Danijela Lovoković

Danijela Lovoković, pročelnica Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode Osječko-baranjske županije

Danijela Lovoković, pročelnica Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode Osječko-baranjske županije

Bojim se da olako gubimo dijelove naše esekerske tradicije i da ćemo je morati ponovo zaslužiti

* Osijek je bogat arhitektonskom baštinom iz svih svojih razdoblja. Je li taj kulturni potencijal prepoznat i dovoljno iskorišten? Što biste još istaknuli kao potencijal kulturne djelatnosti Osijeka?

– Velik dio osječke arhitektonske povijesti je sačuvan, ali manjim dijelom obnovljen. Možda i zbog toga što kulturni potencijal Osijeka nije poznat široj javnosti i time nedovoljno iskorišten. Mislim da je problem u nama samima i našem mentalitetu. Suviše smo tihi i samozatajni, ne hvalimo se dovoljno i nismo glasni. Kako će netko znati da postojimo i koje vrijednosti skriva naše gradsko tkivo? Naši su potencijali u obnovi i prezentaciji naše kulturne, prvenstveno graditeljske, baštine.

Baština nije samo Tvrđa i secesija, Osijek je bogat modernom, ima jedinstveni urbanizam, park prirode na pješačkoj udaljenosti od središta grada…

Da, kulturni turizam, koji je sada u neviđenom zamahu, treba doći u Osijek jer smo mi još uvijek „neotkriveni“, globalizacija nas nije pregazila. Europski mali grad u kojem imate svu udobnost modernog čovjeka, naviku mirnog življenja, ali i dovoljno sadržaja zanimljivih prosječnom turistu. Naš grad ne može nuditi samo dobru hranu i noćenje, već i užitak opere u nacionalnom kazalištu, organizirani posjet muzejima i galerijama, vožnje Dravom, avanture Kopačkog rita… puno toga što drugi nemaju. Nitko nema prava kulturu i kulturnu djelatnost tretirati kao zabavu dokonih ljudi. Kultura je naš identitet, bez kulture ne postojimo.

* Na što se trebamo fokusirati kada govorimo o kulturnom identitetu Osijeka? Što je izvan Osijeka prepoznato kao njegov kulturni identitet?

– Osijek je građen s mnogo ljubavi, mjere i smisla za lijepo. Gradili su ga naši preci, zadužili su nas da na njihovim postulatima nastavimo graditi i mi, poštujući tradiciju. Na žalost, izvan Osijeka, o Osijeku pričaju na dva drugačija načina: oni koji nisu bili u Osijeku, pričaju isključivo o slavonskim specijalitetima, dok oni koji su Osijek posjetili (i od tada ga posjećuju stalno), govore i o dobroj hrani ali s puno većim oduševljenjem o gradskim građevinama, dobrodušnosti ljudi, atmosferi ležernosti i ljubavi koju Osječani imaju prema svome gradu.

Bez razlike, Tvrđu svi smatraju zapostavljenim potencijalom.

Najčešće riječi koje su mi prilikom posjeta Osijeku upućivali kolege arhitekti iz Hrvatske (zadnje na Kongresu arhitekata  2013. god.) ili svijeta (AVEC-generalna skupština kulturnih gradova Europe: Francuska, Rumunjska, Maroko, Malta, Španjolska, Portugal, Mađarska) bile su da nismo svjesni kakav neiskorišteni graditeljski dragulj imamo. Nikada neću zaboraviti oduševljenje gospodina Branka Lustiga  izgledom Kina „Urania“. Meni je bilo nevjerojatno da Osječanin i filmski umjetnik ne zna ništa o ovoj Axmannovoj zgradi. Ali, nije znao! Ne zbog njega, nego zbog nas!

* Kako taj identitet promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Osijek ima jedno od najaktivnijih arhitektonskih udruženja u Hrvatskoj. Uskoro će iz tiska izaći knjiga koja predstavlja 40 provedenih javnih arhitektonskih natječaja u posljednjih 20 godina u Osijeku. To su natječaji kojima se na najdemokratičniji mogući način odabire idejno rješenje za neki gradski prostor. Da to nije neka nova, poslijeratna ideja, dokazuje i naša konkatedrala, koja je također, rezultat provedenog javnog, arhitektonskog natječaja. Smatram da smo mi, na arhitektonskoj razini, kao udruga građana, uspjeli svojim kolegama približiti Osijek kao arhitektonski prostor vrijedan pažnje.
Na našu žalost, ne rade svi tako.

Veliku nadu polažem u naše Sveučilište i veliki broj studenata koji su, u ovo vrijeme globalizacije, kao stvoreni da glas o Osijeku pronose po svijetu.

