Dirigent, profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, predsjednik Francuske Alijanse, turistički vodič – sve je to Mladen Tutavac, rođeni Splićanin koji je 1993. postao stalni član Opere osječkog HNK kao njen dirigent i zborovođa. O svojim prvim glazbenim koracima, otkazanim projektima zbog pandemije te budućim planovima i projektima više govori u nastavku.

  • Koji su bili Vaši prvi glazbeni koraci? Kako je sve počelo?

Moji su prvi glazbeni koraci bili nastupi na školskim priredbama na kojima sam svirao klasični školski instrument – melodiku. Općenito je moj tadašnji nastavnik glazbenog odgoja prvi primijetio moje glazbene sklonosti i sposobnosti te potaknuo upis u glazbenu školu.

  • Kako je na Vaš rad utjecala pandemija koronavirusom? Kako ste provodili slobodno vrijeme?

Osobno me, osim što su mi nedostajale predstave i koncerti, karantena baš i nije pogodila. Uvijek ću sebi naći posla i hobije. Prije svega, jako puno sviram klavir gdje sam, u slučaju digitalnog, iznašao i neke nove mogućnosti spojivši ga s računalom i virtualnim instrumentima od kojih su mi posebno dragi – virtualni koncertni Steinway, čembalo i orgulje.

VRIJEME U PRIRODI Volim odlaske u prirodu biciklom te sam često išao do Kopačkog rita. Jako sam puno fotografirao, a i više sam vremena provodio s obitelji.

  • Zbog ove su pandemije mnoge aktivnosti i projekti odgođeni ili otkazani. Jeste li se i Vi našli u takvoj situaciji? Za kada su oni planirani?

Zbog pandemije je jako puno, upravo mojih, nastupa odgođeno ili otkazano. Na primjer, samo sam u travnju u HNK trebao dirigirati šest predstava i četiri Simfo-rock koncerta koji smo zbog pandemije, nažalost, uspjeli samo premijerno izvesti. I to je bio velik uspjeh jer smo mi jedino kazalište u Hrvatskoj koje je na taj dan (12. ožujka) uopće radilo. Sva ostala već su bila zatvorena.

OTKAZANI KONCERTI Zatim nam je otkazan koncert Tamburaškog orkestra “Strossmayer” (orkestar Aukos-a), 16. travnja (Osječka glazbena srijeda), a isti je orkestar trebao krajem travnja održati i dva koncerta u Irskoj (Dublin i Cork).

Obzirom da sam još i turistički vodič te da je sezona započela već u travnju, mogu slobodno reći da je Covid-19 doslovno “izmasakrirao” moj poslovni kalendar. Sve te koncerte zasigurno će se nastojati nadoknaditi, ali još ne znamo kad.

  • Koliko će se Osijek promijeniti u umjetničkom smislu nakon ove pandemije, prema Vašem mišljenju?

Mislim da će biti teže nego do sada, pogotovo što sad više ne možemo predvidjeti dokle će ova situacija trajati, kao ni možda neka nova zla koja nas negdje u budućnosti čekaju. Sad smo vidjeli da je sve moguće. Umjetnost, kultura, turizam kao i ostale, njima slične djelatnosti morat će se svim silama boriti da pokažu da mogu funkcionirati i u ovakvim okolnostima, pogotovo za vrijeme ljeta kada se mogu izvoditi priredbe na otvorenom.

NOVE IDEJE I RJEŠENJA Ansambli se moraju okupiti i izvoditi, po mogućnosti u punom sastavu, treba privući publiku novim idejama i rješenjima, naravno, poštujući ograničenja. Ovdje svakako pozdravljam ideju “Kultura u parku” te želim izraziti zadovoljstvo nastupom Tamburaškog orkestra “Strossmayer” 11. lipnja u najljepšem osječkom parku.

  • Osnivač ste komornog orkestra „Franjo Krežma“ s kojim ste imali zapažene nastupe u Osijeku, Zagrebu i Rovinju. Odakle se rodila ta ideja?

Komorni orkestar je nešto što postoji u svakom, iole većem gradu na svijetu, pa zašto ga i naš Osijek ne bi imao. Uostalom, ovdje je i prije rata, pod istim nazivom, postojao takav ansambl. U ovom slučaju, 1995. godine bila je to ideja tadašnjeg ravnatelja Glazbene škole, nažalost pokojnog, prof. Vjekoslava Burića koji je uzeo u obzir postojanje jedne kvalitetne generacije osječkih gudača kao i dolazak jednog, tada mladog i ambicioznog dirigenta u naš grad.

  • Možete li izdvojiti najdražu predstavu ili koncert kojom ste ravnali?

Teško je izdvojiti baš jednu predstavu ili jedan koncert u ovih 29 godina profesionalnog bavljenja glazbom. U svakom slučaju, mogu istaknuti nekoliko, meni najdražih, predstava: premijera “Lucie di Lammermoor” 2005., “Ljubavnog napitka” 2004., gostovanje s predstavom “N. Š. Zrinjski” u Budimpešti 2016., svaka predstava “Tosce” koju sam dirigirao te  mnoge izvedbe “Ere s onoga svijeta” za koji uvijek kažem da je jedna od najljepših opera u svjetskoj povijesti glazbe.

Od koncerata, u posljednje vrijeme svakako je to “Simfo-rock” koncert, jedan poseban doživljaj s orkestrom, bendom, vokalnim ansamblom i solistima na sceni, zaista poseban zvuk. Inače bilo je krasnih koncerata s komornim orkestrom “Krežma”, simfonijski koncerti u HNK 2014. i  2015., novogodišnji koncerti 2004. i 2019., koncert sa šibenskim zborom “Kolo” u Kotoru 2010. te nastup na smotri zborova u Novigradu iste godine (posebna nagrada za najbolju izvedbu hrvatskog skladatelja), kao i koncerti s našom “Lipom” u Splitu i Osijeku 1995.

  • Koji su Vaši budući planovi i projekti?

Od budućih planova i projekata izdvojio bih premijeru “Ljubavnog napitka” kao i brojne “Simfo-rock” koncerte planirane za sljedeću sezonu HNK, a zatim koncerte s Tamburaškim orkestrom “Strossmayer”. Nadam se da ćemo ipak ići u Irsku do kraja godine. To su projekti u dvije najvažnije institucije u kojima sam zaposlen. Imam i nekih osobnih planova, ali o tome nekom drugom prilikom…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorija

Glazba, Nekategorizirano, Scena

Oznake

,