Grad i njegovu okolicu, kako preporučuje Jasna Horvat u svojoj literatnoj osječkoj povjesnici – romanu Bizarij, treba istraživati kroz priče romanesknih likova, šetati Baranjom s Isabellom von Habsburg i Eugenom od Savoje, upoznati Tvrđu kroz priču supruge vojnoga inženjerskog pukovnika Maksimilijana Gosseaua de Heneffa koji je 18. svibnja 1709. godine primio imenovanje Dvorske komore za nadležnost u izradi planova izgradnje osječke utvrde, doživjeti Dravu koja drujući već sama po sebi unosi europski genetski materijal u Osijekvukući gasa svoga izvorišta u južnom Tirolu u Italiji kroz priču Antuna Berharda, o mostovima u Osijeku i njihovoj simbolici učiti iz opsjednuća Mehmed-paše Sokolovića i izmaštane plesačice Sulejmane; priču o Muzeju Slavonije mogla bi i znala ispričati sama zgrada – nekadašnja kuća bogatoga trgovca Lekića, a likovnu bi osječku scenu znatiželjnicima mogao, recimo, predstaviti Adolf Waldinger u istoimenoj kavani ili galeriji.

Donji bi se grad mogao upoznati kroz priče Jagode Truhelke ili pak Josipa Cvenića, a 20. st. u svim svojim povijesnim mijenama preko osobnih povijesti likova iz Unterstadta Ivane Šojat, dok bise o autentičnosti osječke rock kulturena Valentinovskom šanku moglo učiti iz pisma Gorana Rema…To su naravno samo neke od mogućnosti. Nisam uopće spomenula velika imena iz svijeta kazališta, glume, kompozitore, kipare…

MILICA LUKIĆ

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorija

Književnost, Nekategorizirano

Oznake

, , , ,