Tu bitku za neusahle ideje, za stalnu vatru otvorenosti i kreativne i kritičke misli, Marko Šošić danas nastavlja voditi i sa svojim studentima. Kao u svom nekadašnjem mariachi kostimu, on drčno spaja prostore: „Mislim da doslovno hodamo po slojevima bogate prapovijesti i povijesti, jer ova naša ravnica, prožeta brojnim vodotokovima, oduvijek je pružala potencijal za život i razvoj homoculturalisa; poput mezopotamske zlatne doline hranila je i tijelo i duh.“ Pritom se Marko mudro zalaže za stvarni globalizam (a ne onaj pomodni kopipejsterski), isprepleten od suštinski promišljenih pojedinačnih identiteta.
Proizvodnja hrabrih, tolerantnih, vječno znatiželjnih a ne ravnodušnih ljudi… zahtjevna je misija
