Započela sam rad spram smjernica navedenih u javnom pozivu, a koje sačinjavaju slojevitost dizajna. Očuvanje i promicanje raznolikosti kultura u Europi, naglašavanje njihovih značajki, povećanje osjećaja pripadnosti građana zajedničkom kulturnom prostoru te poticanje kulturnog doprinosa dugoročnom razvoju grada, sve su to značajke koje definiraju što uopće znači biti na prijestolnici. U tom smislu nije bilo potrebno prikazati sam Osijek kao epicentar, već kao sredstvo i neku vrstu povećala koje druge pojedince, događaje i ostale pojmove vezane uz kulturni život stavlja u fokus i amplificira. Pri tome primarna skupina ljudi kojoj se pokušava komunicirati ova poruka nisu nužno Osječani, već europska razina na kojoj se pokušavamo povezati i dokazati kao dostojni ovakve titule. U tome smislu postoji još jedan sloj značenja, onaj koji se najviše odrazio u oblicima i upotrebi boja.

Odabrala sam ne koristiti neke od naših zaštitnih obrisa poput Tvrđe, katedrale ili mostova jer oni ne garantiraju prepoznatljivost i ne izazivaju jednaku emocionalnu reakciju u strancu kao u nama domaćinima. Identitet grada inspiriran njegovom budućnošću i potencijalom u slučaju ovog likovnog rješenja je jednostavno i jasno definiran u manipulaciji tipografskih elemenata ‘O’ i ‘S’ pri čemu jedno nosi, podupire i nastavlja se na drugo.

KATARINA DIJAKOVIĆ