značaju kulture u svakodnevnom životu. Stvorio bi se i dobar kadrovski temelj u većem broju osposobljenih pojedinaca za djelovanje na programima u kulturi. Unaprijedio bi se i rad postojećih institucija službene kulture, ali i pojedinih udruga i tijela uprave.

* Koja je vaša uloga u svemu tome? Kako vi osobno možete unaprijediti kulturu grada? Kakvi su vaši planovi u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Obzirom da arhitektura u našem gradu nije na nekoj cijeni (kako je ranije rečeno), moj se doprinos svodi na povremen nastup na lokalnim medijima (STV, OSTV, Glas Slavonije) i pojašnjavanju nekih aktualnih pitanja iz domena arhitekture i promoviranje suvremene arhitekture. Također, neke konkretne aktivnosti na afirmaciji i zaštiti osječke moderne arhitekture (izložba s prikazom objekata iz tog perioda razvoja arhitekture, te tribina na temu zaštite te arhitekture), a koje smo provodili kroz djelovanje našeg Društva arhitekata grada Osijeka (DAO), možda su malo doprinjele da se u našoj javnosti ipak nešto više zna o arhitekturi, naročito modernoj i suvremenoj. Pa i studija o osječkom arhitektu Ljudevitu Pelzeru, aktivnom uoči II. svjetskog rata na išla je na dobar prijem u stručnoj i znanstvenoj javnosti.

Inicijativa od prije 10-ak godina kojom sam pokrenuo preko DAO-a rad osnivanju Arhitektonskog fakulteta u Osijeku imala je dvojaki cilj: s jedne strane na školovanju arhitektonskih kadrova koji bi po završetku u većem broju ostajali u Osijeku i popunjavali radna mjesta primjerena za arhitekte (a ne kao što to danas popunjavaju građevinari, pa i druge neadekvatne struke), i drugo, da se kroz djelovanje Arhitektonskog fakulteta u Gradu i njegovih nastavnika i studenata počne govoriti i djelovati na planu unapređenja izgradnje, uređenja i oblikovanja Grada.

Danas se na toj ideji još radi na Sveučilištu; treba se nadati da bi uskoro moglo doći i do realizacije. A mislim da je to vrlo bitno i za osječku kulturu. Pa makar suvremene arhitekture nema u „Strategiji kulturnog razvitka….“

Join the conversation! 1 Comment

  1. Kultura Je, po meni, sinteza vjere, znanosti I umjetnosti, a imam osjecaj da ljudi koji rade na kandidaturi za epk2020 su otudjeni od ovakvog poimanja. Vrijeme prolazi I medju ljudima, posebno studenti(ca)ma se ne vidi motiviranost za ukljucivanje. Zadnji Je cas da se nadju nadbiskup Djuro, rektor Turkalj, vodeci ljudi kulturnih institucija I gradonacelnik Vrkic I omoguce SINHRONIZACIJU osjecaja, misli, rijeci I dijela, Te da 10.2.2016. zavlada pobjednicka atmosfera, a ne tuga, ljutnja I druge negativne emocije.
    Miroslav Pavlinic Je Epk2020 komentirao iz “krivih” uglova (zgrade I novci), a buduci ga dobro poznajem mogao Je ugraditi svoj moralni, intelektualni I socijalni potencijal, koji Je neosporan.
    Kod drugih u gradu Te su dimenzije slabije I ne zelim dirati zabokrecinu, zbog koje nam se moze dogoditi da propustimo sansu.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s