Dječje kazalište Branka Mihaljevića u suradnji je s Gradom Osijekom pokrenulo program “Ostani kući i kazalište uključi” u želji da svojim sugrađanima boravak u kući ovih dana učine što zanimljivijim. Reakcije građana su odlične, a o daljnjim planovima Dječjeg kazališta, budućim predstavama i budućnosti kulturne proizvodnje nakon pandemije govori Ivica Lučić, ravnatelj Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića.

  • Kako doživljavate trenutnu situaciju? Kako ste joj se prilagodili? Što vam najviše nedostaje?

Trenutno nam je svima u kazalištu jako teško jer smo totalno promijenili način funkcioniranja. Dakle, nema više one gužve, dječje dreke, veselih glasića, smijeha na koje smo navikli svaki dan u našem kazalištu. To je ono što nam najviše nedostaje. Sada je ono totalno pusto – ne radi ni gledalište ni kafić. Stvari koje moramo odraditi – prijave za festivale i slično rješavamo po potrebi. Npr. čeka nas festival u Sarajevu koji ćemo odraditi online putem.

I DALJE S GLEDATELJIMA Prilagođavamo se ovo teškoj situaciji – moderna nam tehnologija omogućava da i dalje „budemo“ s gledateljima putem Facebooka i Osječke televizije te im pobuđujemo želju da nas što prije posjete kada se ovo stanje vrati u normalu.

  • Kada je krenula ova pandemija, u kojoj ste kulturnoj proizvodnji prekinuti? Ima li otkazanih predstava?

Taman smo izašli s novom premijerom. Premijerno smo izveli predstavu „Ljepotica i zvijer“, a ubrzo nakon toga kazalište je prekinulo s radom zbog cijele ove situacije. Ne znam jesmo li predstavu izveli možda tri puta. Usporedno s tim počeli smo pripremati predstavu „Mali Don Kiho i štitonoša Sancho“. Pripremili smo 2/3 predstave – premijerna izvedba trebala je biti 22. travnja, ali smo morali prekinuti s radom. Nastavit ćemo s radom čim se ovo stanje smiri i čim kolega redatelj dođe iz Koprivnice.

NAJVAŽNIJE U ovoj je situaciji najbitnije sačuvati zdravlje i živote.

  • Što mislite, koliko će se Osijek promijeniti u umjetničkom smislu nakon završetka pandemije?

Što se institucija tiče, mislim da će one ostati na onoj razini na kojoj su bile prije ove pandemije. Osnovna djelatnost Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku su predstave za djecu i mlade i taj je prostor namijenjen takvoj funkciji. Možda će se promijeniti neki drugi segmenti i način života, ali sam doživljaj kazališta vjerujem da će ostati isti. To je nešto sasvim drugo od npr. održavanja predstava online. To je nekako najviše usmjereno ljudima koji vole kazalište, koncerte, itd. da održe svoju kulturnu želju zadovoljenom. Govorim u ime Dječjeg kazališta kada kažem da mislim da ćemo našu djelatnost održati takvom kakva je.

  • Koje umjetničke forme u ovim trenucima lakše preživljavaju i prilagođavaju se?

Mislim da su trenutno glazbenici u nekakvoj prednosti, ako uopće možemo nekome davati prednost. Mislim da imaju veću dostupnost jer glazba i video materijal koji snimaju kao spot je sam po sebi predodređen da se prikazuje na ekranima. Opet kažem, ništa ne može nadomjestiti koncert. Smatram da su oni „manje oštećeni“ od kazališnih umjetnika. Namjerno kažem umjetnika, a ne glumaca jer glumci preko filmova i serija dolaze do svoje publike, ali kazališni umjetnici su ipak nekako uskraćeni u mogućnostima svoga rada.

DOŽIVLJAJ Drukčiji je nastup kazališnog glumca uživo kada on direktno, oči u oči daje sebe, a drukčiji je kada je netko u filmu dao svoju ulogu ili ostvarenje i to zauvijek ostaje upisano. Kazališni umjetnik iz predstave u predstavu daje sebe, ponovno sve doživljava i proživljava.

