Za jasnu kulturnu politiku potrebno je definirati fleksibilnu strategiju razvoja kulture, oslonjenu na stvarne analize i mogućnosti potpore tih aktivnosti.
Je li istina da se „prava“ kultura rađa samo u lošim uvjetima, bez dovoljno novca i potpore? Da se u jako dobrim okolnostima stvara „mlaka“, izbijeljena i higijenizirana kultura? Ako je tako, osječka kulturna scena ne bi trebala imati problema.
Također, je li za inovativnu kulturu potrebna sloboda i „nerazumijevanje“ javnosti i kako to uskladiti s participacijom zajednice? Kako iskoristiti veliku akademsku zajednicu u definiranju i ostvarivanju jake kulturne scene?
