U sezoni 92./93. Balkan se mrcvario u još jednom od svojih omiljenih ratova. No, tada su se, kao iz nekog inatnog i drčnog kapitala, proizvodile i dokumentirale značajne stvari. Od one vrste koje, usprkos svemu, dokazuju da se isplati dograđivati beta verzije ljudskog duha.
Nije tada bilo nezrele „ili-ili“ dileme: Cave ili Tena? Dakle, zašto bi takva jalova isključiva podjela trebala postojati i danas. O tome znalački zbori Miroslava Vučić, ex-Osječanka, urednica u Školskoj knjizi, podsjećajući da je samo brižno odnjegovana kvaliteta jedini mogući orjentir onoga što proizvodimo i pamtimo: „Nigdje nije bilo šlamperaja, nigdje kmetske poniznosti ni provincijske arogancije, uvijek i zavijek – produkcija kao paslika svega pročitanoga, odslušanoga, viđenoga, mišljenoga…Kao da smo živjeli u Londonu, Berlinu ili nekom drugom sretnom meridijanu, koji iz pozicije građanske sigurnosti komentira svoje vrijeme, bavi se esencijom, gradi identitet, proizvodi…“

DAVOR ŠPIŠIĆ

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorija

Književnost, Nekategorizirano

Oznake

, ,