U egoističnom vremenu materijalni obrazac megakomercijalnog štancanja skalpirao je sve što unikatno i alernativno strši. Razmišljajući o osječkom polisu, u kojem je upravo ostavio dojmljive tragove svog umjetničkog i ljudskog bića, zagrebački redatelj Mario Kovač zabrinuto upozorava i pobunjenički savjetuje: „Kao da ste sami sebi, potpuno nezasluženo, nabili kompleks prividne provincijalnosti.
I dijagnoza Danijele Lovoković, pročelnice Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode Osječko-baranjske županije, arhitektonski je jednostavna i jasna: „Mislim da je problem u nama samima i našem mentalitetu. Suviše smo tihi i samozatajni, ne hvalimo se dovoljno i nismo glasni. Kako će netko znati da postojimo i koje vrijednosti skriva naše gradsko tkivo?“

DAVOR ŠPIŠIĆ

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorija

Arhitektura, Nekategorizirano, Scena

Oznake

, , ,