Pogledajte samo po našim gradovima: na tisuće je tragova i odlijeva osornih, samodopadnih i nedemokratskih upravljača. Ni Osijek, naravno, nije izuzetak. Lice su mu nebrojeno puta oskrnavile politčke kaste koje su u svojim paranojama zamislile da od njih svijet počinje, a da će s njima zasigurno otići dođavola.
„Priroda ljudskih bića je kreativnost i maštovitost to se očituje u svim segmentima života, ne samo u kulturi i umjetnosti. Ali bitno je da tu osobnost koristimo u skladu s Prirodom i vlastitim Bitkom. Pogotovo mi profesionalni umjetnici koji smo svoj život posvetili tom pozivu. To onda oplemenjuje i budi potencijale za skladni razvoja društva, a to žele ne samo Osječani nego svi građani svijeta. Kada smo svjesni toga i djelujemo radosno i s ljubavlju jer volimo to što radimo pa bilo to vajati kipove ili peći kruh… ta se vibracija onda širi i umnaža, sve više bića reagira i taj međuodnos onda uistinu zovemo Kultura“, jasno oblikuje moguću i potrebnu urbanu žudnju kipar Nikola Faller.
“Previše pojedinačnih velikih ega koji ne mogu surađivati s drugima za dobrobit sredine u kojoj žive, samo koče i onemogućavaju bilo kakav napredak“, veli Ina Marić, ravnateljica Škole primijenjene umjetnosti i dizajna.
Živjeti u Ininom gradu, gradu obnavljajuće ljepote zajedništva, bez destruktivnih primitivnih egoizama – cilj je kojem se isplati položiti svaku i najmanju ciglicu.