  • Dječje kazalište Branka Mihaljevića u suradnji s Gradom Osijekom pokrenulo je program „Ostani kući i kazalište uključi“. Odakle se rodila ideja za taj program?

Ne mogu reći je li možda neki drugi grad pokrenuo sličan program pa smo se mi uključili ili smo mi prvi koji su takvo nešto osmislili. Ne bih ulazio u to. Znam da su neka kazališta ranije potakla pitanja o mogućnosti prikazivanja predstava na nekom od medija. Tu u obzir treba uzeti autorska prava. Nisu sve predstave dobile dopuštenje da se mogu prikazivati na drugim medijima, osim na pozornici. Mi smo se odlučili na prikazivanje predstava koje ne podliježu autorskim pravima, tj. za koje smo mi platili prava za prikazivanje ili su isključivo naša umotvorina.

  • Imate li podatke kakva je zainteresiranost gledatelja? Kakve su reakcije građana?

Reakcije građana su odlične i izvan su svih naših očekivanja.

BROJKE Imamo povratnu informaciju da imamo zaista veliki broj gledatelja. Radi se o brojci od više od 6.000 gledatelja po svakom naslovu, a za televizijske gledatelje nemamo dostupne brojke.

Te su brojke zapanjujuće, ali i pod cijenu da manji broj gledatelja pogleda predstavu, ne bih se mijenjao za ugođaj koje daje odlazak u kazalište ni kao glumac ni kao gledatelj. Unatoč svim brojkama, mi jedva čekamo da nam se gledatelji ponovno vrate u kazalište jer koliko god predstava bila lijepa, draga i voljena, ona na ekranu ne može biti ono što je u dvorani i na sceni.

  • Hoćete li i nakon ove pandemije umjetničke aktivnosti koje održavate online nastaviti održavati tim putem, ali možda nešto rjeđe?

Ja se toplo nadam da neće biti potrebe za time. Vjerujem da ćemo poboljšati kvalitetu nosača slike i zvuka da budemo u stanju na zahtjev staviti predstavu online, ali ja se toplo nadam da to neće ići dalje od nekog trailera ili prikazivanja neke informacije čisto da gledatelji budu upućeni i da ih zainteresiramo da ponovno dođu odgledati neku predstavu, a ne da to bude zamjena za pravu kazališnu predstavu. Ne bih to volio, ali mislim da to ni nije moguće. Vjerujem da svi koji vole kazalište i koji u njega dolaze, dijele moje mišljenje.

  • Kakvi su vaši planovi nakon prolaska ove pandemije?

Prvi nam je plan dovršiti započetu predstavu „Mali Don Kiho i štitonoša Sancho“. Sve je gotovo prije kraja, samo čekamo da stanemo na scenu i odradimo premijeru. Mislim da nam treba pet ili šest dana da sve zgotovimo. Potom sve ovisi hoće li se održati Osječko ljeto kulture. Ako će biti održano, svaki put dajemo obol kao kzalište jer predstavljamo neku premijeru. Ako se neće održati, onda nas to remeti u ritmu priprema predstava jer predstavu koja je namijenjena tom događaju morat ćemo preskočiti, tj. odgoditi za neko drugo vrijeme. Najesen bismo išli s našim planiranim dijelom. Išli bismo dalje onim ritmom koji smo predvidjeli, samo s jednom premijerom manje. Sve ovisi o tome kada će se, kako i što moći.

BUDUĆNOST Nadam se da griješim, ali bojim se da je naša kazališna sezona završena i da situacija neće ići nabolje u smislu naše publike. Mi imamo posla – pripremamo nove predstave i spremni se za našu publiku kada Nacionalni stožer to dozvoli. Mislim da će nas naša publika tek na jesen moći ponovno posjetiti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorija

Nekategorizirano, Scena

Oznake

,