Najveći problem vidim u činjenici što Osijek nema kulturu zdravog dijaloga. Vaši su sugovornici mahom “proizvođači kulture”, a izuzmemo li osobe koje se bave književnom kritikom, u tom popisu nema niti jedne osobe koja o kulturi isključivo piše, promišlja i kritički progovara. To je posljedica nečega što je od Osijeka napravilo pravu palanku – kulturna je kritika u potpunosti izumrla, nema gotovo nikoga u Gradu tko kritički progovara o predstavama, izložbama, knjigama ili drugim oblicima kulturnog djelovanja. Točnije bi bilo reći kako ih je vrlo malo, a osim toga institucije su prostor takvog kritičkog razmišljanja doslovno sterilizirale. Dario Grgić književnu kritiku ne objavljuje u osječkim novinama, o kazališnim predstavama možete pročitati ili nemušti panegirik ili tekst u kojemu su pobrojani ljudi koji su je radili, a prikazi izložbe dolaze na kapaljku, i to mahom na portalima čije se uredništvo nalazi u Zagrebu.

Paradoksalno, u Osijeku postoji studij koji mlade nastoji obučiti komunikaciji, medijskom bavljenju kulturom, a Osijek od toga nema baš ništa. Gdje su ti novi promišljatelji kulture, novih medija i novih strategija? Meni je neshvatljivo da predavači i polaznici tog studija (izuzev par imena) nemaju objavljene članke ili radove koji se mogu pročitati na nekom portalu ili u časopisu. A za potrebe jednoga članka, zdušno sam ih tražila.

IVANA ĐERĐ DUNĐEROVIĆ

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorija

Nekategorizirano

Oznake

, , , ,