Jedna moguća osječka infekcija dobrim, rođena prije nešto manje od desetljeća, doslovce nosi kodno ime INFEKTO. Nažalost, do danas je ostala teorija, u iscrpnom, pedantnom elaboratskom obliku. Autor projekta INFEKTO, mudri laboratorijski teoretičar i neumorni praktičar Zvonimir Ivković, nije dočekao njegovo ostvarenje.
Pet godina prije smrti, Ivković je marno, kao dopredsjednik osječkog ogranka Matice hrvatske i šef Odsjeka za kazalište, sanjao i producentski posložio temelje Internacionalnog festivala komornog teatra Osijek (INFEKTO), manifestacije koja je daleko ispred vremena gadne krize nudila održivi koncept komorne a jake izvedbene baze – stvaralačkog okupljališta cijele regije.
Ivkovićeve strategije za održiv festival – jednim umreženim megaidentitetom prepoznatljivo uronjen u bogato panonsko sjecište kultura, identiteta i mentaliteta- sjetih se dok memoriram neke od izvrsnih stučnih opaski Dražena Kušena i Ivana Doroghyja. Njihova podsjećanja da oblikovanje identiteta jednog grada ne smije biti plod šlampavosti i stihije.
Kriza se može iskoristiti za svođenje na bitno, na prirodne sokove kreativnosti bez preskupih konzervansa
OSKULTURA 