
Multikulturalni identitet Osijeka je njegova specifičnost no ona nije istaknuta niti poticana
U amaterizmu i raznim amaterskim umjetničkim intervencijama Osijek dobro stoji i može se podičiti s dva aktivna ansambla, nekoliko društava i udruga te dva velika tamburaška orkestra.
Manjkavim smatram slabu povezanost između ovih skupina te ne postoji platforma koja bi ujedinila ove skupine. Ne postoje zajednički ciljevi, projekti, festivali za prezentaciju baštine i umjetnosti. Kao rješenje vidim povezivanje vrtića, osnovnih i srednjih škola u projekte folklora i kulturne baštine gdje bi se mladima više približili pozitivni utjecaji pjesme, plesa, druženja za njih.
KUD Sarvaš nema tamburaški orkestar jer njeguje tradicijske instrumente panonske zone prije tambura; ponajprije gajde te tambure samice te razne pastirske frule i svirale.
Grad Osijek, sa svim institucijama povezanim s glazbom i glazbarstvom nije pokazao interes za ove instrumente pa se događa da Osječani niti ne znaju da su gajde jedan od najizvornijih instrumenata ovog područja te da su uvelike utjecale na oblike vokalnog i glazbenog opusa i izražavanja.
Ne postoji niti orkestar niti arhivsko istraživanje vezano za ovu problematiku što smatram golemim propustom za centar Slavonije jer se time nameće zamisao da su nekoć turske tambure, došle iz Vojvodine na ove prostore, nositelji naše folklorne glazbe.