Sudeći po tome kako Tvrđa danas izgleda, i kako se Grad nakon rata otvorio prema rijeci, mislim da su i građani i donositelji odluka svjesni važnosti te povijesno arhitektonske baštine. Što se tiče nekih drugih kulturnih segmenata koje danas čine kulturni idenitet grada, dobro poznajem likovnu scenu u Osijeku i rekla bih da je nepravedno zanemarena i premalo vidljiva i u Osijeku, a osobito izvan Osijeka. Unazad 10 godina zahvaljujući između ostalog otvaranju Odsjeka likovne umjetnosti na Umjetničkoj akademiji, mlada likovna scena u Osijeku doživljava vidljiv uspon u kvalitativnom i kvantitativnom smislu.
U gradu sad postoje dva renomirana galerijska prostora s kvalitetnim programom suvremene umjetnosti, to su Galerija Waldinger i Kazamati. Značajni pomaci su postignuti u području suvremene umjetnosti, na žalost više zahvaljujući upornom angažmanu nekih zapaženih osječkih vizualnih umjetnika nego programatskom usmjeravanju.