Nema sumnje, Stela Macakanja Baćić ubraja se u skupinu posvećenika koji ne haju što je odzvonio kraj radnog vremena, nego posao doslovce nose kući, pod kožom, njegujući i podižući duše koje su joj povjerene.
Profesorica hrvatskog jezika i književnosti na osječkoj Graditeljsko-geodetskoj školi samozatajno nadilazi ona isprazna političarska laprdanja o reformama školskih programa. Njezine su nesebične svakodnevne bitke za obrazovanje, znanje i odgoj, marljivo ugrađene u jedan cilj: život dostojan čovjeka. I obratno: hrabrenje čovjeka dostojnog života.
Stelina misija se ne iscrpljuje u pukom prenošenju udžbeničkog gradiva, nego u stalnom istraživanju vrlina i bespoštednom iskorjenjivanju mana jednog društva. Zato se profesorica Macakanja Baćić sa svojom dramskom družinom koju vodi u okviru Graditeljsko-geodetske škole, bavi važnim pitanjima življenja.
