One putuju za svojim ljubavima, izazovima i sudbinama. Mijenjaju gradove, armirajući u svakome od njih komadiće svojih srdaca. Ženama u pravilu nikad ne manjka hrabrosti. One su kvasac svijeta. I sve čega se dotaknu, od čarolije zadihanog tijesta do knjiga ili arhitektonskih visina – neponovljivo je. Iako je historija zabilježila i drukčije primjere, činjenica je da destrukciju ovoga svijeta najčešće proizvode muškarci. Iz lijenosti ili paranoje da neće drukčije znati obraniti svoje navodno jače JA.
Gošće mog današnjeg posta, arhitektica Aleksandra Brčina i književnica Julijana Matanović, svojim životnim izborima (smjerom suprotnim a ciljevima tako sličnim) putuju Osijekom, darujući mu trenutke svojih jedinstvenih vizija.

DAVOR ŠPIŠIĆ

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorija

Arhitektura, Književnost, Nekategorizirano

Oznake

, ,