Nadu polažem i u naše sportaše, u naše pisce, glumce, kipare i slikare, u sve one koji svojim svježim idejama, originalnošću i odličnim rezultatima mogu skrenuti pažnju na Osijek. Grad Osijek, kao institucija, u tom im poslu nužno mora dati veliku podršku.

* Koje bi kulturne vrijednosti mogle presuditi u odluci da baš Osijek postane Europskom prijestolnicom kulture?

– Osijeku titula Europske prijestolnice kulture treba!
Dosta sam kritički raspoložena prema onome što se sada događa jer smatram da se nismo dovoljno aktivirali u ostvarenju tog cilja. Da nam titula prijestolnice treba više nego drugim kandidatima, treba dokazati na originalan i istinit način.

Ne treba nam prijestolnica zato što smo lijepa i savršena kulturna sredina, već, naprotiv,  baš zato što smo to nekada bili više nego danas.

Bojim se da olako gubimo dijelove naše esekerske tradicije i da ćemo je morati ponovo zaslužiti. Tradicija podsjeća na one koji su nam prethodili, ona je uključena u mogućnosti nekog društva. Naša tradicija (i naše pamćenje o njoj) naša je velika šansa. Treba iskazivati znatiželju i otkrivati ono što je sustavno sakrivano. Prijavom kandidature, povjerenstvu za odabir moramo predočiti sliku Osijeka danas u svoj njenoj brutalnoj istinitosti, ali i viziju naše slike novog a autentičnog hrvatskog grada.

* Smatrate li da postoji  jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto je ona važna?

– Kao konzument gradskih kulturnih događanja zaključujem da nema jasne kulturne politike i suradnje kulturnih dionika. Ona je, ukoliko se negdje na trenutak i pokaže, uglavnom rezultat slučajnosti i osobnih nastojanja pojedinca. Osim Noći muzeja ili Noći kazališta koja su događanja na nacionalnoj razini, ne primjećujem takve dokaze na lokalnoj razini, od dogovaranja npr. zajedničke teme svih kulturnih događanja, pa do banalnog vremena otvorenja izložbi, prezentacija knjiga ili premijera koje se, u pravilu, preklapaju.

Ako se ovih dana pričalo o Strossmayeru zbog 200.te obljetnice njegova rođenja, zašto je taj događaj obilježila samo Matica hrvatska?

Nisam primijetila velike manifestacije koje je organizirao Grad ili Sveučilište. Jesu li primijetili Osječani? Pitajte ih koliko znaju o Strossmayeru i znaju li o da je obilježavana 200.ta obljetnica rođenja i 110.ta godina smrti? Ne usudim se pomisliti što bi od toga učinio jedan Beč ili Graz.
Ili da spomenem Julija Knifera? Bio je naš sugrađanin. Počasni je građanin grada Osijeka. Svjetski poznati slikar i umjetnik. Sigurna sam da veliki broj građana ni ne zna tko je on. Zaključujem da se kulturna politika prvenstveno treba bazirati na upoznavanju sugrađana s kulturnom baštinom Osijeka i približavanju kulture širokoj javnosti.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– U nedostatku novca, pojavljuje se nedostatak ideja. Zavladao je pesimizam na svim razinama. On ne potiče kreativnost, možda samo nagon za preživljavanjem. Općenito je mišljenje da preživjeti možeš samo u dosluhu s politikom, a politika to koristi. Dakle, moramo maknuti politiku iz kulture, kultura se ne smije dijeliti na vaše i naše.

Kultura je jedinstvena i univerzalna, moramo joj dati prioritet jer se bojim da bi nedostatkom kulture polako nestajao i naš identitet.

Pri tome mislim na sve vidove kulture, od kulture življenja na dalje. Kultura se ne uči na fakultetu, ona se stječe našim bivstvovanjem u prostoru.

* Što bi Osijek dobio titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

Banalnim rječnikom, Osijeku bi titula prijestolnice više značila nego Hrvatskoj zlatna medalja sa svjetskog nogometnog prvenstva.

Titula prijestolnice vratila bi osmijeh na lica sugrađana, jer bi nam se ukazalo veliko povjerenje i čast za organizaciju ovako velikog događaja. Naravno, ovaj događaj značio bi veće graditeljske pothvate u sferi infrastrukture i turizma, pa time i dotok toliko neophodnih financijskih sredstava u naš grad. Međutim, najvažnije od svega je sama kultura koja bi odjednom imala prioritet i kao takva, postala dio odgoja naše djece. Postali bi grad čiji identitet je kultura. Zar to nije lijepo? Osijek to zaslužuje i Osijek to može.

* U slučaju da Osijek zaista ponese ovu titulu,  na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za izgradnju infrastrukture i pokretanje različitih programa. Što je, po vama potrebno Osijeku? Kakva infrastrukturna rješenja vi predlažete?

