U razmatranju originalnih kulturnih potencijala koje Grad može ponuditi i svojim stanovnicima i gostima, pravo prvenstva još uvijek ima jedna tvrda i nerafinirana paradigma Slavonije i Baranje, čiji se korijeni vuku barem jedno stoljeće. Ovo što ću navesti kao primjer gotovo je objedinjeni citat mojih prijatelja i poznanika diljem Hrvatske. Ni Osijek ni istočni dio Hrvatske nije ruralna varoš, s „debelim, simpatičnim i rumenim Slavoncima koji u šlinganim gaćama, a uz zvuk tamburice, pod miškom kulen nose“.

Kao i Osijek, i ostali gradovi u Hrvatskoj su u zadnjih dvadesetak godina možda malo previše ruralizirani. Etnološka kulturna baština, a za koju znamo da je izrazito bogata pogotovo u ovom dijelu Hrvatske, počela se razvodnjavati i kao takva prelijevati u područje sentimentalnosti, površnosti i kiča.

Osijek se ruralizaciji ne opire na asertivan način, da ponudi nešto novo i prihvati mogućnosti koje donose i Osječani i oni koji u gradu djeluju, jer mobilnost je činjenica i nužna, već to radi jednim tvrdim kulturnim elitizmom i ekskluzijom.

MARKO ŠOŠIĆ 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorija

Likovnost, Nekategorizirano

Oznake

, , , ,