Moj dojam je da se na svim kulturnim poljima radi prilično stihijski, u okviru zadanih sredstava pa onda ispadne – koliko novaca toliko muzike. A to je šteta! Jer imamo mlade ljude koji izlaze s Umjetničke akademije i nemaju gdje (a ni kome) pokazati svoj talent. Čini mi se da se isto događa i s mladim glazbenicima. A kad godinama nailazite na prepreke, koje u krajnjoj liniji ne razumijete, gubi se entuzijazam. I umjetnici moraju od nečega živjeti, a mogu to samo ako se bave svojim poslom.
Svojevremeno je Osijek bio poznat po mjuziklima i operetama. Imali smo čak i bijenale. Dječje kazalište je nosilo nagrade na svim festivalima u regiji. Danas su to pojedinačni slučajevi koji kao da se žele što prije zaboraviti. Eto primjera, Unterstadt, predstava proglašena najboljom u sezoni na nivou države, gostovala na Dubrovačkim ljetnim igrama, Sterijinom pozorju, a nije bila u Zagrebu.
OSKULTURA 