Knedl sat – običaj je izrade knedla, jela od krumpirova tijesta kojega su osječke domaćice u 20.-im godinama 20. stoljeća imale običaj praviti petkom u 11 sati. Ovaj običaj Turistička zajednica Grada Osijeka želi izvući iz zaborava.

Naime, 1526. godine, u vihoru rata Osijek postade dijelom velikog Osmanlijskog carstva. Na veliku sreću Osječana, u petak, 29.rujna 1687. u 11 sati zadnji osmanlijski vojnik napustio je grad! Stigla je dugo očekivana sloboda! Osječani usadiše taj datum i sat duboko u svoje sjećanje. Početkom 18. stoljeća sagradiše prve crkve u Osijeku koje u spomen na taj događaj, da se nikada ne zaboravi, počeše zvoniti svakoga petka u 11 sati kao da je podne. Nije se zaboravilo, crkve tako zvone i danas!

Ali, praktične osječke domaćice su dvadesetih godina 20. stoljeća shvatile da je petak nemrsni dan i upravo to vrijeme „kada im sve crkve tako kažu“ za „Mehlspeisen Glock“ (sat za zakuhavanje tjestenine), kako bi ručak u podne bio na stolu!
Vremenom ovaj komplicirani essekerski izraz promijeniše u „Knedl sat“, po omiljenom jelu od tijesta.
I, evo, danas pokazujemo da niti mi, početkom 21. stoljeća nismo zaboravili. Nismo zaboravili pravi razlog zvonjave osječkih crkvi petkom u 11 sati, niti „Knedl sat“.

U subotu, 7. svibnja, u 11 sati na Trgu Sv. Trojstva u Tvrđi bit će predstavljena knedla sa šljivama, ali ne obična. Nudimo knedlu kojoj je Ivan Kelava, profesor kuharstva na Ugostiteljsko-turističkoj školi u Osijeku dodao još više Slavonije: maka, oraha… Kušajte, poželjet ćete još – pozivaju u Turističkoj zajednici.

Također, postavljamo „kamen temeljac“ za Knedl grad – gradimo grad u slavu Knedl sata, da se ne zaborave događaji i običaji, grad u kojem ćete, kada se vremenom izgradi, moći kušati sve osječke delicije. Podržite nas u našim nastojanjima kao što su to učinili Ugostiteljsko turistička škola u Osijeku, Slastičarnica „Slasta“ i Udruga Plantaža – poručuju u Turističkoj zajednici.

U subotu, 7. svibnja na Trgu Sv. Trojstva održava se i Sajam antikviteta te 8. Dani vina, turizma i cikloturizma.

Join the conversation! 1 Comment

  1. Pitanje je kako na “oskulturan” način reći da nešto nije dobro?

    Osječki “Knedl sat” je blijeda priča, dobrim dijelom temeljena, ne samo na neistinitim (bio je nudel-glock i radi se o rezancima), već i nelogičnim tvrdnjama, koje se prikazuju kao činjenice. Npr. da su nakon odlaska Turaka Osmanlija 1687. zvonile crkve – kojih tada nije bilo (taj je podatak na stranici TZ Osijek nakon naše (ponovljene) intervencije ispravljen), ili da su se pripremale knedle s krumpir tijestom, iako se krumpir počeo uzgajati u Europi znatno kasnije, i to upravo zbog gladi koja je vladala, a osim nedostatka hrane (da ne spominjemo slatkiše), sretni su vjerojatno bili oni koji su u kući imali više od jednog lonca. Shodno tome, bilo kakva poveznica okruglica sa šljivama i osječkog osmanlijskog perioda, koliko god se uporno ponavljala, i koliko god netko u nju povjerovao, ona će uvijek nositi okus ispraznosti temeljene na TV sapunici (ponavljanjem nelogičnosti ona ne postaje logična).
    Što se same knedle tiče, ona je fina delicija (čime se sve dobro u ovoj priči iscrpljuje), koja se pod austrijskim i njemačkim utjecajem u nas uvriježila, vjerojatno u “zlatno” osječko doba, ne prije kraja 19.st. i to je osnovni razlog zbog kojeg ona može biti brend nekog restorana, ali ne i osječki, ili slavonski “brend”, kao što to nije ni “bečka šnicla”.

    Drugo je pitanje, što je u toj priči, osim poveznice s osmanlijskim periodom, tako loše?
    Loše je to što se izistiranjem na brendovima koji to nisu, zapostavljaju i u drugi plan potiskuju brendovi koji to jesu, te to “de-brendiranje” vremenom postaje svojevrsni “anti-brend” osječke Turističke zajednice, koja vrlo ustrajno izbjegava svako nastojanje da joj se ukaže stručna pomoć… Bilo da pogledamo u prošlost i dvije decenije organiziranja natjecanja u kuhanju “fiš-paprikaša u Hotelu Central, na što su bez učinka utrošeni milijuni, umjesto na obali Drave u suradnji s nautičkim i ribolovnim društvima, ili da se propitaju aktualna nastojanja da se revitalizira “osječka (opet) osmanlijska baština”, koje nema, npr. ideja o gradnji osmanlijskog mosta, kojem se sa sigurnošću ne može odrediti ni izgled ni položaj, dok sa zgrada u Tvrđi otpadaju fasade?

    Treće je pitanje što je “dobra priča” u turizmu?
    Dobra priča u turizmu je ona koja ističe komparativne prednosti odredišta (dakle ono u čemu smo bolji od drugih) i temeljena je na kulturi koja stvarno postoji, osobito živoj kulturi ljudi koji žive na receptivnom području. Prema tome, brendiranje Slavonije na temelju osmanlijske kulture (koje nema osim u vrlo rijetkim materijalnim tragovima) promocija je drugih odredišta gdje je ona neizmjerno prisutnija, a tako je i s “knedlama” po kojima su poznati Nijemci, Austrijanci, Česi pa i drugi narodi Srednje Europe odakle je nam je i stigla

    Društvo za interpretaciju baštine u turizmu

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorija

Kulturni amaterizam, Nekategorizirano

Oznake

, , ,