– Nedostaje nam dosta toga, ali nije nemoguće. Pokušat ću dati odgovor u nekoliko najvažnijih dijelova:
SPOMENIČKA BAŠTINA: Osijek ima problem sa neobnovljenom spomeničkom i povijesnom baštinom. Najveća prepreka je u vlasničkim odnosima i nedostatku financijskih sredstava. Uz pretpostavku rješenja ovih problema, zapinjemo na ideji namjene takvih prostora, ali još više na beskonačnoj proceduri konzervatorskih studija i dozvola za obnovu.

Zgrade kao spomenici kulture ne mogu živjeti ako su prazne i ako u njima nema života.

Dakle, svakako je potrebno izraditi program obnove spomeničkog Osijeka, ali ne u vidu „pričamtipriču“ dokumenta, već programa s jasno definiranim zadacima, zaduženjima i rokovima izvršenja, pa i kaznama.
PROMET: Osijek ima dobru prometnu povezanost, od aerodroma i autoceste, do riječne plovidbe (željeznicu polako zaboravljamo, na žalost).

Danas treba težiti izgradnji što većeg broja biciklističkih staza u i oko grada, te uređivati pješačke zone.

TURIZAM: Potrebno je povećati smještajne kapacitete, za što ne sumnjam da će se dogoditi, obzirom da ovaj dio rješava privatni sektor.

Turistička zajednica treba osmisliti modernu i drugačiju turističku promidžbu grada, onu koja će biti originalna i pamtljiva.

GRAĐEVINE KULTURE: Osim zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, Dječjeg kazališta, Muzeja Slavonije, Muzeja likovnih umjetnosti, Galerije Waldinger i HDLU-a, ovom gradu potrebna je Galerija/Muzej moderne umjetnosti i Koncertna dvorana.
Problem  Koncertne dvorane smatram djelomično riješen, budući je dio Eurodoma, njegov Kulturni centar, pri kraju izgradnje. Kulturni centar nije megalomanski prostor, ali je sasvim dovoljnih kapaciteta za grad veličine Osijeka.
Nisam spominjala Gradsku knjižnicu koja danas radi u lošim uvjetima, jer se potiho nadam da će se realizirati projekt Sveučilišne knjižnice u sklopu Kampusa.

Potrebno je pomoći mladim umjetnicima. Zato predlažem izgradnju, odnosno obnovu nekog spomenika kulture, u kojem bi bio kulturni inkubator (npr, katakombe na lijevoj obali, Kožara, Vega…).

Osijek ima poduzetnički, zašto ne bi imao i kulturni inkubator? Naša Umjetnička akademija školuje mlade umjetnike koji nemaju prostor u kojem bi radili, stvarali i izlagali svoje radove. Tad bi, javno, školovani mladi umjetnici, izlagali i prodavali svoja umjetnička djela. Nije li taj projekt sam po sebi dovoljna turistička atrakcija?
Isto tako, osim klasičnih muzeja, u ovom gradu se dugo priča o Muzeju lutkarstva, Muzeju starih zanata, licitara, Tehničkom muzeju. Do sada imamo samo Muzej školjaka.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Novi, stari Osječani.
Nove generacije koje će ovaj grad doživljavati svojim, voljeti ga bezgranično i bezuvjetno, s razvijenom kulturom življenja i visoko razvijenom svijesti o vrijednosti prostora u kojem žive.

Ovaj prostor nije nastao slučajno, nije bogom dan. Stvarale su ga generacije prije nas i prema nama stvorile obvezu njegova čuvanja.

Ako uspijemo postići te vrijednosti, Osijek dokazuje svoju pripadnost srednjeeuropskom kulturnom krugu. Neće više biti vandalizma, divlje gradnje, zapostavljene kulture.
Osijek će biti baš onakav kakav treba: sretan grad sretnih ljudi.

 

Join the conversation! 1 Comment

  1. Jako lijepo pisete u mom gradu, koji je u meni umro tri puta do sada. Ako Vas sto zanima pogledajte moju homepage uRL: te o Osijeku . Nazalost pisem u glavnom na engleskom, ali naci cete moj putopis te knjigu na hrvatskom. Zato vidi: odn. .
    Mozda se nadje nesto sto ce Vas zanimati pa mi se molim javite na moju e-mail adresu ili telefonom na broj +43-(0)6246-72716. Povoljno vrijeme za poziv oko 19h.
    Sretno i veselo uz srdacne pozdrave izbjeglog 90+godisnjaka bivseg Esekera Zvonimirus de Colle Quercuum ili Zvonko s Hrastovog brezuljka u Neu Anifu, opcina Anif 8km juzno od Salzburga

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s