Ono što me živo zanima i što živim jest živa suradnja, da se tako izrazim, na drugm razinama, a da pri tome ne umanjujem vrijednost istih, čak štoviše. Ta neka, druga razina, jest drugačija, ona je zaista živo tkivo grada i ljudi u njemu. Nju pokreću individulaci dovoljno ludo zaljubljeni u život, u ono sto ih čini, u ono što ih raduje i ispunjava. I to toliko snažno da se to vidi, da se to osjeti, priljepćivo vas vraća u ono vrijeme djetinjstva kada ste vjerovali.
Takvi ljudi surađuju, ne zbog političkih okolnosti, ne zbog nepotističkih iskoristivosti, ne zbog toga što će im u biografiji pisati da su radili to i to, a na račun sjesti neka velika suma novca, nego iz čiste ljubavi. I tu se rađa kultura, tu se rađa ono prepoznatljivo Dobro. Dobro koje svatko može primiti jer mu je blisko i jer je rođen s tim. Štogod radili; pjevali, svirali, plesali, slikali, pisali, šivali, glumili… nebitno, bitno je da počnete osjećati potrebu koja vas raduje kao pripadajući vam dio svakidašnjeg života.
