One putuju za svojim ljubavima, izazovima i sudbinama. Mijenjaju gradove, armirajući u svakome od njih komadiće svojih srdaca. Ženama u pravilu nikad ne manjka hrabrosti. One su kvasac svijeta. I sve čega se dotaknu, od čarolije zadihanog tijesta do knjiga ili arhitektonskih visina – neponovljivo je. Iako je historija zabilježila i drukčije primjere, činjenica je da destrukciju ovoga svijeta najčešće proizvode muškarci. Iz lijenosti ili paranoje da neće drukčije znati obraniti svoje navodno jače JA.
Gošće mog današnjeg posta, arhitektica Aleksandra Brčina i književnica Julijana Matanović, svojim životnim izborima (smjerom suprotnim a ciljevima tako sličnim) putuju Osijekom, darujući mu trenutke svojih jedinstvenih vizija.
Čega se dotaknu žene, od čarolije zadihanog tijesta do knjiga ili arhitektonskih visina – neponovljivo je
