
Umirući vojnik na prevelikom i previsokom postamentu
Kipar Robert Frangeš Mihanović 1897. godine za Osijek je izradio spomenik palim vojnicima Šokčevićeve pukovnije, a koji je uz kompoziciju Filozofija iz 1897. godine najraniji primjer impresionizma u hrvatskom kiparstvu.
Spomenik je nekoliko puta mijenjao mjesto, a 1945. je uklonjen zbog naziva, simbolike i poruke. U Osijek je vraćen 1964. godine i postavljen u dvorište današnjeg Muzeja likovnih umjetnosti što je mjesto kojega Zvonko Maković smatra idealnim.
Spomenik je restauriran 1991. godine za izložbu “Tisuću godina Hrvatske skulpture”, a od 1996. godine se nalazi u Parku kralja Držislava.
Brončana skulptura postavljena je na visoki postament i prikazuje ranjenog vojnika iskrivljenog tijela u umirućem grču koje pada pogođeno naperijateljskim metkom.
U jednom je intervjuu Zvonko Maković izjavio kako je prostor Parka kralja Držislava “neprimjeren”, a postament “prevelik i previsok” pa “jadni „Umirući vojnik“, koji nikako da umre, iz Šokčevićeve pukovnije, nekakvog njemačko-njemačkog rata ponovo ratuje” – zaključio je tada Maković.
Frangeš Mihanović rođen je 1872. godine u Srijemskoj Mitrovici, a umro je u Zagrebu 1940. godine. Školovao se na Umjetničkoj akademiji u Beču.